novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Što gledati u izložbi Borisa Bućana?

Foto: Facebook/Gliptoteka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Vrijeme čitanja: 2 minute

U utorak navečer u Gliptoteci HAZU otvorena je izložba slikara Borisa Bućana. U 62 akrila pod nazivom “Što slikati?” hrvatski slikar i grafički dizajner odgovorit će na to pitanje. Vera Horvat Pintarić, koja je izabrala i postavila izložbu, ističe da je to pitanje pogrešno i retoričko, i da za jednog slikara nije problem naći svoj subjekt dok prolazi ulicom. Svakodnevni život tako postaje izvorište svih ideja, no ipak mijenja svoj oblik i značenje.

Boris Bućan završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Ljubljani, a studij nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1972. godine. Bavi se grafičkim oblikovanjem, istaknuvši se u radu na plakatima u Galeriji studentskog centra i dramskom kazalištu Gavella. Poznat je po svojem legendarnom plakatu za balet Igora Stravinskog “Žar ptica”, imao je više od sedamdeset samostalnih izložbi i njegovi radovi nalaze se u važnim svjetskim muzejima i galerijama.

Slikar svoju svakodnevnicu promatra kroz naočale djeteta i istraživača. Vidi ono što i drugi vide, nema ničega senzacionalnog u motivima koje on koristi i predstavlja. No on ipak uspijeva te male beznačajnosti života pretvoriti u igru linija, dvostrukih značenja i duboke simbolike. Nazivi su napisani na gornjem dijelu slike ukazujući na moguće viđenje i sakriveni detalj koji je zapravo glavni akter priče. Crvena lubanja, Konj, Auti, Kombi, Dama u čaši nazivi su koji sugeriraju na skriveno u očitom. Te smjernice nam pomažu da i sami uvidimo ljepotu i da sljedeći put u kafiću tražimo odraz u čaši neke osobe iza nas, da se iznenadimo kako jedna vrećica tvori oblik psa, da promatramo linije auta koji juri pokraj nas.

Često se pojavljuju stolci i stabla i njihove sjene. No ne ostaju u svojem prvotnom obliku. Slikar ih miješa, povećava, smanjuje, prilagođava i preobražava u sliku. Ni ljudi nisu pošteđeni metamorfoze, često samo s naznakama ljudskog. Oni tada postaju slika, likovnost, crta, boja, kompozicija, simbol koji se vraća našem životu i koji možemo shvatiti i interpretirati. Dama i muškarac u tramvaju samo su noge, u crno-bijelom koloritu, U banci je prikaz crvenog lica koje se sakriva iza kubusa, Britanac prikazuje razgovor s leđa.

U ovoj izložbi ponuđeni su nam djelići života, skice kretnji koje nekad ne možemo pohvatati. One hvataju trenutak i zabilježavaju, zato su katkad pomahnitalog karaktera i  neurednih poteza kista. Na te slike nadovezuju se priče koje u sebi smišljamo, riječi kojima autor naziva djela pomažu nam da stvorimo vlastite asocijacije i počnemo gledati, ne videći samo cjelokupnu sliku, već i smiješne, duhovite detalje života koji nas okružuje. Pravi naziv izložbe trebao bi biti “Što gledati” jer nas uči da u svemu vidimo nešto više, da skupljamo trenutke malih radosti.

Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari