Sljedeći mjesec se objavljuje zbirka čuvanih pisama Wille Cather
U okrutnom svijetu današnjice gdje postoje beskrupulozni ljudi, teško je računati na išta. Nikada do kraja ne možemo znati hoće li netko poštovati naše želje, reći ili ne reći traženo te možemo li uistinu na ikoga ili na šta računati. Jedan od primjera potpune ignorancije prema željama pojedinca jest slučaj Wille Cather, američke spisateljice i dobitnice brojnih važnih nagrada u području književnosti. Čak 65 godina nakon njezine smrti 1947., javnosti će biti predstavljena izabrana pisma ove autorice u izdanju izdavačke kuće Knopf.
Iako u oporuci poznate autorice rekla kako zabranjuje objavljivanje spomenutih pisama, nakon smrti izvršitelja oporuke, ova je odluka o privatnosti pripala zakladi The Willa Cather Trust. Zabrana objavljivana je odbačena te će stipendisti Andrew Jewell i Janis Stout sljedeći mjesec objaviti zbirku njezinih pisama. Sama zbirka će sadržavati 566 pisama, što je 20 posto od ukupnog broja.
U uvodu izdanja, Jewell i Janis se brane argumentima kako ovo objavljivanje ni na koji način ne može štetiti Willi. Također smatraju i kako će upravo ta pisma pokazati spisateljicu kao kompliciranu, osjetljivu, zabavnu i briljantnu te da će javnost konačno moći vidjeti ranjivu i ljudsku stranu Wille Cather.
Sama pisma, radnjom se kreću od onih zabavne tematike nastalih u Willinoj mladosti 1880-ih, pa sve do 1940.-ih, njenih posljednjih godina. U tom je razdoblju kreativna spisateljica bila na samom rubu, pogođena smrti voljenih, ali i drugim svjetskim ratom, koji je bio u punom zamahu. Ipak, portal The Guardian prenosi kako prvotna pisma Willu predstavljaju kao autoricu strasno zainteresiranu za ljude te da u ovim pisanim primjercima prevladava samopouzdanje, elegantnost, sentimentalnost, kao i duhovitost te doza sarkazma, što su obilježja po kojima su i poznata djela ove spisateljice.
Willa Cather je u svom bujnom književnom stvaralaštvu napisala brojne pripovijetke i romane, od kojih su najpoznatiji O Pioneers! I Death Comes for the Archbishop, a objavila je i brojne kolekcije kratkih priča. Iako se kao mlada djevojka nadala baviti područjem medicine, životni ju je put odveo u carstvo priča. Zanimljivo, studentski dom na sveučilištu koje je završila dobio je ime njoj u čast.
O samom činu objave pisama za koje je Willa htjela da ostanu anonimna kako javnost ne bi turistički zadirala u njenu privatnost, mišljenja su podijeljena. S jedne strane, trajanje autorskog prava je sedamdeset godina, što znači da se Jewellova i Janisova odluka izravno kose s Willinom oporukom. Dakako, takvo što je neetično i s obzirom da je neobjavljivanje pisama bila oporučna, a k tome i zadnja želja autorice, mnogi smatraju kako je ovo iznimno ružan način promocije i zarade. Ipak, masa s druge strane ne vidi ništa loše u tome da se već poznatoj Willi dodatno proširi popularnost. Kako bilo, pisma će se objaviti i ova će priča zasigurno još neko vrijeme izazivati kontroverzije i kofliktna mišljenja.
