novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

AGNÉS VARDA: Vječno sjećanje uz pet nezaboravnih filmova

agnes varda
Foto: facebook.com/agnesvardaofficiel
Vrijeme čitanja: 3 minute

‘Baka Novog vala!’ To mi je bilo jako smiješno, jer sam imala svega 30 godina. Truffaut je napravio ‘The 400 Blows’, a Godard ‘Breathless’, ali ja sam to učinila pet godina prije njih s ‘La Pointe Courte’, mojim prvijencem. Kad sam bila mlađa, ljudi su izmišljali nove načine pisanja – James Joyce, Hemingway, Faulkner. Ja sam mislila da moramo pronaći novu strukturu za kino. Borila sam se za radikalnu kinematografiju i nastavila sam to činiti cijeli svoj život.

Izjavila je to francuska redateljica belgijskog porijekla Agnès Varda u svom posljednjem intervjuu za magazin The Guardian u rujnu prošle godine.

Svaki pokušaj da se bolje od ovoga sumira život ‘bake’ novog vala bio bi apsurdan. Napustila nas je 29. ožujka 2019 godine u 91. godini života. Iza sebe ostavila nam je 54 predivna autorska djela koja se protežu kroz sfere kratkometražnog i dugometražnog dokumentarnog i igranog filma. Svako od tih djela pomiče granice tehničke i narativne strukture onoga što nazivamo filmom, te zaslužuje biti pogledano. Pet radova koji se nalaze na ovoj „esencijalnoj“ listi su ustvari samo filmovi koji su dobili najviše pozornosti kroz godine, te su najlakša početna točka u opusu nezaboravne gospođe Varda.

agnes varda
Foto: facebook.com/agnesvardaofficiel

5. Cleo From 5 To 7 (1962)


Predivna mlada Cleo odlazi kod gatare i saznaje da će umrijeti od raka. Uhvaćena u vrtlog vlastite egzistencije, ona se kreće i živi kroz pariške kafiće, trgovine i ulice dok čeka službene rezultate medicinskog testa za koji se boji da će potvrditi fatalno stanje. Zvuči kao savršen film francuskog novog vala? Zato što to i jest.

Vardina protagonistkinja Cleo za razliku od vodećih dama u djelima redateljičinih muških suvremenika je objektivizirana žena koja sama sebe promatra, ali ona nije mistična, već naprasito intelektualna ili „ženstveno“ ponosna – ona je istinita. Cleo je kameleon, nespoznatljiva svima oko sebe, pa i sebi, ne forsirano, ne kulerski, naprosto iskreno i uvjerljivo.

Redateljica ovim radom pomiče granice francuskog novog vala do te mjere da uspijeva nagovoriti Godarda da glumi u kratkom filmu unutar filma koji je opet parodija samog Godardovog stvaralaštva. Sve u svemu, savršeno mjesto za početi istraživanje Vardinog opusa.


4. Faces Places (2017)


Posljednji film u karijeri Varde bio je za Oscara nominirani dokumentarni rad o generacijskim putevima umjetnika, u kojem se redateljica pridružuje mladom fotografu JR-u na putovanju kroz ruralnu Francusku.

Varda postavlja mladog vizualnog umjetnika koji je nadahnut i poletan za djelovanje, nasuprot sebe duševne, mudre umjetnice koja je naučila kako usporiti i gledati svijet očima koje je iz dana u dan sve više iznevjeravaju.

Na svojim putovanjima prolaze te fotografiraju zapanjujuće krajolike i lokalno stanovništvo, a u pozadini Varda se bavi temama koje su je oduvijek u njenom stvaralaštvu zanimale – populizam, feminizam, kreativnost, promjena te smrtnost – ipak, centralna je tema filma kada Varda odluči u priču ubaciti Godarda, ispostavlja se da je samo prijateljstvo i povjerenje u ljude.


3. La Pointe Courte (1955)


La Pointe Courte filmski prvijenac Agnes Varde prethodio je onome što je kasnije postao francuski novi val. Snimljen je 1954. godine, a moglo bi se reći da film vizualno uzima inspiraciju iz talijanskog neorealizma (Bicycle Thieves, Umberto D.)

Ipak sama redateljica kaže da je u pitanju rad striktno inspiriran književnošću te posebice nadahnut književnim stilom koji William Faulkner koristi u romanu ‘The Wild Palms’. Film prati dvije suprotne narativne i strukturalne linije.

S jedne strane u pitanju je dokumentaristički nadahnuta priča o la Pointe Courteu, malom gradu smještenom u neobičnom, močvarnom području između mora i lagune. S drugim narativno/strukturalnim tokom rad nam predstavlja neobičnu sarkastično-intelektualnu ljubavnu priču, nešto što kasnije pojavom Novog vala postala esencijalni faktor filmova.


2. Vagabond (1985)


Vagabond je najpoznatiji od Vardinih filmova, a dogodio joj se na sredini karijere te pokazuje stilistički i tematski progres redateljice. U pitanju je rad koji do kraja dovodi u pitanje granice dokumentarnog i fikciju kako bi izazvao reakciju publike te prisilio gledatelje da preispitamo društvenu odgovornost.

Priča o beskućnici i njenom svakodnevnom životu još uvijek sadrži oštru feminističku kritiku ranijih Vardinih radova kao i ranije eksperimentiranje u tehnikama snimanja i montiranja filma dok nas opet lagano uvodi u ono što će vremenom postati pečat njezine karijere – individualistički dokumentarizam.


1. The Beaches of Agnes (2008)


U osamdesetoj godini, u svom nezaboravnom stilu, Varda je napravila autobiografski dokumentarac koji gledatelje vodi kroz njen život i djela. Film koji Agnes završava riječima ‘živa sam i sjećam se’ centralno je djelo njenog opusa.

Film uključuje autoričinu privatnu kolekciju fotografija, detaljno pojašnjenje procesa rada na svakom od filmova koje je snimila te nezaboravne anegdote i snimke sa snimanja u kojima se pojavljuju velike face francuskog Novog vala poput Demyja, Resnaisa, Godarda kao i drugih značajnih umjetnika kao što su Chris Marker, Harrison Ford, Jim Morrison i Jane Birkin.

Upravo zbog autorefleksivnog karaktera na karijeru The Beaches of Agnes je film za koji se mora poznavati osnova onoga što je Agnes stvorila te je istovremeno sjajna točka za otkrivanje njenog detaljnog stvaralaštva.

Be social

Komentari