novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Intervju

Astrid Kuljanić: “Ne volim podjele u glazbi, volim ono što rezonira sa mnom”

astrid kuljanić
Foto: Press
Vrijeme čitanja: 5 minute

Začarana Močvara u ponedjeljak, 18. lipnja priprema nešto zaista posebno – radionicu o kolektivnoj improvizaciji i primjeni elektronike u live nastupima, nakon čega će uslijediti jazz koncert pjevačice i skladateljice Astrid Kuljanić. Pratiteljima jazz i eksperimentalne scene poznata je iz benda Mildreds. Živi i djeluje u New Yorku gdje je prošle godine objavila album “Riva” pod imenom Astrid Kuljanic Transatlantic Exploration Company. Krajem prošle godine album je predstavila i u Carnegie Hallu. U Začaranoj Močvari na pozornici će joj se pridružiti gitarist Matti Salo i basist Mat Muntz.

Tko sve čini sastav? Kako ste se upoznali i tko je potaknuo ideju za osnutak benda?

U triu su Matti Salo, gitarist iz Finske, Mat Mutz, basist iz Seattlea (USA) i ja, pjevačica iz Rijeke sa stalnom adresom u New Yorku. Tamo sam i upoznala Mata na magisteriju na Manhattan School of Music, a Mattija sam upoznala na konzervatoriju u Trstu gdje sam završila dodiplomski studij. Matti mi se javio ove godine da bi došao u naše krajeve pa da bi mogli napraviti zajednički koncert jer smo uvijek nekako bili u kontaktu, meni se sviđala njegova glazba, a njemu moja. Uvijek sam se nadala da ćemo imati prilike zajedno svirati te sam s guštom prihvatila organizaciju ove turneje i u bend dodala Mata s kojim surađujem već nekoliko godina, a nekako sam znala da će se oni naći po senzibilitetu jer vole sličnu glazbu.

Na koji način pjesmama koje izvodite dajete neki svoj pečat? Gdje pronalazite inspiraciju za pjesme?

Većina repertoara se svodi na slobodnu improvizaciju, autorsku glazbu članova benda i pjesme autora kao što su Ornette Coleman, Paul Motian ili Bill Frisell. Imamo puno ideja što bi htjeli izvesti, i kad se vidimo odlučit ćemo što funkcionira u ovoj formaciji.

Kako izgledaju vaše probe? Kako izgleda vaš kreativni proces stvaranja?

Ja pišem sama, moram biti na miru i imati vremena da razradim neku ideju. Ideje mogu doći u bilo kojem trenutku, mobitel je tu super, snimiš nešto i ideš dalje, ali puno ima takvih snimaka koje propadnu, kad sjednem da razradim ideju više mi nisu napete. Na probe svatko donese svoj materijal, da li original ili aranžman, i onda objasni ostalima kako bi htio da zvuči, što da svatko svira pa se to proba i svatko može dati sugestije što bolje funkcionira na njegovom instrumentu i kako bi sve moglo zvučati još bolje u cjelini.

Koja vam je najdraža pjesma sa setliste koju ćete pripremiti za nastup u Močvari?

Ne bih mogla izdvojiti nešto. Ovdje se najviše veselim izazovu slobodne improvizacije, znači svim onim nepripremljenim glazbenim trenucima koji će biti jedinstveni odraz momenta u kojem ćemo biti s publikom.

Gdje ste imali prvi zajednički nastup?

Nismo, u tome i je najveće veselje! Svirala sam s Mattijem i s Matom zasebno, ali njih dvojica se za sad znaju samo preko emaila i ideja koje svi razmjenjujemo, nisu se još vidjeli uživo! To je ljepota ove glazbe, da poznajemo jezik s kojim možemo komunicirati neovisno o tome poznajemo li se i s koje smo strane svijeta došli.

Gdje vas se nakon svirke u Močvari može čuti?

Močvara u ponedjeljak bit će prvi koncert turneje, a prije samog koncerta napravit ćemo workshop gdje ćemo pričati o slobodnoj improvizaciji i stvaranju benda. Dan poslije nastupat ćemo u Zagrebu u Kulturnom centru Mesnička, zatim 20. lipnja u Balama u konobi Kamene priče, 21. u Trstu u Dai Dai te 23. lipnja u Rijeci u Morskom Prascu. U srpnju dovodim prvi put svoj američki bend na veću turneju, detalje o nastupima možete naći na mojoj web stranici.

