Istaknuto
14.06.2018.

Folklorni ansambl Ivan Goran Kovačić već 70 godina djeluje u okviru istoimenog studentskog kulturno umjetničkog društva kao jedan od najboljih i najslavnijih hrvatskih folklornih ansambala. Okruglu obljetnicu proslavili su odličnim koncertom u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.

10.06.2018.

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, a nekoliko dana nakon presude Zdravku Mamiću, pjesma "Nogomet" Pips, Chips & Videoclipsa ponovno postaje iznimno aktualan društveni komentar. Kako je Ripper 1998. u žar zbivanja smjestio u suštini antinogometnu pjesmu, to se ne susreće često.

Film

Retropetak: Pogled u šekspirijansku trilogiju (“The Godfather”, F. F. Coppola)

27.10.2017. Dunja IvezićFoto: facebook.com/TheGodfather

Francis Ford Coppola, čiji se redateljski izraz nerijetko naziva vladajućom silom Novog Hollywooda, u filmskom svijetu nerijetko i sam nosi titulu ”Kuma” čime se stvara referenca na, ne samo njegovo filmsko stvaralaštvo, već i čitav filmski sustav koji je tijekom filmske karijere stvorio oko sebe. Ovo se, dakako, odnosi na neraskidivu vezu redateljskog identiteta i njegovih najuspješnijih te najslavnijih filmskih ostvarenja koja se moraju promatrati unutar konteksta kompleksnog filmskog svijeta. The Godfather (1972.) bez sumnje predstavlja moment iznenađujućeg poskoka u filmskoj karijeri koji svojom strukturom podsjeća na sveobuhvatan realističan roman.

Metamorfoza iz gangsterske u intimnu obiteljsku priču

The Godfather izvorno nastaje kao filmska interpretacija istoimenog romana Maria Puza, a žanrovski pokriva uvelike široko područje, krečući se od kriminalističkog i gangsterskog filma ka, kako to formulira sam Coppola, intimnoj obiteljskoj priči o ocu i njegovim sinovima. Uzmemo li u obzir godinu 1966., kada dolazi do pada cenzure u Hollywoodu i kada, poslije dugog perioda, postaje moguće snimiti gangsterski film koji neće ovisiti o ravnoteži dobrih i loših djela te u kojemu pokajanje ili kažnjavanje grešnika više nije nužno, The Godfather možemo smjestiti u okvir potklasičnog gangsterskog filma koji ustupa zasluženo mjesto ideologiji i slobodnije se bavi društvenim problemima. Film se u tom kontekstu može smatrati nositeljem snage gangsterskog filma koji se, nakon perioda cenzure, ponovno afirmira u kinematografiji te doživljava svoj procvat.

Reprezentacija je gangsterskog života, dakle kriminalnih radnji i provođenja nasilja, sedamdesetih godina bila općeprihvaćeni dio popularne kulture. Ipak, osim što je osnažila gangsterski narativ, ova je nestandardno duga trilogija prikazala sagu o obitelji Corleone te je prožela moralnim pitanjima moći i klasnog uzdizanja stavljajući je u širi kontekst korporativne filozofije.

The Godfather

Foto: facebook.com/TheGodfather

Obitelj Corleone

Čitava priča prati konvencije klasične narativne strukture ostavljajući prostora za razvoj različitih aspekata radnje te njihovo međusobno povezivanje. Već se na samom početku prvog dijela trilogije gledatelju otvara svijet obitelji Corleone s jasno kontrastiranim obiteljskim i poslovnim odnosima i zakonima. Budući da je gotovo nemoguće u nedovoljno se opširnim filmskim studijama uspješno i pregledno podvrgnuti analizi same trilogije, a puko nabrajanje događaja svelo bi se na popis od više desetaka stranica, važno je istaknuti temeljne odrednice izuzetno složenog filmskog svijeta o kojem je ovdje riječ. Naime, samo se o uvodnoj sceni prvoga nastavka može napisati nekoliko stranica.

Sama scena pripada sekvenci u kojoj se odvija vjenčanje kćeri Don Vita Corleonea (Marlon Brando), a započinje njegovim dijalogom s čovjekom koji ga moli za osvetu silovateljima njegove kćeri u kojem njegova pojava ostaje skrivena kako bi izazvala iščekivanje u gledatelja te naglasila važnost čovjeka koji stoji iza čitave obitelji. Do kraja same sekvence gledatelj upoznaje glavne likove te ulazi u autoritativni patrijarhalni svijet u kojem je, uz obitelj, najveća vrijednost odanost, a najveći zločin izdaja.

