Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Film

24. Dani hrvatskog filma: “Fokus – Izvan konkurencije”, ali svejedno konkurentni

26.04.2015. Marija VukšićFoto: Facebook.com/DaniHrvatskogFilma?fref=ts

U 18 sati ove nedjelje, 24. travnja, tko je htio mogao je pogledati Fokus-Izvan konkurencije, dio glavnog programa 24. Dana hrvatskog filma koji je, kako mu sam naziv kaže, izvan konkurencije, ali su filmovi prikazani u sklopu tog programa i dalje vrijedni pažnje. Prikazano je šest filmova od kojih Daddy Issues, Nasamo, Poklon predsjednika Nixona i Polufinale traju malo dulje od 20 minuta, film Minute traje 7, a polu-animirani film Eho 6 minuta.

Nasamo Lane Kosovac zanimljiv je kratkometražni koji pomalo vuče na Nimfomanku (2013), dakle kvalitetna pornjava s dobrom pričom. Šalu na stranu, priča o erotski frustriranoj mladoj dami obrađena je na dovoljno ozbiljan, a opet duhovit način da zadovolji one koji u tome žele vidjeti psihološki problem, ali i one koji su došli samo se dobro zabaviti. Kudos glavnoj glumici Sanji Milardović koja se ohrabrila pokazati i odglumiti više toga od mnogih iskusnijih kolegica.

Foto: danihrvatskogfilma.net

Foto: danihrvatskogfilma.net

Daddy Issues drugi je ovogodišnji festivalski film Judite Gamulin, njezin Minus 4 bio je prikazan na 11. Filmskoj reviji Kazališne akademije. Daddy Issues na zanimljiv način obrađuje temu obiteljskog (ne)nasilja te suptilno prikazuje dvostruke standarde i muško-ženske odnose, bilo da je riječ o muževima i ženama ili očevima i kćerima. Slično kao i u Minus 4, prisutna je određena doza crnog humora koja istovremeno razbija, ali i naglašava ozbiljnost situacije.

Polufinale Tomislava Šobana zanimljivo je sportašima i onima koji su se našli u sličnoj depresivnoj situaciji kad je netko u obitelji bolji u onome čime se sami volite baviti, a zahtijeva neku vrstu talenta koji vam, nažalost, nedostaje. Ovaj je kratkometražni vizualno zanimljiv i kvalitetan, ali priči nedostaje dinamika, odnosno, nedostatak dinamike bio bi bolji uz neku temu koja nije svakidašnja i nadasve prosječna. Jadranka Đokić je, naravno, rasturila u ulozi ljute trenerice.

foto: HAVC

foto: HAVC

Poklon predsjednika Nixona (2014) redatelja Igora Šeregija zapravo je veteran filmskih festivala, između ostalog bio je prikazan i na 61. Pula film festivalu i u sklopu Maratona kratkih filmova u Kinu Europa. Vjerojatno je upravo to prokletstvo komedija, nitko ozbiljno ne shvaća izjavu da je dobru komediju teže napraviti od dobre tragedije. Jedino je to logično objašnjenje za izvan-konkurentnost ovog kratkometražnog filma koji se na vrlo duhovit i inteligentan način poigrava nekim povijesnim činjenicama.

Uporno ignoriran od strane kritičara, Poklon predsjednika Nixona plijeni veliku pažnju u medijima i to zasluženo. Radnja je smještena u period dok je Tito bio živ, ali u poodmaklim godinama, a zaplet se temelji na poklonu koji mu je poslao predsjednik Nixon i koji se našao u nespretnim rukama niskorangiranih obavještajaca JNA, Stipe i Peđe (Rene Bitorajac i Radovan Vujović). I glumačkom postavom i kvalitetom, ovaj film vidno iskače od ostalih kratkometražnih filmova iz programa Fokus – Izvan konkurencije. To nije nipošto kritika drugim filmovima koji su se našli u tom programu jer oni su produkt studenata Akademije dramskih umjetnosti, te donekle nije bilo ni za očekivati da će se naći u konkurentnom programu (iako ostaje diskutabilno koliko je takva procjena pravedna). To je kritika onima koji su iz nekog razloga odlučili previdjeti kvalitetu Šeregijeve komedije koja je doista jedna od rijetkih u moru depresivnih hrvatskih filmova, tradiciji koja se iz nekog razloga i dalje nastavlja.

Komentari