Istaknuto
19.07.2018.

Tri autorska projekta, jedna opera, jedan mjuzikl, praizvedba jednog suvremenog hrvatskog teksta i uprizorenje jednog klasičnog naslova - to su najbolje predstave u sezoni 2017./18. koje se izdvajaju po svojoj kvaliteti, originalnosti, izvrsnoj režiji i glumačkim ostvarenjima.

18.07.2018.

Prošle godine počeli smo praksu filmova i albuma starih deset godina, tako i ove nastavljamo s filmskim naslovima, ovaj put iz 2008. godine.

Izvedbene umjetnosti

“Aida” (Komedija): Uspješan povratak popularnog mjuzikla

12.02.2018. Veronika RagužFoto: komedija.hr

“Da smo se ranije sreli, u nekoj drugoj zemlji, uz neku drugu rijeku… Svijet moj sad se ruši, sad se ruše moji sni”, pjevala je Aida (Renata Sabljak) još 2005. na prvoj hrvatskoj premijeri istoimenog mjuzikla. No sreli smo se opet, u istoj zemlji i uz istu rijeku, trinaest godina kasnije. Premijera obnovljene predstave “Aida” održala se 3. veljače u gradskom kazalištu Komedija u režiji Dore Ruždjak Podolski, pod dirigentskom palicom Dinka Appelta. Srećom, ni svijet ni snovi nisu se srušili.

Renata Sabljak i Đani Stipaničev i ovog su puta dobili glavne uloge. Sabljak je još jednom odlično utjelovila Aidu, nubijsku princezu koja vodi unutarnju borbu između ljubavi prema egipatskom vojskovođi Radamesu (Stipaničev) i svojoj domovini iz koje je oteta. Ista borba odvija se i u Radamesu te njegovoj zaručnici, egipatskoj princezi Amneris (Vanda Winter). Prikaz te emocionalne borbe svojom glumom i izvrsnim vokalnim sposobnostima najbolje je iznijela upravo Renata Sabljak. Dok se Stipaničev povremeno mučio u višim lagama, Sabljak je svojom interpretacijom “Lake stvari” izazvala oduševljenje. Možda i zbog riječi tog songa (“Nije teško to, ja zanijekat’ mogu ljubav. Nije teško to, ja mogu potisnut’ taj žar, sebi reć’ da strast i nije bila tako važna, da je svemu kraj i da je zalud bio žar”), s kojima su se mnogi mogli poistovjetiti barem jednom u životu.

Iako nubijska princeza, Aida je u ovom broadwayskom mjuziklu Eltona Johna i Tima Ricea prikazana romantičnije nego u Verdijevoj istoimenoj operi koja je Johnu poslužila kao inspiracija. Tako su autori teksta – Linda Woolverton, Robert Falls i David Henry Hwang – smanjili njenu političku dimenziju. Glavna prepreka ljubavi sada postaje egipatska princeza Amneris. I dok ju je Verdi prikazao ponosnom i netrpeljivom, mjuzikl ju prikazuje plitkom, površnom i razmaženom. Još jedna razlika između Verdija i Eltona Johna je to što je potonji dao Amneris ulogu pripovjedača, kao što je to recimo Juda u rock operi “Jesus Christ Superstar”.

Tako u prvoj sceni, u suvremenom arheološkom muzeju u kojemu je jedan od izložaka upravo Amneris, počinje song “Sunce hrabrima sja” koji nam predstavlja Radamesa. Nakon uvodne scene priča odlazi u prošlost u doba faraona, a modernom okruženju vraća se tek na kraju. Za razliku od žena koje su u mjuziklu prikazane kao one koje vodi srce i emocije, politička dimenzija puno je više naglašena kod muških likova. To se posebno očituje u liku Zosera, Radamesova oca, koji kuje zavjeru protiv Faraona (Nedim Prohić) kako bi svog sina doveo na prijestolje. Zosera je i ovog puta izvrsno utjelovio Ervin Baučić.

aida

Foto: komedija.hr

Unatoč puno skromnijim materijalnim resursima od broadwayskih kazališta, Komedija je pokazala kako kreativnošću može iznijeti prilično kvalitetan proizvod. To se odnosi i na kostime Mirjane Zagorec te scenu Ive Knezovića koji su uspjeli unijeti dašak Egipta u srce Zagreba. Oboje su i ranije surađivali s redateljicom Dorom Ruždjak Podolski pa je za očekivati da se njihove autorske ideje dobro nadopunjuju. Tako su nubijskim robovima pripali kostimi grubljih materijala, dok je Amneris oskudnije odjevena, uz obavezni prozirni, lepršavi plašt u bijeloj i tirkiznoj boji. Zagorec je pazila i na detalje pa princeza i njena pratnja nose šareni nakit, naglašenu šminku, a po tadašnjem običaju, crveni ruž ima samo egipatska princeza.

Što se tiče scene, zanimljivim svjetlosnim rješenjima Knezović je postigao atmosferu tople egipatske klime s jedne strane, kao i romantičnu atmosferu zvjezdanog neba. Mjesta za poboljšanje ima u plesnim scenama (koreografija Igora Barberića), gdje ansambl nije bio posve ujednačen, što se posebno vidjelo na mjestima gdje bi svi trebali plesati isto. Pojedini su plesači malo kasnili… Ili su njihovi kolege ubrzali?

Nakon sjajnog hita “Mamma mia!”, za čiju se izvedbu i nakon dvije godine traži karta viška, Kazalište Komedija odlučilo je nastaviti s receptom koji očito izaziva dobre reakcije, a u gledalište dovodi i mlađu populaciju. Unatoč tome što zapravo nema konkurenciju na području mjuzikla, Komedija je polako počela podizati ljestvicu sa svojim projektima. Tako je, uz tradicionalno kvalitetne glumce-pjevače, postavila zahtjevan zadatak i za plesače. Kao mjesto koje svojim projektima traži multitalente, pod uvjetom da oni doista i budu vrhunski, Komedija bi u Zagreb mogla donijeti dašak Broadwaya.

(Visited 419 times, 2 visits today)
Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(24 votes, average: 4.083 out of 5)

Komentari