Ovo doista sveobuhvatno filmsko ostvarenje daje uvid u svijet mafije iznutra u čemu nedvojbeno postoje šarm i privlačnost. Naime, ovo je priča o moći koja se prenosi nasljedstvom čiji je moralni centar Don Corleone, što u svakom slučaju možemo zahvaliti impresivnoj i slavnoj, te nerijetko oponašanoj, glumačkoj izvedbi Marlona Branda, ali i Coppolinoj režiji te strukturiranju filmske radnje u kojoj se ostvaruje simpatija prema glavnim likovima. Naime, u trenutku smrti Don Corleonea gledatelj dobiva dojam da smrću jednog velikog čovjeka završava čitava jedna era.

Te Godfather

Foto: tomellis.tumblr.com

Između obiteljske i poslovne životne sfere

Uvodeći gledatelje u zatvoren filmski svijet obitelji Corleone, Coppola nas pretvara u svojevrsne sljedbenike likova koji nipošto nisu nevini. Svijet je to zatvoren za suvremenu ideologiju i društvene vrijednosti, a odnos svijeta mafije i vanjskog svijeta portretiran je isključivo kroz ispreplitanje dvaju sfera odnosno neposrednog utjecaja gangsterskih i mafijaških odnosa na obiteljsku situaciju, pri čemu se nerijetko radi o jednostavnom uzročno-posljedičnom odnosu. Dakle, sam se narativ trilogije nedvojbeno usmjerava na povrjedu konzervativnih obiteljskih zakona u svijetu nadolazećeg gangsterskog biznisa, neovisno radi li se o ratu između mafijaških obitelji ili pak o podlijeganju ilegalnim aktivnostima.

Na ovom području veliku ulogu ima simbolika filmskih postupaka. Naime, Coppola se ne ustručava kontrastirati savršenu atmosferu toplih obiteljskih okupljanja i brutalnog te organiziranog nasilja provedenog kao rezultat djelovanja određenih članova obitelji. Gotovo je nemoguće, stoga, izbjeći postupak paralelne montaže u kojem se scena u kojoj Michael Corleone (Al Pacino) u crkvi izgovara zavjete tijekom krštenja svoga nećaka izmjenjuje s prikazima izvršenja niza brutalnih ubojstava po njegovoj naredbi (te tako u oba konteksta postaje kum) ili pak poigravanje s rasvjetom u prethodno spomenutoj uvodnoj sceni gdje se poslovne odluke donose u polumračnom uredu dok se vani odvija vjenčanje koje dosljedno portretira obraz koji obitelj nastoji zadržati u društvu. Dakle, napetost se javlja upravo između javnog i društvenog položaja koji i jest cilj te onoga što se događa ”iza zavjese” u čemu se bez sumnje očituje skrivanje kriminalnih djela iza ritualnih društvenih aktivnosti.

The Godfather

Foto: facebook.com/The Godfather

Teret pripadnosti

The Godfather počiva na vlastitim zakonima koji definiraju širok spektar aktivnosti, preko obiteljskih odnosa sve do onih neprijateljskih, i koji se u tamošnjim krugovima postavljaju kao nužni. Ovdje se bitno prisjetiti mladog i buntovnog Michaela Corleonea koji na obiteljsko vjenčanje dolazi u vojničkoj uniformi s pratiljom neimigrantskog porijekla čime pokazuje tendenciju za životom u civilnom društvu te daleko od kriminalnog zanimanja svoje obitelji. Ipak, njegovi napori da napusti mafijaške korijene nedvojbeno ostaju bezuspješni, čak i nakon što se nađe na čelu obiteljskog poslovanja, upravo jer mu njegova prošlost i talijanski korijeni to ne dopuštaju.

Coppola se u tom kontekstu bavi pitanjem etičnosti. Na samom se kraju trilogije Michael Corleone ipak uspijeva približiti legalnom poslovanju kako bi otkrio da se i u tom svijetu moć gradi na nepoštenju što se u ovom slučaju može shvatiti kao otvorena redateljska kritika liberalnog kapitalizma čime se nastavlja tradicija klasičnog gangsterskog filma. Michael Corleone tako nikad ne uspijeva dosegnuti onaj idiličan obiteljski život za koji se uporno zalagao njegov otac, Vito Corleone, već mu život postaje vječna borba da se zajedno sa svojom obitelji afirmira u legalnom i civilnom društvu, stoga relativno brzo gubi titulu heroja te se transformira u surovog gangstera čiju sudbinu obilježava vječno kajanje.

(Visited 105 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari