novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Vizart

Sve faze postmodernističkih osamdesetih u HDLU

Foto: Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 9 minute
Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Interdisciplinarna izložba „Osamdesete – slatka  dekadencija postmoderne“ otvorena je 10. travnja u Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU), a bit će otvorena do 10. svibnja. Brojni obožavatelji umjetnosti, nostalgici i pripadnici društvene kreme koji su nahrupili na Trg žrtava fašizma već su prije otvaranja vrata Meštrovićevog paviljona mogli shvatiti da nije riječ o običnoj izložbi. Mnogo su propustili oni koji drže da otvorenja uvijek kasne pa su došli točno u 20 sati. Naime, tada se već gomila posjetitelja sjatila pred glavni ulaz gdje su idejni autori izložbe Branko Kostelnik i Feđa Vukić te ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka pozdravljali okupljene i pozvali ih na uživanje u izložbi.

Svi sretnici koji su došli barem pola sata prije službenog otvorenja bili su zabavljeni performansima. Prvo je kod fontane donesen lijes kojeg su radnici otvorili i otkrili mladu ženu koja unutra leži poput mrtvaca. Pojedinci su se zgražali, većina je ekspresno izvadila mobitele, kamere, fotoaparate i počela škljocati, a neki su se križali i ostavljali cvijeće. Taman je došla i Josipa Lisac koja je nakratko stala pokraj lijesa, zauzela pozu za fotografiranje i otišla k poznanicima. Pao je mrak, dolazilo je sve više ljudi, a žena u lijesu je još uvijek nepomično ležala. Stigao je i poznati hrvatski dizajner Boris Ljubičić, koji je vidjevši lijes skinuo sunčane naočale. Okupljeni su se polako navikli na lijes pa je iznenađivao samo novopridošlice koji bi se kiselo nasmiješili poput glumca Mislava Čavajde i dizajnerice Matije Vujice ili bi se pak teatralno prestrašili poput glumice Kristine Krepele. Svima je bilo ok, super, fora, a zapravo nitko nije ništa shvaćao.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Sljedeći performer je Superman srednjih godina koji je zapravo imao marketinšku ulogu. Naime, pozivao je okupljene da na ulazu kupe knjigu o izložbi koja sadrži tekstove o svim umjetničkim disciplinama zastupljenim u izložbi koje su napisali renomirani pojedinci. Bio je tamo i čovjek s wc školjkom na glavi, oskudno odjeven čovjek, samo u gaće te drugi čudno odjeveni i našminkani performeri. No tko bi stigao sve vidjeti dok se pod cijenu modrica i drugih ozljeda guraš na ulazu u paviljon kao da je Da Vinci oživio i došao u Hrvatsku s Mona Lisom pod rukom.

I kad napokon uđeš u paviljon, to je to – prošao si kroz nevidljivi portal koji te vratio u prošlost; u 80-e godine prošlog stoljeća. Tadašnja hrvatska umjetnička scena prikazana je iz više disciplina koje su svojevrsni zaštitni znak toga vremena. Ravnateljica HDLU-a Ivana Andabaka je pojasnila kako je nastala izložba. „Ideja o izložbi potekla je od Branka Kostelnika u suradnji s Feđom Vukićem koji su uz sebe onda okupili tim vrhunskih stručnjaka, svakog specijaliziranog za pojedino područje“, kazala je. Renomirani suradnici su: Krešimir Rogina (arhitektura), Željko Kipke (likovnost), Suzana Marjanić (performans), Damir Fabijanić (fotografija), Jurica Pavičić (film), Ivica Buljan (kazalište), Jagna Pogačnik i Krešimir Bagić (književnost), Ana Lendvaj (moda), Boris Dežulović (sport), Tvrtko Jakovina (povijesni kontekst), Darko Macan (strip), Tomislav Brlek (rock), Marijana Grbeša, Boris Rašeta i Zrinka Vrabec Mojzeš (masovni mediji i politika). Svaki autor je pisao svoj tekst, neovisan o bilo kome drugome, ne znajući što će drugi spomenuti i istaknuti kao važne događaje dekade 80-ih. Tekst je uobličen u knjizi koja je dostupna u HDLU-u za vrijeme trajanja izložbe, a zatim su temeljem tih tekstova odabrani eksponati koji čine izložbu.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Izložba se prostire na dva kata i vizualno je vrlo atraktivno osmišljena. Tako je prizemlje istovremeno informativno, multimedijalno i interaktivno. Na žičanoj mreži koja prati kružni oblik građevine postavljeno je 11 tabli – svaka za jednu godinu od 1980. do 1990. koje predstavljaju informativnu vremensku crtu izložbe. Na tablama su istaknuti najvažniji kulturno-politički događaji te godine, koji su materijalizirani u eksponatima na katu. Nasuprot svakoj tabli nalazi se svojevrsna školska ploča s kredama. To je dio namijenjen posjetiteljima-suvremenicima tog doba. Pružena im je prilika da podijele svoja sjećanja, tj. najvažnije događaje u njihovim životima koji su se odvili u tom desetljeću. U prvom krugu razgledavanja ploče su bile gotovo prazne, a samo nekoliko minuta kasnije sve su bile popunjene šaljivim, romantičnim, ponekad i šifriranim porukama. Multimedijalnost je iskazana poviše na zidu gdje se projiciraju video zapisi koji oslikavaju doba osamdesetih te između ploča gdje su postavljene naslovnice i stranice tadašnjih tiskanih medija.


Dok su u prizemlju Osamdesete razvrstane vremenski, na katu su eksponati odijeljeni po umjetničkim disciplinama. Dominiraju fotografije jer one kao zamrznuti trenutak stvarnosti savršeno dokumentiraju duh 80-ih godina. Među fotografijama Ivana Posavca, Stephana Lupina, Marije Braut i drugih, simbolički se ističu dvije fotografije. „Gore imate simbolički dvije fotografije koje su suprotstavljene, koje čine početak i kraj raspada Jugoslavije. Jedna je prekid utakmice Hajduk : Crvena Zvezda kad je umro Tito, a druga je kad se Boban tuče s milicajcem 90-ih godina“, rekao je fotograf Damir Fabijanić. Prva spomenuta fotografija je djelo Radiše Mladenovića iz 1980., a za drugu je zaslužan Renato Branđolica 1990. godine. Ostali sportski dio je okupljen oko centralnog gornjeg djela trenirke Cibone i velike fotografije sportske legende, košarkaša Dražena Petrovića na rukama navijača u zračnoj luci Pleso 1985. godine.


Osamdesete su svakako bile dekada značajnog filma. Dovoljno je spomenuti serijal filmova Lepe Brene Hajde da se volimo koji je bio najveći jugoslavenski hit 80-ih. Službenim posterima i na klasičnim, gotovo pa starinskim, kutija-televizorima prikazuju se isječci iz velikih, tada nastalih, filmova kao što su: Ritam zločina redatelja Zorana Tadića iz 1981., Variola vera redatelja Gorana Markovića iz 1982., Banović Strahinja Vatroslava Mimice iz 1981. i drugi. Film Ko to tamo peva je premijerno prikazan 1981., a Otac na službenom putu Emira Kusturice iz 1985. svojevremeno je bio nominiran i za Oscara. Tih godina filmski redatelj Veljko Bulajić ustanovljuje žanr partizanskog spektakla, a 1982. prikazan je prvi i najuspješniji primjer novokomponirane komedije, film Tesna koža redatelja Miće Miloševića.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Istovremeno, performansi su sve češći, a kazalište kontinuirano napreduje. Performansi su na izložbi prikazani fotografijama i video projekcijama. Tomislav Gotovac i njegov performans „Zagreb, volim te!“ 1981. tada su doveli do njegovog uhićenja na Trgu bana Jelačića, no zato se o tome priča i danas. Taj performans je postao dijelom društvene memorije. Također, valja spomenuti i Sanju Iveković, Vlastu Delimar, Željka Jermana, Mariju Štrajh i druge. Predstava Hrvatski Faust Slobodana Šnajdera je praizvedena 1982. na Splitskom ljetu, 1984. u Gavelli se može gledati predstava Gospoda Glembajevi s Radom Šerbedžijom, a iste godine Gregori Faro režira Šteta što je kurva s Mirom Furlan i Draganom Despotom u glavnim ulogama. Par godina kasnije, 1897. osnovan je Eurokaz, festival novog kazališta u Zagrebu, a 1989. je osnovana nezavisna kazališna skupina Montažstroj koja jednakim žarom djeluje i danas.


