Recenzija – Illmatic: 20 godina jednog od najvećih hip hop klasika

Illmatic…

Teško je riječima opisati album, pogotovo ako ga nikad niste poslušali. Album je sam po sebi homage jednom od meni najdražih gradova na svijetu, New Yorku, preciznije stambenoj četvrti iz koje je Nas, Queensbridge. Nastao prije 20 godina, i dan danas je slušan i cijenjen jednako kao prije.

Mladi Nas napravio je takav vremenski zapis tog doba da se može nazvati ključnim i za povijest New Yorka. Nas je opisao točno što je čuo, što je vidio, što se događalo njemu i oko njega. Dobili smo nevjerojatan opis stanja u tadašnjem New Yorku. Kada je hip hop procvjetao, kada albume izdaju legende kao što je Snoop Dog (album izdan u rujnu ’93.), Tupac Shakur (2Pac, listopad ’93.), Wu-Tang Clan (studeni ’93.), A Tribe Called Quest (studeni ’93.)… U tako kratkom periodu izdano je toliko vrhunskih albuma, a danas kada izlaze kao na pokretnoj traci trebalo bi nam 10 godina da skupimo tako dobre albume. Tada je u usponu bio gangsta rap, a Nas kreće u potpuno drugom smjeru, snima album tijekom ’92. i ’93. s vrhunskim producentima kao što su Large Professor, Pete Rock, Q-Tip, L.E.S. i DJ Premier. U prvom tjednu prodan je u 59 000 primjeraka što danas zvuči smiješno, ali tada je to bilo dovoljno, no ne i sjajno. Kako je gangsta rap sve popularniji, Nas je pomalo neshvaćen u to doba, možemo reći da je bio ispred svog vremena. Najbolji pokazatelj da je potpuno ispred svog vremena je to što album dobiva svoju zasluženu platinastu nakladu (tj. 1 000 000 prodanih kopija) tek nakon 7 godina. Album je zapravo kratak, traje svega 39 minuta, ali u tim minutama je rečeno sve što se trebalo reći, svaka pjesma može biti zaseban film. Ni kazeta ni ploča (aka vinyl, da to još ljudi kupuju aka ja) nemaju klasičnu A i B stranu, već se strane nazivaju 40th Side North i 41st Side South koje su glavne ulice koje dijele Queensbridge kvart.

Album prati jedna zanimljiva anegdota. Nas je svoju bilježnicu s tekstovima izgubio prije nego što je počeo snimati album pa je počeo po vlaku ostavljati papiriće gdje moli nalaznika da mu ju vrati. Bilježnica se nikad nije vratila, ali je Nas po sjećanju napisao nove tekstove. Par mjeseci nakon što je album izdan na Nasovu adresu je stigao paket s bilježnicom i brojem. Kada je nazvao čovjeka, on je rekao da mu ne treba ništa dati. No, Nas je ubrzo opet izgubio bilježnicu, ali tada je više nije tražio jer mu nije bila bitna – naravno sad mu je žao.

Da bi netko shvatio ovaj album doslovno mora proći kroz svaku pjesmu studiozno i proučit svaki verse, a upravo to je i cilj ovog teksta, vraćamo se 20 godina nazad u NY u situaciju u kojoj se nalazi mlađahni Nas. Morala sam kupiti reizdanje za dvadesetu godišnjicu IllmaticXX na vinylu, pa eto, ako nekom nešto znači, prenosim vam dojmove Illmatica friško s ploče.

Povodom dvadesete obljetnice albuma na Tribeca Film Festivalu je premjerno prikazan dokumentarni film o albumu pod nazivom Time is Illmatic.

Počinje snimkom vlaka, tipičan zvuk New Yorka, a nastavlja se sampleom iz legendarnog hip hop filma Wild Style. Nas želi pokazati koliko je NY bitan za njega, u pozadini se čuje njegova pjesma Live at the Barbeque koja predstavlja njega i sample iz jednog od najbitnijih filmova za hip hop. Rečeno je sve – ljubav prema gradu i hip hopu – sve što i sam Illmatic jest.

Produkciju odradio DJ Premier, treba li na to još nešto dodati?

Naravno da onda ništa ne može biti loše…

Sve je rečeno, jedino što on vidi da ga okružuje je nasilje, ali i u tome mora preživjeti. Shvaća da je ovo kao pakao, ali tu je gdje je i ako mora biti gangsta da preživi, bit će. Sampleovi su uzeti od poznatih jazz izvođača, Donalda Byrda i Joe Chambersa.

