Video – Band of Skulls: Klišeji i jedan veliki Deja vu

Bruno Gudelj, 21.03.2012. u 20:49

Foto: Emilycswanson.wordpress.com

Band Of Skulls na prvi pogled imenom asocira na brutal-black-metal bend iz Skandinavije, koji sigurno pjeva pjesme o vikinškim pohodima i pobjedama. Nažalost, morat ćemo vas razočarati, ovaj bend je iz Velike Britanije, a najbliže Vikinzima je duga masna plava kosa Russella Marsdena, pjevača benda.

Drugi album - “Sweet Sour

Dakle, ovaj bend iz Southamptona prve je nastupe odradio pred publikom diljem Londona, a prvi album  “Baby Darling Doll Face Honey” izdaje 2009. otprilike u ovo vrijeme. Nakon toga slijedi turneja s Black Rebel Motorcycle Clubom i nastup na SXSW i to je otprilike bilo to dok nije izdan ovaj album koji vam danas predstavljamo, drugi u njihovoj karijeri pod imenom “Sweet Sour

Filozofija je ostala potpuno ista kao i na prvom albumu: masno, slojevito i predvidljivo. Vjerojatno će  većini slušatelja upravo to biti najveći problem jer će ih svaka pjesma podsjetiti na neki bend koliko god se Band Of Skulls to trudio sakriti, ali naravno da ima i nekoliko bisera zbog kojih se ovaj album isplati poslušati. Album počinje pjesmom “Sweet Sour” kojom su najavljivali album već neko vrijeme. Izbor je bio očit jer pjesma ima najviše komercijalnog potencijala i najbolja je uvertira u album, masni riffovi i još masnih riffova.

Uzori White Stripes i The Kills

Primjer za ovu pomalo tužnu činjenicu je cijela prva polovica albuma, iako bi trebalo izdvojiti “The Devil Takes Care of His Own” koja je također silovita, moćna i zla, veoma zla. To je najoriginalnija pjesma na albumu i u njoj se osjeti energija koju ovaj trio ne zna ili ne želi prenijeti  na druge pjesme. Drugi dio albuma neodoljivo podsjeća na The White Stripes i The Kills. Posebno pjesme koje pjeva basistica Emma Richardson, što se posebno čuje na posljednjoj pjesmi albuma “Such a Fool” koja podsjeća na nešto što bi osobno napisali, odsvirali i otpjevali upravo Jack White i Alison Mosshart.

Za kraj samo treba reći da je ovaj album, unatoč svim klišejima i manjku energije koju bend ima, nažalost, samo solidan. Ima pjesama koje su odlične, ali neke su ipak preočite. Slične prigovore bend je dobio i za prvi album. Iskreno se nadamo da će se opametiti dok pišu i snimaju nove pjesme jer usporedbe s drugima im vjerojatno idu na živce. Žensku basisticu nećemo niti spominjati.

Bilo kako bilo, jedno im se mora priznati, imaju fenomenalne uzore.

Komentari:

comments

podijeli na Facebook-u podijeli na Google+

Najnovije:

  1. Bechdel Test odlučuje je li film woman friendly
  2. Retropetak – Noć vještica: Fall of the House Usher 1928.
  3. Izvještaj – The Raveonettes: Noise melodije u monokromatskom stop-motion filmu
  4. Steven Spazuk: Umjetnik koji slika vatrom
  5. Video: Ikea snimila reklamu za Noć vještica po uzoru na Kubricka
Galerija Arhiva