Melita Kraus u MSU-u: Čudesno narativna vizualna umjetnost
U Muzeju suvremene umjetnosti od 20. travnja traje izložba Melite Kraus. Ogledalo čudesnoga uistinu je prigodan naziv iza kojega se krije nekoliko različitih priča koje je slikarica pretvorila u vizualnu umjetnost. Cijeli je postav zaista ogledalo slikaričine mašte i uma koji vrve neobičnim pripovijestima. Teme pričica ispričanih putem vizualnih medija variraju od mitoloških i religioznih, preko ljubavnih pa sve do obiteljskih, čak vrlo intimnih tema. Izlošci, iako u svojoj srži postavljaju ozbiljna filozofska pitanja o duhovnosti i emocionalnosti, djeluju zaigrano i dječje, što je ponovna potvrda beskrajne maštovitosti i neiscrpne znatiželje Melite Kraus.
Umjetnost bez predumišljaja
Melita Kraus rođena je u Bjelovaru 1954. godine, a diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Autodidaktkinja je, umjetnica bez akademskog likovnog obrazovanja, a njezino stvaralaštvo spada pod naziv marginalne struke, ili art bruta koji označava iskonsku, slobodnu umjetnost bez predumišljaja.
Slikarstvom se intenzivno bavi od početka devedesetih, kada počinje i izlagati. Sudjelovala je na više od stotinu grupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. U posljednjih se nekoliko godina osim slikarstvom bavi i pisanjem i ilustriranjem knjiga za djecu. Objavila je nekoliko autorskih slikovnica, od kojih su neke prevedene na engleski jezik.
Pričam ti priču
Najupečatljiviji moment izložbe svakako je njezina narativnost. Slikarica se stavlja u ulogu naratora pa svojim bogatim kompozicijama, koje su često u potpunosti ispunjene zgusnutim elementima i likovima, osigurava cjelovitost priče koju želi ispričati. Tomu pridonose i relativno veliki formati radova koji su često horizontalni kako bi se dočarao sam tijek radnje. Umjetničin afinitet prema naraciji potvrđuju i pisani elementi na ponekim radovima, a najčešće se radi o stihovima pjesama.
Slikarica se ne boji eksperimentirati s različitim tehnikama, kao što su obojeni drvorez, sgrafitto na dasci, i drugi. Kao što je već ranije spomenuto, variraju i motivi. Međutim, teme iz židovske religije dominiraju postavom. Tako je, primjerice, na zanimljiv način prikazana i ispričana priča o rođenju Izaka ili o dybbuku, zlom duhu koji predstavlja zalutalu dušu mrtve osobe i opsjeda žive. Osim toga, izloženo je i nekoliko radova koji prikazuju scene iz poljskog grada Chelma, poznatog po židovskome folkloru.
O osobnim temama, ljubavi i obitelji
Izlošci često prikazuju i intimna razmišljanja o ljubavi i obitelji. Figure koje predstavljaju članove obitelji djeluju nježno, a elementi kompozicije sada su reducirani, kako bi fokus ostao na onom bitnom – pojedincima koji čine obitelj i njihovom odnosu.
Neobičan obojeni drvorez na čijoj se tamnoj pozadini s bijelim točkama smještaju scene jedne ljubavne veze nosi naziv Dnevnik jedne ljubavi, prema naslovu albuma Josipe Lisac. Naziv je opet prigodan jer se zaista radi o dnevniku ljubavi, o dnevniku kao zabilješki raspona svih proživljenih emocija tijekom jedne veze.
Obilje motiva i tehnika, narativnost i ispunjene kompozicije, jednostavnost likova i slikaričinog pokreta, sloboda od potrebe za realističnim prikazom stvarnosti, na kraju su rezultirali čudesnim spojem ozbiljnosti i neozbiljnosti.
Izložbu možete besplatno pogledati sve do 7. svibnja.