Jedino gostovanje na albumu A.Z. Mnogi njegov verse smatraju jednim od najboljih u povijesti hip hopa i to zasluženo. Čudno je to reći nakon mog uvoda gdje pišem hvalospjeve Nasu, ali A.Z. je ovdje doslovno popišao Nasa. Produkciju je odradio L.E.S. i uzeo je sample hita Yearning for Your Love The Gap Banda. Na kraju pjesme kao outro pojavljuje se predivna truba koju svira legendarni jazz izvođač Olu Dara, Nasov otac, i nekako ublaži ovu cijelu ozbiljnu tematiku pjesme. Pravi outro za sjediti na nekom rooftopu, po mogućnosti u New Yorku, uz pivu i gledati zalazak sunca.

Produkciju je opet odradio jedan od velikana hip hopa, Pete Rock. Hook i izvodi upravo Pete, a sam je Nas rekao da nije znao kako će se on uklopiti u cijelu pjesmu. Odluka da hook izvodi Pete Rock pala je u zadnji trenutak, kad je već cijela pjesma prolazila kroz završno miksanje. Nas se u cijelom albumu poziva na neke velike i bitne filmove tog doba, današnje klasike, kao što je i sam album. U ovom hooku je tako iskoristio moto Tonya Montane iz Scarefacea:

Pjesma gleda na nevjerojatno ružnu i tužnu situaciju koja ga okružuje na pozitivan i vedar način. Tako je u potpunom kontrastu s pjesmom prije, Life’s a Bitch, za koju kažu da je jedna od najtužnijih hip hop pjesama ikad objavljenih. Samplirane su dvije trake: Ahmad Jamal – I Love Music i T La Rock – It’s Yours. Na početku druge strofe Nas spominje svog prijatelja iz djetinjstva Williea „Ill Will“ Grahama (spominje se i u Halftime, te Represent) koji je ubijen ispred Nasova brata. Kasnije Nas daje ime svom labelu Ill Will, a i sam album je posveta njemu: ILLmatic. Uz posvetu Ill Willu, album se tako zove jer je on nešto više od ill (bolesnog), još je bolji od toga.

Producent je opet, skroz neočekivano, jedna od legenda hip hopa, Large Professor. U intru Nas sam sebe naziva Nasty Nas. Priča s njegovim imenom ide otprilike ovako: u Queensbridgeu je bio jedan lik i zvao se Rapper Ron, navodno jedan od najboljih freestyleova koje je Nas čuo. Ime mu se jako svidjelo pa je on odlučio biti Rapper Nas. Nakon nekog vremena počeli su mu govoriti da je nasty zbog njegovih freestyleova pa je promijenio ime u Nasty Nas, a kasnije je izbacio taj Nasty dio i ostao samo Nas. Halftime za ljude koji se pale na ploče je taman zadnja stvar na prvoj, 40th Side North, strani ploče. Large Professoru su kao sampleovi poslužili Gary Byrd, Average White Band i soundtrack Haira (da, mjuzikla!).

Nostalgičan zvuk opet je svojom produkcijom unio DJ Premier. Jedan od meni najdražih instrumentala s albuma, zapravo jedan od najdražih u hip hopu općenito. Cijeli hook je sample gdje je prva rečenica uzeta iz Biz Markieve pjesme Pickin’ Boogers (da, nije greška u pisanju, pjesma se stvarno tako zove) i druga koja je sample Marley Marlove pjesme Droppin‘ Science na kojoj gostuje Craig G. (obojica iz Queensbridga). Droppin’ Science izašla je u kasnim ’80.-ma, a baš o tom razdoblju i govori Memory Lane. Nas opisuje situaciju koju je mogao bilo tko od nas, da smo tada bili tamo, vidjeti iz parka – kakvi su se gangsteri tada kretali Queensbridgeom i zapravo velikom većinom NY.

Meni najdraža pjesma s albuma. Produkciju je obavio Q-Tip iz A Tribe Called Questa. Za Red Bull Music Academy Q-Tip je rekao da je čuo za Nasa od Large Professora koji mu je pustio par traka koje su već napravili. Održali su jam session da se dogovore u kojem će smjeru krenuti i tada su Q-Tipu pustili prvu verziju Memory Lanea koja je bila puno mračnija i misteriozna, a ne tako mellow kao ova finalna verzija. Q-Tip je krenuo u jazzy smjeru sa sampleovima Heath Brothers’a i Parliamenta. Njegova jazzy ideja se savršeno uklopila u sam tekst pjesme koji se zapravo sastoji od niza pisama koje autor šalje nekom tipu u zatvor i opisuje mu što se događa vani dok njega nema. U pismu proziva nevjerne cure, lojalnost, to jest nelojalnost nekih ljudi i najbitnije, scenu s klincem od 12 godina koji nosi pancirku. Nas mu daje savjet da ne ubije nekog u javnosti, neka to napravi kad je ovaj solo, jer će inače imati problema s njegovom ekipom. Tu scenu možete i vidjeti u filmu Belly u kojem uz Nasa glumi i DMX. One love zapravo je znak respecta i ljubavi prema svojoj ekipi. Na kraju prvog versa Nas kaže da mu je teško vidjeti kako prijateljeva mama plače jer je ovaj u zatvoru, i iako ima sve što mu treba da se osveti ljudima zbog kojih je ovaj u zatvoru, jasno mu je da će izazvati samo veće probleme, pa zato… one love.

Produkciju je odradio Large Professor, opet se može čuti veliki utjecaj jazza, duboki bass i mellow beat. Ovo je jedna od prvih pjesama koja je nastala za ovaj album, opušteno, na mjestu, odjednom, u jednom sessionu u studiju, i beat i tekst i sve. Za sample je poslužila pjesma Garya Burtona Walter L.

Produkciju je odradio DJ Premier i ovo je jedina pjesma u kojoj se ne koristi neki jazz, soul ili funk sample, sample je iz filma Theif of Baghdad.

Najbolji opis tadašnjeg stanja u New Yorku. Ako živiš u takozvanim “projects”, zna se da ili ćeš dilati ili ćeš završiti u zatvoru, a ako čak i pomisliš na izlaz u obliku hip hopa, razočaraš se. U hip hopu je stanje upravo kakvo je i kad dilaš, ne vjeruj nikome, ne oslanjaj se na nikoga, znaj da ni tvoji prijatelji nisu tu ako zagusti… Koliko god pobjegneš od tog hood mentaliteta pomoću hip hopa, toliko i ne pobjegneš jer te zatekne u malo izmijenjenom obliku.

Zadnja pjesma na albumu koju je, s razlogom, kao pravi mentor mladog Nasa producirao Large Professor. Large Professor zaslužan je i za sve producente s kojima je Nas surađivao na ovom albumu. Pjesma je klasičan primjer braggadocio rapa (rap u kojem se izvođač hvali, brag). Sample gitare na početku pjesme je iz Michael Jacksonove pjesme Human Nature, pojavljuju se još i sampleovi Stanley Clarkea i Kool & The Ganga. Ovo je Nasova deklaracija što je zapravo bio i cilj ovog albuma – pokrenuti naše moždane vijuge da razmislimo čime smo okruženi.

Cover albuma je mash up slike Nasa kad je imao 7 godina i fotografije jednog bloka u NY. Nas kaže da je ta sedma godina života za njega bila godina promjene, tada je zapravo počeo uočavati stvari koje se događaju oko njega. Dizajn je napravila Aimee Macauley, slika Nasa je iz obiteljske arhive, a fotografija bloka je djelo Dannya Clincha. Službeno nikad nije potvrđeno, no pretpostavlja se da je ideja za cover uzeta s jazz albuma The Child Is Born Howard Hanger Tria.

U Queensbridgeu se Illmatic čuo iza svakog ugla, nije bilo moguće proći kvartom, a da ga ne čuješ. Neki njegovi prijatelji kažu da, kako su radili pjesme, tako ih je Nas nosio ekipi da ih poslušaju i komentiraju. Njegov prijatelj iz djetinjstva, sada i sam hip hop izvođač, Havoc rekao je da je Nas uvijek ispitivao što nije dobro, što treba promijeniti i da je bio jako samokritičan, a kad je konačno izašao album da njih uopće nije začudilo što su se ljudi zaljubili, koliko je začudilo samog Nasa jer je on mislio da tu nije ništa posebno. Ali, je, bio je, i još uvijek je. Nebrojeno mnogo izvođača taj je album poslužio kao inspiracija, promijenio je svijet hip hopa, postalo je bitno što i kako neki izvođač govori, svojim tekstovima je unio neko dublje značenje u cijeli rap.

I eto ove godine slavimo dvadesetu obljetnicu objave albuma. Dvadeset godina zvuči puno, ali zapravo i nije. Starija sam od albuma godinu i kusur, ali mogu zamisliti cijelu atmosferu koja ga je okruživala tada. Nas je legenda u ovoj igri zvanoj hip hop i takve legende treba cijeniti. Jedna stvar je sigurna – hip hop nikad ne bi bio isti da nije izašao ovaj album. Zato Nas, da, slažem se s tobom: “Nas’s raps should be locked in a cell, it ain’t hard to tell”.