Arhitekturi 80-ih je najviše pridonijela Univerzijada 1987. Ona donosi povratak urbanitetu i niz kvalitetnih realizacija u Zagrebu poput lapidarija Arheološkog muzeja Branka Silađina ili plivališta Mladost Vinka Penezića i Krešimira Rogine. Isto tako došlo je i do nekih drugih promjena koje pridonose urbanitetu. Po tada zvanom Trgu Republike više ne voze automobili, asfalt je zamijenjen granitnim popločenjem, a vraćen je i Manduševac. Ljudi su izišli na ulice, dućani rade duže, a kafići su se otvorili terasama. „Proglasio sam Andriju Mutnjakovića glavnim hrvatskim postmodernistom, on je centralna figura tog dijela moje izložbe. Tada se izgrađuje njegov najznačajniji objekt, a to je knjižnica u Prištini, koja je jedno par excellence postmodernističko djelo autonomnog autora u svjetskim razmjerima, on piše i knjigu Biourbanizam, radi eksperimentalne projekte koje još vuče od 60-ih godina itd.“, rekao je spomenuti arhitekt Krešimir Rogina koji je bio zadužen za arhitekturu.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Dio izložbe posvećen dizajnu usmjeren je na svakodnevne predmete. Tako se, među ostalim, može vidjeti sustav namještaja Ergoline dizajnera Mladena i Marijana Orešića, Končarovo glačalo Ideal Božidara Lapaine, elektronična vaga dizajnera Vladimira Hobotića i Končarova električna grijalica.


U sklopu izložbe poseban dio je posvećen stripu koji je 80-ih bio mnogo popularniji nego danas. Uvećani su i izloženi Zlatka: Posebna Krešimira Zimonića, Koscak Milana Trenca, Julesov strip Partizani – Klopka za Stepinca, Machu Picchu Radovana Devlića i drugi.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Uz brojne naslagane knjige među kojima su zasigurno Aralicin Put bez sna, Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugrešić, djela Pavla Pavličića, Vesne Krmpotić, Anke Žagar i ostalih najviše se ističe Bijela knjiga. Kako piše u opisu eksponata, to je dokument CK SKH za informiranje i propagandu iz 1984. „o nekim idejnim i političkim tendencijama u umjetničkom stvaralaštvu, književnoj, kazališnoj i filmskoj kritici, te o javnim istupima jednog broja kulturnih stvaralaca u kojima su sadržane politički neprihvatljive poruke“. Izložena je i Zlatna jabuka, nagrada Sedam sekretara SKOJ-a iz 1989. koja je u vlasništvu spisateljice Julijane Matanović.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Masovni mediji su izloženi kroz televizijske isječke koji se prikazuju na platnu ili televizoru, kroz mnogobrojna izdanja tiskovina poput Poleta, Starta, Studentskog lista, Rocka, Vala i mnogih drugih te kroz dio posvećen Omladinskom radiju, tj. 101-ici. „Imam osjećaj da u ovoj fazi hommagea osamdesetima svi pričaju o Poletu i Studentskom listu, a 101-ica je nekako zaboravljena“, rekla je Zrinka Vrabec Mojzeš koja je dugo godina radila na Radiju 101.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Omladinski radio nastao je u svibnju 1984. i zapravo je napravio svojevrsnu revoluciju jer je pustio slušatelje u eter, koristio je jezik ulice i branio sve urbano, što je do tada bilo nezamislivo. „Ja nazivam taj period jednim vremenom kada je odumirao socijalizam, a tuđmanizam se još nije dogodio, i to je bilo vrijeme nevjerojatne slobode i zapravo jedne anarhije, eksplozije kreativnosti, jednog apsolutno apsurdnog humora koji se bavio svime i svačime što ja, nažalost, ne vidim u novim medijima, s mladim ljudima koji nisu pod takvim političkim pritiskom niti imaju onu vrstu opasnosti od cenzure koju su imali osnivači 101-ice“, dodaje Vrabec Mojzeš.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Kao i svako kulturno razdoblje 80-e imaju poseban stilski i modni izričaj. Ana Lendvaj  je objasnila kakvo je tada bilo stanje u modi: „Djelovalo se zajedno. ULUPUH je skupljao dizajnere koji su bili art dizajneri, tu se osnovala grupa Modagram koja je krenula prema čistom dizajnu, a potom i prema art dizajnu. Tjedan mode, koji je skupljao obrtnike, je živio zajedno na sceni i na pisti i u svim proizvodnim jedinicama i idejama. To je jedan period podrške i suportta svih vrsta“. Neki od modnih eksponata su i oni najpoznatije hrvatske dizajnerice pokrivala za glavu, Nade Kobali i dizajnerice jedinstvenog autorskog rukopisa, Nade Došen. U sklopu izložbe 21. travnja u 19 sati održat će se tribina o modi, a u 20 sati revija avangardne mode prema selekciji Ane Lendvaj.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Osamdesetih se ipak najviše sjećamo kroz glazbu. Neke pjesme postale su evergreeni pa ih znaju i oni rođeni 90-ih i kasnije. Na samoj izložbi glazba je predstavljena kroz omote ploča najznačajnijih bendova i pjevača. Neki od njih su: Idoli, Đavoli, Prljavo kazalište, Haustor, Dorian Grey, Leb i sok,  Ekaterina Velika, Partibrejkersi, Mizar, Parni valjak, Psihomodo pop i Dino Dvornik. Za potrebe izložbe je u suradnji s Croatia Recordsom napravljen i promotivni CD na kojem se nalazi 21 pjesma po izboru Branka Kolstelnika. Također, u suradnji s Tvornicom Kulture i Menartom održat će se koncerti rock grupe Boa te makedonske rock grupe Mizar.

