Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Film

12. FRKA – 3. dan: Smrt u obitelji

03.04.2017. Arman FatićFoto: FRKA press

Igrani filmovi trećeg dana revije FRKA bazirali su se na temi smrti i obitelji. Filmovi Točka zarez, Prirodna pozicija, Cvijeće te Krošnje (o kojem piše Andrea Borović) uspijeli su prenijeti atmosferu kaotičnih porodica, njihovih specifičnim metoda brižnosti o bližnjem te situacija na rubu smrti. Potrebnu dozu vedrine u treći dan revije unijeo je Igor Jelinović s filmom Lula i Bručke koji prati avanture dvije tinejdžerice.

Točka zarez (Goran Ribarić)

“Točka zarez koristi se u slučaju kada bi autor mogao završiti rečenicu, ali odluči suprotno”, ujedno je možda i najozbiljnija završnica kratkometražnog filma na ovogodišnjoj reviji FRKA. Goran Ribarić u svojem filmu zadire u prostor depresije, životne monotonije te pitanja vrijednosti života. David, protagonista filma nakon neuspjelog pokušaja samoubojstva završava u bolnici, liječnici nisu na tragu onog što se dogodilo, njegova majka više brine oko nebitnih momentalnih sitnica nego svog sina, dok njegova sestra svakako ima previše toga u svojim mislima jer je u poodmakloj trudnoći te ima problema s mužem. Sobom okupiran svijet nije u stanju primijetiti probleme pojedinca, a ponekada pojedinac nije u stanju sam nositi se s pritiscima života, bilo da je u pitanju posao ili privatni život. Redatelj Ribarić filmom Točka zarez u gledateljima budi osjećaj melankolije, samoće i bespomoćnosti i pri tom nas ne želi izbaviti iz ovog stanja…

Foto: havc.hr

Prirodna pozicija (Tadija Tadić)

Mama je tu da odabere kćerki Jani savršenu odjevnu kombinaciju, mama je tu da brine što je ispravan poklon za vjenčanje Janine prijateljice, te je mama tu da kaže treneru njenog sina Nikole koliko dečko treba provesti vremena u utakmici vaterpola. Moglo bi se reći da je “prirodna” pozicija majke, u društvu, vječna briga o svojoj djeci. Ipak da li majke poznaju granicu između brige i opsesivnosti? S druge strane, koja je prirodna pozicija djece u jednoj obitelji? Je li na njima zaista da zanovijetaju i da ih je sramota ponašanja njihove majke? Kada su ptići dovoljno veliki da napuste gnijezdo ili im to njihova majka ne dopušta, tema je filma Prirodna pozicija Tadije Tadića. Velika pohvala svakako ide glumačkoj postavi Ivi Šimić, Gordani Gadžić i Filipu Ciboci koji su utjelovili ovu anksioznu obitelj te njihove prirodne pozicije.

Foto: FRKA press

Cvijeće (Judita Gamulin)

“Vrlo zanimljivom strukturom redateljica stavlja u suodnos priče dviju obitelji okupljenih oko očeva koji dijele bolničku sobu. Naime, središnja radnja podijeljena je na dva dijela u kojima se sagledava isti događaj – obiteljske posjete bolesnim očevima – ali iz dviju različitih perspektiva.. Uz duboku mizanscenu koja obuhvaća u kadru obje obitelji i tako otvara prostor za međusobnu (indirektnu) komunikaciju, na stilskom planu i uporaba slobodne kamere te često fokusiranje na blizi plan pretvara likove u međusobne promatrače što direktno i samog gledatelja stavlja u poziciju onoga tko procjenjuje drugog, a možda se u tom drugom pomalo i prepoznaje.

Upravo ta slika, pogledi, razotkrivaju ono što pokušaji razgovora žele sakriti, a jasnoća kojom je to prikazano, uz sve ostale karakteristike, pridonosi kvaliteti ovog filma. Likovima Judite Gamulin neugodno je do te mjere, dok u teškoj situaciji nastoje održati privid normalnog susreta, da se od bolesti očeva čini tragičnija narav njihovih međusobnih odnosa. Uviđamo to i mi gledatelji, pa su i nama njihove šutnje neugodne i poznate. Cvijeće nam stoga ostavlja opor okus koji ni buket cvijeća ne može ublažiti.” (Marta Ban, recenzija)

Foto: www.zagrebfilmfestival.com/hr

Komentari