Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Film

Strani ‘kratkiši’ sa ZFF-a: Utorak, Kompa i Ave Maria

27.11.2015. Filmska redakcijaFoto: www.zagrebfilmfestival.com

Strani kratkometražni filmovi ove su godine na Zagreb Film Festivalu dijelili termine s hrvatskim kratkometražnim filmova iz programa Kockice o kojima smo više pisali u drugome članku, a u ovome članku donosimo vam pregled nekolicine stranih “kratkiša” vrijednih pažnje.

Utorak (Sali), turski film redatelja Ziya Demirelija, prati djevojku kroz jedan njezin ‘običan’ dan. To je svakodnevica u životnom prikazu – ona šeće parkom, susreće psa, smije se čovjeku koji je zaspao u autu. Sve ono što je inače dosadno ili zanemareno zbog užurbanosti današnjeg života grada, prikazano je s mnogo simpatija u filmu. Čak i scena iz autobusa u kojoj se pohotan djedica tobože ‘naslanja’ na djevojku, što kasnije dovodi do revolta putnika, nije ocrnjena niti u jednom smislu.

Ziya Demirel rođen je u Adani (Turska) 1988. godine. Za vrijeme studija industrijskog inženjerstva režirao je svoj prvi kratki film, The Title of the Film. Nakon diplome počeo je studirati filmsku režiju i scenarij na Praškoj filmskoj školi. Ondje je snimio hvaljeni kratki film Evicko koji u potpunosti možete pogledati na Vimeu, a za engleske titlove treba kliknuti na CC znak na videu. Utorak je njegov četvrti kratki film za koji je portal todayszaman.com ustvrdio da “s nevjerojatnom točnošću prikazuje do koje je mjere ženska svakodnevnica u gradu svakodnevno pod utjecajem muškaraca koji smatraju da imaju pravo na patrijarhalnu hegemoniju nad njezinim osobnim prostorom.”

Foto: www.zagrebfilmfestival.com

Foto: www.zagrebfilmfestival.com

Buddy (Copain, Kompa), belgijski film redatelja Jana & Rafa Roosensa dirljiva je priča o ljudskom prijateljstvu, ljubavi, očaju i potrebi za osjećajem da pripadamo tamo gdje želimo. Mladi dečko iz bogate obitelji svoje društvo pronalazi među uličnim klincima, koji jednom prilikom dolaze vandalizirati i njegovu kuću – sve zbog jedne djevojke. On je, izgubivši brata, izgubio i vjeru u obitelj, koja se prema njemu ponaša krajnje nedostojno, a sve što mu je ostalo, je bio njegov pas. Pored usiljenih manira i diskretnih poruka unutar kuće, pas je jedini ostao neiskvaren… No, niti to prijateljstvo ne traje zauvijek.

Belgijanci Ian i Raf Roosens braća su i suradnici. Osnivači produkcijske kuće Rococo, zajedno produciraju i režiraju. Godine 2012. snimili su svoj prvi kratki film Rotkop koji je osvojio nagrade na nekoliko svjetskih festivala. Kompa je njihov drugi film, a trenutno rade na dugometražnom prvijencu. Njihov rad možete pratiti na njihovom Vimeo accountu.

Foto: www.zagrebfilmfestival.com

Foto: www.zagrebfilmfestival.com

Ave Maria kratkometražni je uradak palestinskog redatelja Basila Khalila kojeg je Screen International 2011. godine uvrstio među “10 vodećih arapskih filmaša na koje treba obratiti pozornost.” U Ave Mariji dolazi do komičnog miješanja kršćanstva, judaizma i islama kad, vozeći se kroz Palestinu, židovska obitelj autom udari u kip djevice Marije ispred samostana karmelićanki. Da bi stvar bila još gora, počinje Shabbat i Židovi tad ne smiju upravljati strojevima što uključuje i podizanje telefonske slušalice i zvanje vučne službe ili taksija, a karmelićanke su položile zavjet tišine i ne smiju pričati. Zbog toga, a i vjersko-političkih razloga, suradnja je između te neobične kombinacije ljudi dodatno otežana no kraj filma ima izuzetno pozitivnu notu. Ave Maria zapravo je komično ispričana priča o tipičnoj ljudskosti koja se krije ispod krhke krinke religije i situacijama u kojima je potrebno zanemariti nesuglasice i usmjeriti se prema rješavanju problema.

Basil Khalil rođen je u Nazaretu 1981. godine, otac mu je Palestinac, a majka Britanka. Studirao je u Edinburghu na Screen Academy u Škotskoj, a 2006. godine snimio je svoje prve službene audiovizualne uratke: dokumentarce Replay Revenge i Game of Death and Survival. Također je režirao nekoliko drugih kratkometražnih filmova, uključujući i nagrađeni film Shooter čiji isječak možete vidjeti na linku.

Komentari