Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Intervju

Auguste: “Sve smo učile u koracima”

12.01.2017. Helena Kezerić

Odlučili smo ispraviti veliku nepravdu i naširoko popričati s Gordanom i Ivanom o nastajanju benda, glazbi, planovima za budućnost i djetinjstvu. Auguste, osim što danas nastupaju u Vinylu s Kensington Limom, spremaju i drugi album. Što sve možemo očekivati u skorijoj budućnosti od glazbe ovih talentiranih djevojaka pročitajte u nastavku uz šalicu čaja ili kave.

auguste

Foto: Facebook.com/auguste.music

Kako su izgledali vaši počeci? Jeste li krenule kao sekundarni projekt ili hobi? Jeste li krenule u ovu glazbenu priču u namjeri da razbijete višak slobodnog vremena?

Gordana: Nisam ja uopće mislila da će to doći u ove gabarite koje je poprimilo danas. (smijeh) Evo ga, riječi su krenule.

Ivana: To je to kad ona krene koristiti riječi koje nikad ne koristi u govornom jeziku. Onda se upali snimalica. Nije ona samo takva, i ja to radim. To je valjda podpsihološki, pokušavaš biti pametniji nego što jesi.

Gordana: Ali gabariti. (smijeh) Gabariti su odlična riječ. Moj sljedeći bend će se zvati Gabariti.

Ivana: Gordana i Gabariti. (smijeh) Za jazz bend super. G & G.

Gordana: Nisam mislila da će se Auguste ovako razvijati. U početku smo pjevale covere (obrade). Imale smo pozive čak i za Novu godinu. U to vrijeme sam počela nastupati, ali nisam htjela sama pa sam zvala Ivanu. Neko vrijeme smo bile samo Gordana Marković i Ivana Lulić. Pozvali su nas da snimimo za Balcony TV i to je bilo super i lijepo, ali bilo je pitanje s čim ćemo ići. Onda je Ivana rekla da ona ima neki tekst, poslala ga je, a ja istu večer uglazbila. Doslovno sam mislila – to je to, pjesma za Balcony TV. Tako je zapravo to krenulo i dovelo do albuma.

Tekstić po tekstić i eto albuma. Kako ste došle do ideje da snimite prvi album?

Gordana: Dugo smo imale pjesme koje su samo stajale, ali nisu bile snimljene. Onda smo došle u ozbiljniju fazu traženja producenta.

Ivana: Čak nismo ni tražile producenta, mi smo same pokušavale to snimiti. Imale smo Onu snimljenu u jedno deset verzija, nijedna nije bila dobra.

Gordana: I Nije dovoljno isto s gitarom.

Ivana: Tako je. I onda se Šušak pojavio iznenada.

Gordana: Ali sjećam se ja onog jednog producenta. Neki čovjek kojem smo mi poslale te demo verzije One i Nije dovoljno i on je rekao da to ima potencijala i da bi se to moglo razviti u nešto, ali da on sad nema baš vremena pa ništa od toga. Onda sam ja mislila da to tako ide, pošalješ pjesmu i odbiju te. Znači to je taj osjećaj, nećemo ni slati više. Jedne smo večeri bile u Saxu i slušale Pavel i Ivana meni kaže da je upoznala Šuška.

Ivana: Došao je do mene Dečak jer se znamo iz Virovitice, bio je malo veseo. S njima je bio zagrljen Šušak i samo je rekao da nas mora upoznati sa svojim basistom koji je ujedno i super producent. Umirali su od smijeha jer su se baš dobro zabavljali. Samo nas je upoznao, rekao da mu se jako sviđaju naše pjesme, ali da sad ne može pričati i da će nam se javiti. (smijeh) I stiže jednog dana poruka od Šuška i ponuda za suradnju. Super.

I tako su Auguste iz covera i jedne pjesme izrasle u ono što su danas.

Gordana: Iz covera i jedne pjesme. I drago mi je da je tako bilo. Imala sam potpuno drugačiju viziju onoga što želim raditi. Htjela sam pjevati jazz standarde, swing. Htjela sam imati svoj trio i izvoditi pjesme. Autorski materijali mi nisu uopće bili u planu. Zato mi je super pisati glazbu, to mi dolazi prirodno čim vidim tekst, ali napisati tekst mi je jako teško. Tu Ivana uskače savršeno.

Zapravo ste super duo. Ivana piše tekstove, a ti Gordana uglazbljuješ. Koju pjesmu ste prvu napisale i uglazbile?

Ivana: Ona. U prosincu 2012. je napisana, a Gordana ju je uglazbila u prvom mjesecu 2013.

