Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Film

Alain Resnais ponovno pretvara film u teatar

09.05.2014. Lucija Klarić
FOTO:subversivefestival.com/ljubiti,piti,pjevati

FOTO:subversivefestival.com/ljubiti,piti,pjevati

Ljubiti, piti i pjevati najnoviji je film legendarnog redatelja Alain Resnaisa. Iako je neminovno da je riječ o filmskom proizvodu, u Ljubiti, piti i pjevati najmanji je postotak onog što je filmsko – u njemu se isprepliću utjecaji voljenih autorovih stripova i povrh svega, teatra.

Možemo li automatski tu činjenicu klasicifirati kao dobru ili lošu budući da se povijest filma konstantno borila protiv kazališnih utjecaja, da je, parafrazirajući Erwina Panofskog – uvjet procjenjivanja filma njegova oslobođenost od nečistoća kazališta? Pitanje odnosa kazališta i filma, pitanje je koje se provlači od samih začetaka filma – u većini slučajeva oni su bili nepomirljivi protivnici gdje je teatar vječito isticao svoju izvedbenu moć, a film tehničke mogućnosti. Danas je umjetnost, moglo bi se reći – sazrijela i tako i kazališni i filmski autori svjesno propitkuju mogućnosti stapanja ovih dvaju medija koristeći određene konvencije i sredstva tipična za onog drugog. Doba Panofskijeve kritike je prošlo, to zna i Alain Resnais koji nastavlja svoju opsesiju sa stiliziranim kazališnim dijalozima te scenografijom inače primjerenoj pozornici.

Od činjenice da je scenarij filma adaptirana drama preko toga da se sama radnja događa u kazališnom miljeu i na koncu da Resnais ne izlazi iz okvira ambijenta bez obzira na događanja izvan kadra (pritom stvarajući kazališni dojam gledanja) – na svim se tim razinama teatar provukao u Resnaisovom filmu. Je li onda uopće riječ o filmu ili je to kazališna predstava prebačena u medij filma, teško je reći, ali možda i suvišno definirati. Bilo kako bilo, film je neprijekorno stilski zanimljiv, a tome pridonosi i upotreba crteža pri mijenjanju scena, ali i iscrtanost pozadine pri krupnim kadrovima lica protagonista.

FOTO:berlinale.de

FOTO:berlinale.de

No, od silne stilizacije i snažnoga koncepta koji stoji iza nastanka ovog filma, ne preostaje puno više toga za reći osim da se to može nazivati zanimljivim. Sama je radnja pomalo banalizirana – riječ je o nekim tipiziranim kazališnim sukobima između bračnih parova koje izaziva fatalna ličnost Georgea kojega kamera nikada ne snimi. On potakne premišljanje žena (poglavito žena koje ne mogu odoljeti Georgeovom šamru) i njihovih muževa o problematici njihovih brakova koja se zakopala ispod maske svakodnevice. Plošnost likova tako vrlo brzo iscrpi zanimanje za događanja i u gomili dijaloga, čovjek kao da prestane slušati.

Iako je riječ o vizualno specifičnom i oku primamljivom filmu, narativ umanjuje sveukupni dojam. Komad kojeg je Resnais odlučio pretočiti u film, nisam sigurna bih li uživala uopće gledati u kazalištu, budući da je takav tip komornih drama pomalo iscrpljen, a u ovoj se ne događa gotovo ništa novo što bi je pomaklo iz njene kategorije. Sve u svemu, Alain Resnais je za sebe ostavio i daleko bolje filmove, ali nije na odmet pogledati niti ovaj, doduše zahvaljujući samo intrigantnoj Resnaisovoj poetici i uspješnosti u svome zanatu.

(Visited 62 times, 1 visits today)

Komentari