Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Film

Anime-Ai: Nacrtana poezija kartaške igre (“Chihayafuru”, M.Asaka)

20.05.2016. Marija VukšićFoto: chihayaichi.tumblr.com

Chihayafuru je anime koji je nastao po istoimenoj mangi koju je napisala i ilustrirala Yuki Suetsugu, a anime je režirao Morio Asaka. Na prvo će čitanje sadržaj Chihayafuru možda odbiti mnoge fanove mangi i animea jer se radi o sportskoj tematici, odnosno o kompetitivnom igranju japanske kartaške igre karute, a u to je ubačena tek naznaka romantike (koja ipak nije nevažna za razvoj likova i radnje). No, oni koji odustanu od gledanja (ili čitanja) Chihayafuru, zakinut će sami sebe za jedan od rijetkih bisera. Ne samo zato što je radnja odlično koncipirana, već zato što je karuta doista jedinstvena igra koja savršeno reprezentira intelektualnu i tvrdoglavu prirodu japanskog naroda. Iako su je u Japan donijeli portugalski trgovci, Japanci su je modificirali i pretvorili u nešto mnogo više i puno kompliciranije.

Karuta nije obična kartaška igra. Igra se sa 100 karata i postoji nekoliko varijanti, no u animeu se radi o “first-verse” karuti ili karuti “prvoga stiha”. Na svakoj je karti jedna pjesma, a pjesme je odabrao pjesnik Fujiwara no Teika u Heian periodu (8. -10.st). Namjera mu nije bila da završe u kartaškoj igri već ih je odabrao za tadašnjeg Cara koji je htio sa 100 najboljih japanskih pjesama ukrasiti pregradu u svojoj palači (ili je to barem objašnjenje dano u animeu). Svaki igrač iz seta od 100 nasumice odabire 25 karata i postavlja ih ispred sebe, tako da ih i protivnik može vidjeti. Jedna osoba (koja nije igrač) čita pjesme te izvlači kartu po kartu iz seta od 100 karata i čita prvi stih. Igrači se natječu u tome tko će prvi dotaknuti kartu s odgovarajućim stihom. Iako ne zvuči komplicirano, mnoge karte počinju istim prvim slogovima, a većina igrača reagira već na prvo slovo ili prvi slog te je umijeće ne dotaknuti pogrešnu kartu. Naravno, potrebno je svih 100 pjesama znati napamet. Prije svakog meča, protivnici imaju 15 minuta da zapamte položaj svih 50 karata (25 svojih i 25 tuđih) na “terenu”, a položaj karata smije se mijenjati tijekom meča te je karuta prvenstveno igra memorizacije, ali i refleksa. Na ozbiljnim natjecanjima koja traju i čitavi dan, kaže se da igrači znaju od napora izgubiti i po dva kilograma.

Glavni likovi, Chihaya, Mashima i Arata, upoznali su se kao djeca u osnovnoj školi u Tokiju. Arata je novi učenik kojeg se tretira kao izopćenika, a poseban je po tome što je njegov djed bio karuta Master, najbolji u karuti u čitavome Japanu što je, kako Arata kaže, jednako tome da je najbolji u svijetu. I Arata je naslijedio djedovu strast prema karuti, a s tom je igrom zarazio i Chihayu te posljedično i Mashima koji svugdje prati Chihayu. No, zbog životnih okolnosti i kako to već biva, troje prijatelja se tijekom daljnjeg obrazovanja razdvoje. Srećom, Chihaya i Mashima završe u istoj srednjoj školi te, na Chihayin nagovor, osnuju karuta klub. Karuta nije nimalo popularna igra, prvenstveno zato što se ne čini “cool”, a i vrlo je zahtjevna, no bez obzira na to, uspiju u svoj klub privući još tri osobe.

Foto: http://chihayaichi.tumblr.com/

Foto: http://chihayaichi.tumblr.com/

Svaki od članova kluba ima svoju motivaciju za igranjem karute i svatko doživljava karte na drugačiji način. Kana je zaljubljenica u poeziju i svaku kartu povezuje s pjesnikom ili pjesnikinjom čija je to pjesma, Komano u karuti vidi način da poboljša svoju tehniku učenja, Yusei se nakon dugo vremena želi vratiti igranju karute, Mashima je u klubu samo zbog Chihaye, a kompetitivna Chihaya sanja o tituli Kraljice koja se dodjeljuje najboljem ženskom igraču karute. Iako su natjecanja u karuti miješana (muško-ženska) najbolja žena ima titulu Kraljice, a najbolji muškarac titulu Majstora. Osim toga, Chihaya priželjkuje ponovo igrati protiv Arate, svojeg prijatelja iz djetinjstva kojeg smatra vrhunskim igračem. Kroz sudjelovanje u klubu, svi se likovi zbliže i postanu dobri prijatelji.

Članovi kluba naporno rade da bi postizali rezultate na natjecanjima, bilo kao grupa ili pojedinci, a svaka epizoda koja prati natjecanja na koja idu, jednako je napeta kao da se gleda stvarno natjecanje na TV-u. Svaka igra ima potencijal da se preokrene, a svaki je faktor važan, od refleksa, sposobnosti pamćenja, odabrane strategije, akustičnosti prostorije do kojom se rukom igra, lijevom ili desnom. Poanta je u ovom animeu da uspije kroz zanimljive i simpatične sporedne i glavne likove i ljubavni trokut između Chihaye, Mashime i Arate naučiti gledatelja, htio on to ili ne, sve o karuti. Zbog toga je čak autorica ovog teksta bila vrlo nesretna kad je shvatila da nigdje u Hrvatskoj ne postoji karuta klub. To je znak da je priča doista vrhunski osmišljena i likovi zanimljivi, a pravi su glavni likovi zapravo karte i stihovi na njima koji opisuju najosnovnije ljudske emocije, želje i situacije na vrlo jednostavan i lijep način. Stihove vrlo često prati pozadinska vizualizacija koji ocrtava što na njima piše, bilo da se radi o rijeci koja je crvena zbog boje lišća u jesen ili zelenoj, mladoj travi i ljubavnicima koji se skrivaju u njoj.  Još uvijek nisam sigurna je li Chihayafuru shoujo anime, sportski anime ili zapravo nacrtana poezija. Vjerojatno svo troje u jednome i zato je jedinstvena.

Chihayafuru anime ima dvije sezone od kojih svaka ima po 25 epizoda, a manga i dalje izlazi.

Komentari