Jeste li više fan old school jazza ili modernih varijacija na temu? Što mislite o house jazzu, smooth jazzu i stilovima sličnim tome? Smatrate li da se tim stilovima jazz lakše približava mlađoj publici i integrira u njihovu kulturu slušanja?

Ne bih rekla niti da sam općenito fan jazza, a kamoli da idem u ove podjele na moderno, smooth, old school itd. Ne volim podjele, volim ono što rezonira sa mnom, bilo to moderno ili starinsko. Evo primjera, mene je začarala Norah Jones kad sam je prvi put čula, neki bi to nazvali smooth jazz, ali onda sam otišla na koncert i nije mi bilo tako napeto, puno više sam uživala u nekim drugim nastupima, od free jazza pa do ne znam čega. Kad sam je već spomenula, imala sam priliku slušati je ove godine u country bedu Little Willies i to je bio genijalan koncert. Ali sviđa mi se svašta, od avangarde, slobodne glazbe, prokomponirane glazbe, popa, ljutog rocka, samo mislim da s podjelama gubimo esenciju glazbe.

Koje vam je najdraže mjesto za sviranje u gradu, Hrvatskoj ili negdje drugdje?

S obzirom na to da se puno mjesta otvorilo u Zagrebu, pitajte me to nakon ovih predstojećih turneja kada ću po prvi put svirati i u Močvari i u KCM te poslije sa svojim američkim kvartetom u sklopu Ljeta na Bundeku – to je samo u Zagrebu, a proći ćemo još Italiju, Sloveniju i Srbiju. Inače organiziram Crescendo Music Festival na Cresu već 10 godina, a ove godine će se održati od 8. do 10. srpnja na binama usred šume i u ljetnom kinu, to mi je vjerojatno najdraže mjesto jer sama organiziram gdje i što pa je najviše po mom guštu.

U New Yorku mi je od većih klubova The Village Vanguard najdraži jer je zvuk super, i nitko ne jede. Naime, iznenadilo me kako se u New Yorku u klubovima normalno večera dok se svira, svi hrskaju s pomfrijem, a zbog mirisa pečenog mesa u The Jazz Standardu svima sline cure. To je nešto na što mi nismo navikli i dekoncentrira. Sjećam se prvi put kad sam išla gledati u Blue Note Bobbyja McFerrina i Chicka Coreu, na najintimnijim i najtišim dijelovima svi mljackaju. Ali na to se naviknemo, tako da mi je od manjih mjesta sad najdraže jedno u susjedstvu u Brooklynu, Bar Lunatico, koje naravno servira i hranu.

Koga od glazbenika trenutačne jazz scene rado slušate?

Uvijek odem pogledati Bill Frisella kad svira u New Yorku u bilo kojoj formaciji, od dua s Thomasom Morganom pa do kvinteta s Petrom Haden, s kim god da svira uvijek bude odličan koncert. Njegov najdraži koncert do sada bio mi je s njegovim triom s Tonyjem Scherrom i Kennyjem Wollasenom.

Što je zadnje sviralo na vašem playeru ili gramofonu?

Slavic Soul Party plays Duke Ellington’s “Far East Suite” i Paul Motianov album “The Windmills of Your Mind”.

Koja vam je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Meni doma svi pjevaju tako da se sjećam da sam i ja od kad znam za sebe pjevala sa starijom sestrom u dvoglasju, i da me ona uvijek gnjavila da držim svoj glas. Ne sjećam se ni što ni kad, ali sjećam se nje kako se ljuti jer bi meni uvijek bilo veća fora ono što ona radi, dakle kad bi ona otišla u neki drugi glas, ja bih odmah za njom jer što ću drugo raditi nego imitirati svoju cool stariju sestru.

Mnogi na spomen jazza kažu kako ih je privlačio, ali nikad nisu znali s čime i gdje započeti slušanje. Koje izvođače biste preporučili nekome tko je spreman zaljubiti se u jazz?

Ovisi o afinitetima slušatelja, prvo bih probala saznati što inače vole. Vjerujem da nam je do sad svima u nekoj kolektivnoj memoriji oldies but goodies kao što su neke pjesme Louisa Armstronga ili Elle pa ako baš samo vole pop, onda bih krenula s time, a ako vole metal, onda bih ih odvela na neke improvizirane koncerte. Makar na kraju vjerujem da bi svi mogli slušati sve što je dobro ako pristupe glazbi bez predrasuda.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social

Komentari