Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Vizart

Putovanje kroz Sjećanja Roberta Kamnatnika u Muzeju Mimara

13.10.2016. Ziher.hrFoto: Facebook/Event

Muzej Mimara večeras, 13. listopada, u 19 sati otvara izložbu Sjećanja zagrebačkog dizajnera i slikara, Roberta Kamnatnika koji se danas službeno i emotivno smatra Kanađaninom. Riječ je o izložbi koja predstavlja svojevrsno putovanje kroz vrijeme jer se Kamnatnik pronalazi u liku Coelhova Santiaga: “cijeli život tražiš nešto veliko i sjajno, iza sedam mora i sedam gora, a ono je tu pokraj tebe”…

Robert Kamnatnik, rođen je 1950. u Tkalčevićevoj ulici i odrastao na Prilazu. Šezdesetih je godina, tijekom pohađanja Škole primijenjene umjetnosti, bio obilježen Novim tendencijama, a Škola (pogotovo Odjel arhitekture na koji se upisao) izuzetnom vjerom u bauhausovske ideje koje su svojim racionalizmom trebale promijeniti svijet nabolje. Iako je sedamdesetih godina odselio iz Zagreba, Roberta je to kratko razdoblje od pet godina – trajno obilježilo.

Od 1977. živi u Kanadi; počeo je raditi u dizajnerskim studijima Don Wat, gdje je i dalje slikao (superrealizam, minijature, klasične pejsaže). Godine 1980. otvorio je Grafički dizajn studio i kreirao brojne nagrađene korporacijske i ambalažne dizajne za vodeće kanadske kompanije.

Slikanje je njegova životna strast kojoj se od 2008. u potpunosti profesionalno posvetio, ovoga puta u apstraknim konceptima. Radi u miješanoj tehnici te akrilu, ulju, pastelu na platnu, papiru i panelu.

“Njegovo slikarstvo na tragu Maljeviča i Rothka traganje je za slikarski savršeno obrađenom plohom kojoj bi i mali komadić slučajne prašine mogao poremetiti sklad. Krajnji minimalizam formi nadoknađuje piktoralnošću ploha i tako stvara svoju metafizičku Odiseju.”, za tekst izložbe piše Vito Česmadžiski.

Izložba ostaje otvorena do 23. listopada.

Komentari