Istaknuto
25.07.2017.

Prošlog tjedna prisjetili smo se deset godina starih albuma, a sada je red došao na deset pamtljivih i dragih nam filmova starih deset godina. Možda to nisu najbolji ili najuspješniji filmovi, ali svakako su ostali u sjećanju i vrijedni su (ponovnog) gledanja.

18.07.2017.

Prije deset godina izašlo je mnogo albuma koji su nam ostali u privremenom sjećanju. Ovo su neki koji su nam sasvim sigurno ostali u trajnom i sumnjamo da ćemo ih prestati slušati.

Vizart

Što gledati u izložbi Borisa Bućana?

20.01.2016. Jelena KovačevFoto: Facebook/Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

U utorak navečer u Gliptoteci HAZU otvorena je izložba slikara Borisa Bućana. U 62 akrila pod nazivom “Što slikati?” hrvatski slikar i grafički dizajner odgovorit će na to pitanje. Vera Horvat Pintarić, koja je izabrala i postavila izložbu, ističe da je to pitanje pogrešno i retoričko, i da za jednog slikara nije problem naći svoj subjekt dok prolazi ulicom. Svakodnevni život tako postaje izvorište svih ideja, no ipak mijenja svoj oblik i značenje.

Boris Bućan završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, a studij nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1972. godine. Bavi se grafičkim oblikovanjem, istaknuvši se u radu na plakatima u Galeriji studentskog centra i dramskom kazalištu Gavella. Poznat je po svojem legendarnom plakatu za balet Igora Stravinskog “Žar ptica”, imao je više od sedamdeset samostalnih izložbi i njegovi radovi nalaze se u važnim svjetskim muzejima i galerijama.

Slikar svoju svakodnevnicu promatra kroz naočale djeteta i istraživača. Vidi ono što i drugi vide, nema ničega senzacionalnog u motivima koje on koristi i predstavlja. No on ipak uspijeva te male beznačajnosti života pretvoriti u igru linija, dvostrukih značenja i duboke simbolike. Nazivi su napisani na gornjem dijelu slike ukazujući na moguće viđenje i sakriveni detalj koji je zapravo glavni akter priče. Crvena lubanja, Konj, Auti, Kombi, Dama u čaši nazivi su koji sugeriraju na skriveno u očitom. Te smjernice nam pomažu da i sami uvidimo ljepotu i da sljedeći put u kafiću tražimo odraz u čaši neke osobe iza nas, da se iznenadimo kako jedna vrećica tvori oblik psa, da promatramo linije auta koji juri pokraj nas.

Često se pojavljuju stolci i stabla i njihove sjene. No ne ostaju u svojem prvotnom obliku. Slikar ih miješa, povećava, smanjuje, prilagođava i preobražava u sliku. Ni ljudi nisu pošteđeni metamorfoze, često samo s naznakama ljudskog. Oni tada postaju slika, likovnost, crta, boja, kompozicija, simbol koji se vraća našem životu i koji možemo shvatiti i interpretirati. Dama i muškarac u tramvaju samo su noge, u crno-bijelom koloritu, U banci je prikaz crvenog lica koje se sakriva iza kubusa, Britanac prikazuje razgovor s leđa.

U ovoj izložbi ponuđeni su nam djelići života, skice kretnji koje nekad ne možemo pohvatati. One hvataju trenutak i zabilježavaju, zato su katkad pomahnitalog karaktera i  neurednih poteza kista. Na te slike nadovezuju se priče koje u sebi smišljamo, riječi kojima autor naziva djela pomažu nam da stvorimo vlastite asocijacije i počnemo gledati, ne videći samo cjelokupnu sliku, već i smiješne, duhovite detalje života koji nas okružuje. Pravi naziv izložbe trebao bi biti “Što gledati” jer nas uči da u svemu vidimo nešto više, da skupljamo trenutke malih radosti.

Što misliš o ovoj izložbi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 2.333 out of 5)

Komentari