novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Bliži se večer okršaja Salona i Antisalona mladih

salona i antisalona
Foto: Facebook
Vrijeme čitanja: 3 minute

Za četvrtak, 10. studenog, priprema se posebna večer u kojoj se otvaraju dvije izložbe povezane s istim natječajem. Riječ je o otvaranju 33. Salona mladih i njegovog pandana, Antisalona. Okršaj dvaju suprotnih sila koji može rezultirati samo raznolikošću sadržaja i propitivanjem same kulturne i umjetničke scene.

Salon

HDLU, Trg žrtava fašizma, 19 sati, tema Troškovnik, autori koncepcije Martina Miholić i Mija Orsag.

Radi se o referentnoj izložbi koja predstavlja presjek aktualne likovne scene mlađe generacije i nova umjetnička imena. Cilj je Salona mladih preispitivanje modela financiranja umjetničkog rada kao i egizstencije mladih umjetnika. Istražuje koliko je njihov opstanak moguć, koliko ostaje prostora za potvrđivanje umjetničkog identiteta pojedinca, ali i kulturnog identiteta zemlje?

Problematizacija načina na koji se umjetnik mora boriti za egzistenciju tema je samog Salona, a kustostice žele istaknuti problem koji nastaje među mlađim generacijama pri odlasku s Akademije u stvarnost kada su primorani odabrati posao nevezan za struku kako bi osigurali osnovne životne uvjete, istovremeno se odričući vremena za ozbiljnu umjetničku produkciju što dovodi u pitanje kvalitetu samog rada.

Trideset umjetnika odgovorilo je na zahtjeve natječaja i žirija:

Jelena Azinović, Stipe Babić, Dragoslav Dragičević, Iva Habus, Luka Hrgović i Dino Julius, Iva Katalinić, Antonio Kiselić Ledinsky, Jelena Lovrec, Luka Kedžo, Tonka Maleković, Ozren Manojlović, Mia Maraković, Mario Matoković, Melita Matović Fligler, Duje Medić, Pavle Pavlović, Ana Petrović, Marija Plečko i Petra Orbanić, Pulska grupa, Mihael Puntarić, Miran Šabić, Melinda Šefčić, Ana Sladetić, Ivan Tudek, Mario Udženija, Josipa Vranjković, Ana Vuzdarić, Vendi Vernić, Ana Zubak, Marko Zubak.

Kustosice su pozvale i sljedeće umjetnike: Vanju Babić, Mihaela Gibu, Bojana Mrđenovića, Bojana  Mucka, Janka Petrovića.

Jedna od umjetnica voljna podijeliti s nama koncept svog rada je Mia Maraković.

okršaj
Foto: Mia Maraković

Riječ je o radu osmišljenom kao instalacija sa sedam letvica i pokraj njih snop zamotanih nedovršenih radova. Uzduž svake letvice je ostatak slike koja je izrezana i pospremljena na mjesto gdje ljudi ne zalaze. Mjesto mračno i previše sigurno od ljudskih pogleda, dodira i komentara. Pokraj letvica na zid je naslonjen snop zamotanih i nedovršenih radova koji su nesigurno zalijepljeni samo jednom trakom, dok se nedovršeni radovi pitaju hoće li i oni dobiti priliku. Sve to ovisi o pitanjima koja svako toliko bljesnu. Da li da nastavim stvarati? Ima li ovo uopće smisla? Hoće li netko vidjeti ovo što stvaram? Kako sve ovo funkcionira? Da li da odustanem?

 Antisalon

Galerija Siva, Ulica Luigija Pierottija, 21 sat, tema Odbijeni, inicijatori Stipan Tadić i Vladimir Tatomir.

Antisalon 2016. odgovor je na službeni Salon mladih i prilika svim odbijenima za izlaganje. Svi radovi su primljeni bez ikakvih uvjeta, bez zadovoljenja kustoskih kriterija i koncepcijskih uvjeta. Namjera je to, da kustoski selektiran dvogodišnji presjek umjetničkog stvaralaštva mladih umjetnika, Antisalonom dobije i svoj podrum, prizemlje, piano nobile i tavan. Antisalon vraća stvari na početak, u volumen presjeka unutar kojeg između umjetničkog djela i publike neće stajati nitko i vrlo neposredno progovara o našoj suvremenosti, u kojoj je uvijek više onih koji ne ispunjavaju određene estetske kriterije, nedostaje im nekoliko zareza u prijavama projekata, možda pošta nije bila dovoljno brza.

S nama je u ime Antisalona podijelila tekst o svojem radu Marija Matić.

okršaj
Foto: Marija Matić

Djeca u ranim godinama života koriste neverbalne znakove ili geste za neku vrstu komunikacije. Kad pogledam fotografije sebe u tim godinama prvo što primjećujem su oči koje su bile tako ogromne. Čini mi se kao da su sve vidjele. Kad smo tako mali, glave su nam velike, a oči još veće. Ljudi su stalno gledali u te naše glave i oči i pokušavali iščitati ono što nam je bilo potrebno i kako smo se osjećali. Sad kad sam donekle odrasla, shvatila sam kako premalo jedni drugima gledamo u oči i želimo znati kako se drugi istinski osjećaju te što njima nedostaje? Pravo je pitanje što meni nedostaje. Pitam se koliko sam ja sama sebi dostojna i kako utječem na druge ljude jer sve kreće od mene. Moramo biti bolji prema sebi zbog drugih jer cjelinu ne činim ja kao pojedinac nego mene čine ljudi. I ovaj rad, mnogo velikih glava, mnogo očiju, neverbalnih gesti, to sam sve ja s drugima. Da nema drugih, moja glava bila bi jedan balon koji bi se brzo ispuhao.

Na licu mjesta odlučit će se što je bolje. Kustoski uređena izložba sa stručnim žirijem ili slobodni postav odbačenih umjetnika? Ima nešto privlačno u borbi protiv institucije i njezinih pravila. Sloboda koju osjećaš neograničen tuđim konceptima. A biti odabran od strane kulturne elite također ima svoju težinu. Kome vjerovati? Najbolje nikome. Treba otići  i vidjeti pa onda odlučiti.

Be social

Komentari