Foto: Ziher.hr
Foto: Ziher.hr

Zadnji dio izložbe, ako se krećete po paviljonu kako je predviđeno, posvećen je likovnosti. Naime, razni likovni radovi su smješteni na unutarnjem balkonu paviljona. Neki od predstavljenih umjetnika su Edita Schubert, Ivan Kožarić, Boris Demur, Željko Kipke, Vlado martek, Mladen Stilinović i Sven Stilinović. Svi radovi su odlično odabrani jer su zaista reprezentativni predstavnici 80-ih. Jedan takav rad je i Ambalaž Ivana Kožarića.


Iako autor izložbe Kostelnik kaže: „Mi ne radimo ovo iz nostalgije, radimo s jednom hladnom glavom, distancom, vrednovanje jedne epohe, jedne dekade, koja je nama zanimljiva“, ova trenutna popularnost 80-ih, koja je vidljiva u popularnosti HRT-ove serije Crno-bijeli svijet te u posjećenosti i velikoj medijskoj buci oko izložbe Osamdesete, poprilično je začuđujuća. Zanimljiv je tajming oba projekta, no Kostelnik uvjerava da je cijela priča koincidencija. Navodno ga je kontaktirao redatelj Goran Kulenović moleći da oni idu prije kako bi im medijski pomogli. No oni su dobili atraktivan termin u travnju u HDLU-u i to se nije ostvarilo. Kostelnik smatra da sada serija zapravo ima kontraproduktivan učinak na posjetitelje izložbe zbog „nabrijavanja“ u medijima. „Serija je fikcija, a ovo je dokumentacija. Ovo je stvarnost. Ovo je građa. Ovo je art, koji je proizašao iz društvenog konteksta“, rekao je Kostelnik.

Foto: facebook.com/cbsHRT
Foto: facebook.com/cbsHRT

Izložba ne slavi ideologiju, već estetiku i umjetnost u razdoblju od smrti Josipa Broza Tita, sve do početka 90-ih kada je počeo raspad Jugoslavije. Povijest je samo okvir ove izložbe, koja se ugledala na velike strane izložbe. Autori spominju veliku izložbu iz 2011. Postmodernizam: stil i subverzija 1970–1990 u najvećem muzeju primijenjene umjetnosti i dizajna na svijetu, Muzeju Viktorija i Albert u Londonu te  izložba postmoderne u Centru Georges Pompidou u Parizu.

Be social
Što misliš o ovoj izložbi?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari