Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Recenzija – ‘Atomic’ (Mogwai): Putovanje u središte Svemira i natrag

22.05.2016. Helena Kezerić

Škotski post rock bend Mogwai početkom travnja izbacio je novi soundtrack album. Baš kao što se i iz vizualnog naličja da naslutiti, “Atomic” nas vodi na neka nepoznata i daleka putovanja.

Soundtrack je osmišljen za uradak Marka Cousinsa pod nazivom Atomic: Living in Dread and Promise. Eksperimentalni je to dokumentarac koji se bavi problematikom nuklearnog oružja, prosvjedima protiv korištenja istog, posljedicama i tobožnjim mjerama sigurnosti koje su se za vrijeme Drugog svjetskog rata prakticirale. Spominju se i napadi na Hiroshimu i Nagasaki, prva putovanja u svemir i ostala najaktualnija politička zbivanja i ključni strateški potezi spomenutog ratnog doba. Glazbena podloga je u potpunosti pogođena i odgovara tematici dokumentarnog filma, no ako album “Atomic” izvadimo iz okvira u koji je stavljen, ako se usredotočimo na glazbu, spoznat ćemo ipak više od onoga što se naizgled nudi.

Slušajući i analizirajući “Atomic” neovisno o dokumentarnom filmu uz koji se glazbena priča veže, dopustila sam da me ovih deset numera vodi svojim tokom. Skladno predana cjelina započinje uz Ether koji me osobno asocirao na zvuk rođenja zvijezde dodatkom francuskog roga koji ga obogaćuje. Sve me odmah navelo da zamislim da se nalazim usred svemirske letjelice s najljepšim mogućim pogledom pred sobom.

 

Prvi dio albuma okarakterizirala bih više kao avangardni post rock s naglaskom na meku elektronsku komponentu, što se ponajviše osjeti u pjesmama Weak Force i U-235. Ako žudite za usporedbama, nezgrapno ću ponuditi prve asocijacije i pritom pokušati ne zvučati pretenciozno. U mojim očima bi to izgledalo kao prstohvat Kraftwerka s “Trans-Europa Express” albuma i Pink Floyda bez tenzije ka psihodeliji podvučen Mogwai izričajem. Drugi dio albuma vodi nas u najljepše post rock odaje, tu imamo klavir koji otkucava sekunde, violinu i tipičnu prepoznatljivu post rock atmosferu. Osobnim momentom cijelog albuma proglašavam singl Are You A Dancer? – nenametljivo poniranje u sebe samog, ta plačljiva violina i šumovi duše omotani u instrumentale kojima ne trebaju tekstovi dubokog značenja da bi se prenijela emocija.

Mogwai je unazad dvadeset i jednu godinu svoga djelovanja odavno prešao granice post rocka. Osam studijskih albuma, četiri soundtrack albuma (zajedno s “Atomicom”), dvanaest EP-ja, jedan live album, četiri kompilacijska, brojna single izdanja i suradnje sa strane ovim glazbenim magovima samo daju još veću moć. Iz prethodno navedenog jasno se zaključuje da ovim soundtrack albumom i dalje govorimo o ostvarenju benda koji je na svom terenu u još jednom uspjelom projektu. Konstantno pomicanje granica u stvaranju glazbe dovelo ih je do točke u kojoj je za Mogwai termin ‘post rock’ premalen.

Što misliš o ovome albumu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari