Recenzija: Kelis nam je nahranila dušu svojom vrhunskom hranom
Nakon recenzije Nasovog Illmatica bilo je nekako prirodno skrenuti pažnju na jedan friški i predivan album njegove bivše žene i majke njegovog djeteta, Kelis. Svi se sjećamo hitova kao što je Milk Shake ili Trick Me još iz sada već “davne” 2003. Plesalo se na to i treslo bokovima i guzama u svakom drugom klubu. To je ono doba kada smo slušali i gledali MTV, prije nego što su ga preuzeli svi oni ludi “reality” showovi, i bilo je divno. To su hitovi s njenog trećeg albuma, a prva dva, Kaleidoscope i Wanderland, nisu doživjela neki ogroman uspjeh ni u SAD-u, a kamoli u Europi. Zato nas je Tasty groznica tresla cijelu 2004. Nakon tog albuma izlazi Kelis Was Here s dva hita, Bossy i Blindfold Me, ali i dalje ne postiže popularnost koju je postigla s Tasty.
Nakon raskida braka i rođenja djeteta kreće u potpuno drugačijem smjeru od svog uobičajenog soul i r’n’b zvuka i okreće se raznim poznatim producentskim imenima u elektronskoj glazbi. Fresh Tone izlazi 2010. godine i fanovi njenog glasa i stila ostaju razočarani. Gosti producenti su David Guetta, will.i.am, braća Benassi, Boys Noize… Da, promjena je očita, ali shvatimo ju, mnogo toga se promijenilo u njenom životu – rastala se od Nasa, rodila dijete i jednostavno je trebala okrenuti ploču i napraviti nešto sasvim drugačije. To što je razočarala dio svojih fanova rezultiralo je time da je pridobila novi krug publike koji sluša elektronsku glazbu (komercijalnu, ali bože moj…). Album je iznjedrio par hitova koji su opet zatresli klubove – Acapella, 4th of July, Scream i Brave. Pogurnulo ju je to u suradnju s Calvinom Harrisom na pjesmi Bounce, koja je vjerojatno jedna od najpuštanijih pjesama toga ljeta i mogla se čuti iza svakog ugla.
Od 2010. do ove godine ona je šutjela i kuhala. Skuhala nam je nešto čarobno, vratila se u ono što najbolje radi – pjeva, bez jakihbassova, samo Kelis i njen glas. I da, nahranila mi je dušu, razveselila i razgalila me s albumom zanimljivog naziva Food. Najviše me zanimalo je li album inspiriran njenim kulinarskim umijećem ili je to samo metafora za nešto drugo. Za one koji ne znaju Kelis je 2010. diplomirala na poznatoj kulinarskoj akademiji Le Cordon Bleu, a već je napisala i kuharicu i ima svoju kulinarsku emisiju Saucy & Sweet.
Počinjemo s doručkom, Breakfast, i sve je odmah jasno, she’s back!
“I wanna say thank you (thank you)
You were more than just a man”
I odmah krećemo malo žešćom hranom, Jerk Ribs, jednim od singlova ovog albuma. Zanimljiv tekst, zanimljiv naziv pjesme i ona divna boja glasa, mmmmm…
“In Harlem, where I started to breathe
The beat was like a soundtrack to me”
Jedna od upečatljivijih pjesama je Runnin‘ koja bi mogla biti himna svakoj nesretno zaljubljenoj ili ostavljenoj djevojci. Mislim da je to najbolje opisati samim dijelom teksta i svakoj od nas djevojaka je jasno o čemu priča:
“How could I forget you? You’re never late you’re always right there in my rescue”
I onda odjednom boom. U dvije minute i tridesetak sekundi kaže sve, izravno i u facu. Svi koji su ikad bili zaljubljeni i nisu u nekom trenutku mogli biti uz tu osobu, osim telefonskim pozivom, jasno im je zašto Kelis svojoj pjesmi daje ime Bless The Telephone.
“It’s strange the way you make me feel.
With just a word or two
I’d like to do the same for you.
It’s nice to hear you say hello.”
Govori li ona o odnosu s Nasom? Zna da se ništa ne može promijeniti, ali se i dalje pita, zašto i kako. I ne, ništa se ne mijenja, Change.
“You can’t escape the grips of desire
You lie to yourself, but you’ll always remember
Die
What can I say? Nothing can change.”
Najveći hit, i jedan od singlova, Rumble, meni je osobno najbolja pjesma albuma. Jedan od onih zbunjenih trenutaka kada ni sam ne znaš što želiš, a kamoli što točno osjećaš. Izgubljenost u vremenu i prostoru.
“I don’t know how to feel
This whole thing seems so surreal
So you keep one foot out the door
I know I said ‘leave’ but, baby, don’t go.”
Kako smo počeli s doručkom, završavamo sa snovima, Dreamer. Taman, lagano, baš za prije spavanja.
“Face to pillow, fades the shame
And if all was left to me
We’d be naked climbing trees”
Kroz svoj glas i tekstove koje svaka cura može shvatiti, Kelis je izrazila što i kako se osjeća. Snimila je album koji nas doslovno može provesti kroz jedan prosječan dan, zaokružuje pravilan krug u tih 24 sata. Neki kažu da je glavna inspiracija i dalje Nas i njihov odnos. Da, Nas… taj misteriozan čovjek njenog života, inspiracija ili ne, svatko od nas će presuditi sam. Mislim da je to neopisiva istinska ljubav, barem s njene strane i jednostavno nikada neće nestati. Ako je poslužilo kao inspiracija, hvala, jer album je divan i emotivan, tekstovi su intrigantni, a vjerojatno ni jedna od pjesama neće postati veliki hit (nažalost), ali doći će do onih do kojih treba, njenih pravih fanova. I znam, bezobrazno se sada nadovezati na kraju na pjesmu nekog drugog izvođača, ali Erykah je objasnila, a Kelis ovim albumom potvrdila:
“I have some food in my bag for you.
Not that edible food – the food you eat?
No. I have some food for thought.”
