Istaknuto
17.10.2018.

U rubrici Nova glazba redovito izdvajamo najzanimljivije aktualne singlove i videospotove, a vi birate svog favorita.

16.10.2018.

The Cure, bend koji je u 40 godina dostigao vrh i tu se utaborio, na vlastiti zahtjev nastupa na Exit festivalu.

Film

Životne granice i kako ih se riješiti (“Living And Other Fictions”, J. Sol)

11.12.2017. Iva KolarFoto: trailer screenshot

Španjolski redatelj Jo Sol u Living And Other Fictions poseže za likovima koji živote uglavnom provode na marginama društva i daje im megafon te prema njima okreće reflektore. Hrabro se lovi u koštac s nekoliko tabu tema – bavi se seksualnošću osoba s invaliditetom i životom nakon psihijatrijske ustanove, kada je sve dvostruko teže i obojanije.

Nepretenciozan pristup problemu i potpuna lišenost propagande i moraliziranja čine ovaj film gledljivim i probavljivim, koliko god se zastrašujuće činila njegova tema.

Borba za slobodu

Antonio je kvadriplegičar osuđen na invalidska kolica i potpunu ovisnost o drugim ljudima nakon što je doživio prometnu nesreću. Živi sam, ali tako što ima dvoje pomoćnika, od kojih je jedan Pepe, slomljen čovjek koji se pokušava vratiti na noge nakon što je neko vrijeme proveo u psihijatrijskoj ustanovi nakon sloma živaca. Antonio ima novu misiju u životu – želi se izboriti za slobodu izražavanja seksualnosti osoba s invaliditetom, tvrdeći da im se to pravo nepravedno oduzima samo zbog toga što su marginalizirani i obavijeni stereotipima. Njegov plan akcije je angažirati prostitutku kao „seksualnu asistenticu“ koja će njegovim prijateljima s invaliditetom pomoći u oslobađanju okova nemaštovitosti seksualne prakse nasamo. Njegovi pomoćnici nisu baš oduševljeni tom idejom, smatrajući da se to može riješiti i na neki drugačiji način koji ne uključuje pretvaranje stana u bordel.

Kad se ne bavi Antonijem, film prati usamljeni život Pepea, koji slobodno vrijeme provodi zamišljajući ili se prisjećajući razgovora sa sinom i vježbajući flamenco pjevanje. Njegov je život bolno prazan, odnosno u potpunom kontrastu s Antonijevim, koji se što iz nužde, što iz potrebe potpuno okružio ljudima. Tako u konačnici imamo priču o jednom neobičnom prijateljstvu, odnosno vezi između dva zaboravljena svijeta.

Living and other fictions

Foto: trailer screenshot

Izazovno i hrabro

Od prve je minute jasno da se Living And Other Fictions neće ustručavati ili od nečeg skrivati – prvo što vidimo jutarnja je rutina kroz koju Antonio mora svakodnevno prolaziti i svjedočimo naviknutosti svih uključenih usprkos intimnosti i ogoljenosti procesa. Upravo to Antonio želi postići i sa svojom idejom o seksualnim asistentima, iako mu ostali to osporavaju i ne žele prihvatiti kao dovoljno dobar razlog.

Cijeli je film koncipiran kao neka vrsta zbirke eseja i to pomoću razgovora Antonija i Pepea, razvoj njihovog odnosa i individualnih razlika među njima. Zbog takve strukture dobiva se dojam da je film barem nekim dijelom dokumentarac, ali jasno je i da se radi o fikciji i igranom filmu, odnosno brišu se jasne razlike između dokumentarca i potpune fikcije. Tema je filma izazovna i hrabar odabir, a Jo Sol bez eksplicitnog moraliziranja uspijeva prenijeti barem dio onoga što smatra da svijet treba čuti. Likovima se dobro barata, svatko dobije vlastiti prostor i slobodu, ali i jasnu međusobnu povezanost, a suprotstavljanje dvaju različitih načina života dvojice protagonista dodatno začini priču, iako na trenutke ideje postanu prevelike za samo 80 minuta filma.

Living and other fictions

Foto: trailer screenshot

Obrtanje uloga

Film se upušta u istraživanje ljudskog uma i čovjekove prirode, odnosno koliko su pojedinci spremni boriti se za nešto više što nije samo bazično preživljavanje od dana do dana. Iznenađuje činjenica da je želja za nečim više od najobičnijeg životarenja osoba s invaliditetom toliko revolucionarna da se od nje može napraviti film, ali Jo Sol posao obavi s dovoljno takta i ukusa. Na jednostavan i jasan način obrće uloge onih u okovima – oni naizgled slobodni zapravo ispadaju sputaniji od onih koji su svima naočigled fizički ograničeni.

Ipak, potkrade mu se poneka nejasna i suvišna scena te je na trenutke vidljiva neuglađenost i prevelika ambicioznost koju film ne uspije popratiti, zbog čega se gubi na ritmu i ujednačenosti tona. Usprkos tome, prikaz čovjeka u borbi sa samim sobom i protiv svijeta dolazi do izražaja, a Antonio i Pepe iz tog procesa izlaze onako kako su i ušli – kao ljudi od krvi i mesa, šaroliki, nesavršeni, ali s puno volje i želje nastaviti sa životnom fikcijom.

(Visited 63 times, 1 visits today)
Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari