„Stoker”: Psihološki triler modernog doba

Park Chan-wook, koreanski filmaš koji je poznat po filmu „Oldboy”, donosi još jedan film koji svojom intrigantnošću ima sposobnost vrlo lako prikovati gledatelja za ekran. Radi se o filmu „Stoker” koji pokazuje jednu drugu stranu nekad idiličnog života i prve korake zrelosti jedne djevojke, kroz čiji život prolaze mnogi likovi od kojih će samo jedan imati važnu ulogu u njenom formiranju u odraslu osobu.

Fantastic je kriv za sve

Prvi susret s ovim filmom dogodio se na otvorenju „Fantastic Zagreb Film Festivala” gdje je film premijerno prikazan. Osim Parka Chan-wooka svoje prste oko filma ima i Wentworth Miller („Prison Break”), koji je napisao scenariji, dok glumačku postavu čine Nicole Kidman, Mia Wasikowska i Matthew Good.

„Stoker” kao film donosi elemente koji svojim preklapanjem stvaraju mračnu atmosferu, ali psihološkim fokusom uvlače gledatelja sve dublje u priči. Način snimanja i izmjena kadrova dovoljni su da se gledatelj vrlo lako zakači na film, a napetost u radnji drži koncentraciju do zadnjih minuta, kada se klupko lagano razmotava i otkriva mračnu pozadinu radnje.

Kroz cijeli film je teško otkriti koji je idući korak koji će se dogoditi zbog čega je „Stoker” u potpunosti nepredvidljiv na prvo glednje. Miller je istaknuo kako se radi o filmu koji je horor, obiteljska drama i psihološki triler, te da je na pisanje scenarija utjecao Hitchcockov „Shadow of Doubt”. Ako se pogleda storyline filma „Shadow of Doubt” i „Stoker”, može se primjetiti da je prema istoj formuli Miller pisao svoj scenarij te da se radnja u oba filma podudara u jednom liku: ujaku Charlieu.

Obiteljska zavrzlama

Sve počinje osamnaestim rođendanom Indie (Mia Wasikowska) kada dolazi vijest o smrti njenog oca koji je tragično pod čudnim okolnostima poginuo u atuomobilskoj nesreći. U isto vrijeme na sprovodu njenog oca pojavljuje se njegov mlađi brat Charlie (Matthew Good) za kojeg niti India, niti njena majka Evelyn Stoker (Nicole Kidman) nisu znale.

Charlie se predstavlja kao svjetski putnik o kojem njegov pokojni brat nikada nije pričao. Svojom elokvencijom, šarmantnošću, znanjem i dobrim manirima Charlie uspijeva doprijeti do Evelyn, ali s druge strane njegova je pojava Indiji istodobno odbojna i privlačna. Charlie se useljava u kuću Stokerovi kada počinju prvi misteriozni događaji.

Misteriozni nestanci

Njegova pojava na sprovodu zaintrigirala je gospođu Garrick (Phyllis Somerville) koja je nedugo nakon toga netragom nestala, a zadnji put je viđena kako se prepire s Charlijem. Nakon nje iduća nestaje Gwendolyn Stoker (Jacki Weaver) nakon posjeta kuće Stokerovih. Nakon večere ona ostavlja svoj broj Indiji te odlazi u taksiju, gdje izbezumljena pita postoji li bilo koji drugi hotel od onoga koji je spomenula prilikom odlaska od Stokerovih. Razlog toga na prvu nije jasan, ali nakon kadra u kojem se jasno ocrtava sablasna atmosfera parkirališta ispred istog hotela, telefonske govornice i pojavljivanje Charlija koji ubija Gwendolyn, postaje jasno da Charlie nije tako dobar koliko ga Evelyn percipira.

Poželjna figura

Kako priča ide dalje, fokus se postavlja na odnos Charlija i Indije. Osim u njenoj obitelji, Charlie na sebe privlači pažnju i u Indinoj školi gdje ga u jednom kadru svaki gledatelj može vrlo lako zamisliti kao Jamesa Deana koji je naslonjen na kabriolet i time mami mnoge uzdahe mladih djevojaka. Paralelno s tim Indija doživljava prvi kontakt s dečkom iz njene škole, Whipom (Alden Ehrenreich) koji kod nje pobuđuje seksualne nagone te je on jedna od prvih osoba koje dodiruju Indiju, čija je bojazan od ljudskog kontakta naglašena od početka filma.

Bijeg u šumu i hvatanje s njim rezultira njegovim prisiljavanjem Indije da odu do kraja, nakon čega se pojavljuje Charlie, vadi remen koji stavlja Whipu oko vrata i ubija Whipa pred njenim očima. Ključan dio u cijeloj sceni je sažet u dva kadra gdje se u jednom Indija zadovoljava pod tušem, a u drugom Charlie Whipu lomi vrat. Dok Indija dolazi do vrhunca paralelno se pojavljuje kadar gdje Whipcu krcka vrat i umire. Hedonizam života koji se tu očituje kroz osjećaj boli i užitka daje konkretnu naznaku o stanju uma Indije koja je sve više pod ujtecajem svog strica Charlija.

Važnost rođendana

Kulminacija filma je dakako u onih dvadesetak minuta prije samog kraja. Indijin rođendan je bio presudan zbog više razloga: prvi je bio ključ koji je našla kao poklon, a drugi je pojava Charlija. Ključ je otključao Indiji cijelu pozadinu Charlijeva života. Charlie je zapravo cijelo vrijeme od svog djetinstva bio u ludnici zbog ubojstva svog najmlađeg brata, te je odande pušten baš na Indijin rođendan.

Na njen rođendan Charlie je ubio svoga najstarijeg brata (Indijinog oca), pojavio se na sprovodu i počeo realizirati svoj plan – započeti život s Indijom. Jedina prepreka na putu do toga je Evelyn koja će ujedno postati posljednja žrtva Charlija, doduše njegov plan neće biti ostvaren jer će na kraju biti ubijen, i to od Indije.

„Stoker” je film čiji su kadrovi usmjereni na detalje (scena gdje prilikom ubojstva Gwendolyn i Whipa Charlie vadi remen iz hlača i Indijno pomicanje lampe u podrumu) koje je Park doveo do potpune perfekcije te time postigao intrigantnost i napetost u filmu. U nekim scenama kao da se desio Tarantinovski moment, recimo u zadnoj sceni kada Indija ubija Charlija, jer Indijin pogled neodoljivo podsjeća na pogled Ume Thurman u filmu „Kill Bill”.

Matthew Good se dobro snašao u ulozi Charliea, što se moglo vidjeti u njegovim facijalnim ekspresijama i glumi, zbog čega njegov lik od prve pojave u filmu ostavlja jak utisak na gledatelja. Mia Wasikowska u ulozi Indie se također dobro snašla, jer pomaknutost lika u njenim ulogama nije strana kao što se moglo zapaziti u njenom prvom većem glumačkom ostvarenju „Alice In Wonderland” Tima Burtona, dok Nicole Kidman koja tumači Evelyn Stoker, po skromnom mišljenju autora ovih redaka, svoj najblistaviji moment u filmu postiže u sceni gdje Indiji govori stvari koje se nikad ne bi očekivale niti od jedne majke.

Ljubiteljima mračne atmosfere ovaj film će biti pravi užitak, dok će kod nekih gledatelja on izazvati gađenje i užasavanje. Nakon nekoliko gledanja ovo ostvarenje ne postaje monotono, već lagano ulazi na listu jednog od onih filmova koje svatko mora pogledati, a isto tako bi „Stoker” mogao biti najveća Millerova uspješnica te mu otvoriti put da u sličnom maniru nastavi pisati svoje iduće scenarije.