novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Kendi: “Okrenem se samo da se podsetim koliko sam napredovao”

kendi
Foto: facebook.com/kendiofficialpage
Vrijeme čitanja: 3 minute

Milan Sisojević dizajner je interijera čija je najdraža tehnika 3D. Kendi, Cantwait ili Pablo Kenedi su Milan Sisojević kada se primi mikrofona. Ovaj mladi, ali ne i novi srpski reper dolazi u Zagreb u sklopu rap spektakla Drito iz Tvornice. Nastupit će prvi dan, 27. siječnja; trenutno stvara neke nove pjesme, a nama je otkrio nešto o (vlastitoj) filozofiji, stvaranju i glazbi uopće.

U tvojim tekstovima se spominju i dr. Jekyll i mr. Hyde, pa rasprava o postojanju Boga ili zagrobnom životu, a na kraju spota “Prava ljubav” je Nietzscheov citat. Koliko su književnost i filozofija utjecali na tebe?

Kendi: I jedno i drugo čačkaju neka razmišljanja i pokreću proces preispitivanja u glavi kako bi doneo subjektivni sud o nečemu. Nikad se ne bi oslonio na nešto ili nekoga kao “to je to”, ali samo kao ideje su dobra osnova, što su i ostale u mom radu.

Spomenuta pjesma je nastala kao projekt “Moj glas – moje oružje”. O čemu se tu točno radilo?

Kendi: Grupa studenata je imala zadatak da okupi srednjoškolce koji su davali anonimne izjave na razne teme. Od tih izjava su artisti sklapali tekstove za pesme, kako bi pokazali mlađima, kako svoj bunt, poruke, mišljenje, mogu da pretoče u umetnost.

Gotovo svaki intervju s tobom sadrži pitanje o tvojoj vlastitoj rap filozofiji koju ti uporno naglašavaš da nemaš. Znači li to onu staru da “čovjek uči dok je živ” ili se ti jednostavno još nisi dovoljno isprofilirao?

Kendi: Nemiran sam za to. Stalno bežim stilovima i to je možda loše za stvaranje ciljne grupe, ali to je ono što me vozi. Verovatno će to zauvek biti moj “profil”.

Pisanje tekstova je mučan posao čiju muku znaju samo oni koji te tekstove pišu. A onda se ti tekstovi opet prepravljaju i dorađuju i na kraju dođu ili otpadnu s albuma. Misliš da je tekst ikada završen ili i danas nađeš neke promjene u tekstovima koji su davno nastali?

Kendi: Nikada nisam gledao u retrovizor, ali sam težio ka boljem. Neke stare pesme su mi u tom trenutku bile dobre, sada možda nisu, sve je to progres. Okrenem se samo da se podsetim koliko sam napredovao.

Za one koji ne znaju, Kendi je ista osoba kao Cantwait. Izjavio si kako ne postoje neke drastične razlike između rada koji potpisuju ta dva imena, ali ako usporedimo album “Van dometa”, ili pogotovo posljednje pjesme izašle pod kućom Aristokrat Muzik, s nečim što se krije iza imena Cantwait, Kendi kao da je odrastao?

Kendi: Muzički više nego tehnički. Cantwait je bio dosta rap, nadoknađivanje oldschoola koji nije bio preterano jak u Srbiji. Kao da sam bio dužan sceni to.

Vezano za “Van dometa”, na albumu ima baš svega, ali u oči (ili u uši) najviše upadaju pjesme Van dometa, Posejdon i Van grada. Koliko ti je bitna ta koncepcija prostora?

Kendi: U suštini je nebitna jer čovek ne može da pobegne od sebe gde god da ode. Bilokakva izolacija je dobra u smislu meditacije ili slično, a promena boravišta je već moja opsesija putovanjima.

Funkcionira li album “Van dometa”, ili evo glazba uopće, kao svojevrsni eskapizam?

Kendi: Koliko mogu da procenim po brojnim komentarima, da. To je i bio cilj, osim što je bio moj lični ventil. Svako od nas žudi za nekim begom. Za komforom. Tako da je lako bilo ljudima da se poistovete sa tekstovima.

Za trap rap si rekao da ne može pokvariti rap ili hip hop jer je to njegov izvorni žanr. Postoji li nešto što ih može pokvariti? Jesu li to ovi kvazi-reperi s narodnjačkim melodijama, ili niti oni ne utječu na status rapa kao žanra i hip hopa kao kulture? Jer, sam si rekao kako si kao mali imao lošu sliku o rapu upravo zbog onog što se putem medija predstavljalo kao rap.

Kendi: Od nastanka elektronike, pa sve preko interneta, žanr kao termin se polako gubi. Mogli bi onda tako podeliti rap u dirtysouth, trap, etno, brzi, spori, opasan, mek, hrišćanski itd… Zato mi je uopšte glupo da kažem da sam reper, jer ću spasti u žanr sa million podžanrova. A od većine tih “kolega” me je sramota. Zato nek svako radi šta voli, publike ima za sve. Para negde manje, negde više.

Ima li rap dovoljno prostora u medijima? I treba li mu uopće više prostora ili je on stvorio svoju publiku i ima zabetonirano mjesto?

Kendi: I dalje se neprestano širi. Evo ovih dana svi komentarišu kako je Ja Imam Talenat pun repera, hiphop plesa itd. Ako je u USA najpopularnija muzika godinama, kod nas to kasni 10 godina uvek, ali stiže polako u sve medije i, ako ništa, poboljšava narodnjake.

Be social

Komentari