Inače odvojeno radite svaka svoj dio?

Gordana: Da i to nam je zabavno jer je konačni produkt neočekivan. Kad bi samo znao smo zajedno u isto vrijeme na istom mjestu radile.

Koja vam je najdraža pjesma s prvog albuma?

Gordana: Meni je Priča za laku noć.

Ivana: Budiš more. Volim Gibonnija što god ljudi pričali o njemu. Uvijek malo krenem mucati kad mu se obraćam. (smijeh) Meni je Gibonni super i pčela u žlici čaja mi je super i staklo koje se sprema u novinski papir i perje koje je bačeno u vjetar. Te su mi slike prekrasne. Super mi je kako taj čovjek razmišlja na takav način. Budiš more je bio moj pokušaj da napišem takvu pjesmu. Zato ”spremam duboko u sebe sve ono što me već odavno grize” pa to poslije peče kao sol. 🙂 To su te neke moje slike koje sam uspjela ostvariti u toj pjesmi. U drugim pjesmama možda nisam imala neke toliko jake slike, ali s ovom sam baš zadovoljna.

Koliko ste se danas odmaknule od prvotne vizije Augusta?

Gordana: Auguste danas. Mislim da smo se malo s bendom odmaknule od prvotne vizije. Normalno je da se s vremenom cijela ta priča i glazbeno razvija. Točno se sjećam trenutka kad su krenuli pritisci sa svih strana gdje nam je bilo rečeno da se to sve sada mora razvijati i da ne može ostati tako kako je.

Ivana: Sjećam se kad je prvi album bio objavljen i valjda svi, osim jednih dnevnih žutih novina (smijeh) uvrstili su ga u godišnji pregled najboljih pop albuma. To je nama bilo nepojmljivo. Nije nam bilo jasno kako je moguće da ti napišeš prvi put ozbiljniju pjesmu i još devet takvih i to izađe na albumu i onda svi kažu da je to super i odlično. Rečeno nam je da je to super za prvi album, ali da drugi album mora biti poseban. Da se mora nešto novo i ozbiljnije dogoditi. Nešto veće i konkretnije.

Gordana: Kako konkretnije od ovog? (smijeh)

Što onda možemo očekivati na drugom albumu?

Gordana: Neću promijeniti stil pisanja glazbe, a Ivana će nastaviti pisati tekstove kao i do sada.

Ivana: Ja ću se truditi pisati tekstove u kojima više ne jecam za bivšima, ali to će biti samo promijenjena tema. Izričaj ostaje isti.

Jesu li vam se nametali neki trendovi? Jesu li vas tražili da prilagođavate zvuk onom što bi sada bilo u trendu?

Gordana: Da. Ne znam više ni otkuda je to došlo, ali za nas kažu da nam stil baš nije definiran. U trenutku kad sam to čula prisilila sam se slušati glazbu koju inače ne slušam u potrazi za nekim novim zvukom. Našla sam se u neobranom grožđu jer ne slušam inače preraznoliku glazbu. Raspolažem paletom prosječnog slušatelja glazbe.

Ivana: Mislim da je tu stvar percepcije. Mi smo prvi put ušle u studio kad smo snimale prvi album. Sve smo učile u koracima. Svi ti kažu da treba napredovati, ali ja mislim da smo mi to na prvu krivo shvatile. Mi trebamo iz sebe napredovati i to se događa samo od sebe samim time što imamo iza sebe taj album i radimo dalje. Dvije godine smo slušale nove stvari, upoznavale nove ljude, imale nova iskustva. Naravno da će sve što dalje napišemo biti drugačije i bolje.

Kakve će biti pjesme na drugom albumu?

Gordana: Bit će manje slučajne. Uz više promišljanja i analitičkog pristupa, ali nećemo odstupati previše od one prve ideje koja nam dođe. Ići ćemo principom intuicije. Nećemo ih uspoređivati ni sa čime ili provlačiti kroz neka mjerila.

Ivana: Ako je prvi album bio bazični crtež, onda smo na drugom dodale sjene, pa sječnamo. (smijeh) Puno više smo uključile i dečke iz benda da daju svoje sugestije.

Koliko imate gotovih pjesama za drugi album?

Gordana: Devet i pol pjesama je gotovo.

Ivana: Još uvijek ne znam naborojiti kako se zovu. (smijeh)

Gordana: Ivana se malo gubi jer je u jednom periodu slala dosta tekstova koji su se zvali Neka dogode se čuda i ostalih dugačkih naziva. Onda smo na jednoj probi kresale te nazive pjesama. Neka se pjesma zove Čuda. Sad imamo hrpu pjesama s kratkim nazivima. Zna ona točno koje su to pjesme, samo smo ih preimenovale.

Ivana: Ja sam u to vrijeme jako puno slušala Gabi Novak i Dragu Diklića i sve su pjesme imale dugačke nazive, kao i Gdje Dunav ljubi nebo Josipe Lisac. Neka dogode se čuda, Ostavlja me da čekam, Brzo dolazi prosinac. (smijeh)

Gordana: To smo preimenovale u Prosinac.

Znači Prosinac će se naći na novom albumu?

Ivana: Da. I Ruke isto.

Na kojoj lokaciji su se snimale Ruke?

Ivana: Ruke su se snimale na imanju Kunićevih u Loboru u Zagorju. Kad nam je Zrinka pustila filmić koji su snimili njeni, nisam mogla vjerovati da postoji takvo mjesto i da to tako genijalno izgleda u svim godišnjim dobima.

Spot za Ruke je čaroban i magičan. Čija je ideja bila za video?

Gordana: Sve smo prepustile redateljici Marcelli Zanki. Imale smo snimatelja, asistenta snimatelja, redateljicu i asistenticu redateljice. To je bila cijela ekipa. Ruke su dobro ispale.

Ivana: Prvi put smo radile s Marcellom pa nismo točno bile sigurne kako bi to moglo izgledati. Ona je samo cijelo vrijeme govorila da mašemo rukama. Da samo uvijamo ruke. Na kraju je ispalo da smo uvijale rukama, ali je stvarno dobro to izgledalo. Prvi put smo pustile nekom drugom da se brine oko svega i nismo znale za konačan ishod, to me jedino malo brinulo. Ispalo je odlično.

Kakav su to stres uzrokovala snimanja prijašnjih spotova?

Gordana: Sjećam se točno Magle.

Ivana: To jutro smo se raspale. (smijeh) Vidi se na nekim ranijim kadrovima koje smo snimale prijepodne kako sam tako ljuta da bi satrala nekog zbog propalog vremena koje smo uložile u Auguste, a kao, moram biti vesela. Seliš se s lokacije na lokaciju i onda u autu Gordana i ja vodimo neke ozbiljne razgovore. Zbrajamo si kako smo bezveze snimale Onu, bezveze uložile novce i sad evo isto snimamo spot i redatelj i snimatelj se voze u drugom autu pokraj nas i mašu nam. Dođemo na Kvatrić i izađemo iz auta i sve super, a unutra ne mogu pogledati Gordanu koliko sam ljuta. (smijeh)

Gordana: Neka, simpatičan je spot. (smijeh) Za Sjajim sam se ja natrčala i bila gotova. Snima se spot, a nemamo baku i dedu, a trebamo baku i dedu. Uvijek neki stres.

Ivana: Na Sjajim sam isto bila ljuta na neke ljude s kojima smo snimali spot jer nisu mogli ostati do kraja snimanja. Pjesma se zove Sjajim, Gordana blista od veselja, a ja u zadnjim kadrovima kao da sam na karminama. Ozbiljna u crnom s crvenim ružem. Super. (smijeh)

Preferirate li više nastupe s bendom ili intimne akustične duo svirke?

Gordana: Dogode se nastupi gdje smo samo Ivana i ja s gitarom. Takvi momenti nam se sviđaju jer su nam pjesme bolje za pjevanje, zvuče konkretnije, emotivnije su.

Ivana: Iako ne mora značiti. Nekad se poklopi trenutak s bendom, bude nezaboravna svirka. Sad se nekoliko nastupa zaredalo kad smo Gordana i ja bile same i na tim nastupima smo shvatile zbog čega smo osnovale bend i počele radito ovo što sad radimo.

Obje živite od glazbe, samo na nešto drugačiji način. Može li se živjeti od glazbe? Može li ijedan izvođač živjeti od glazbe u Hrvatskoj?

Ivana: Ja sam uvijek mislila da od glazbe mogu živjeti Hus i Neno Belan i ti veći izvođači. Svirale smo u Booksi i bio je jedan glazbeni kolega tamo. On svira blues i nekomercijalnu glazbu. Pitala sam ga što on radi, objasnio mi je da živi od autorskih prava, radi za reklame, kazališnu i filmsku glazbu. On stvara primijenjenu glazbu. Ja nemam hrabrosti da bi mogla tako kao honorarac živjeti, previše se sekiram, ali možda bi si trebala samo malo drugačije posložiti sve u glavi.

Gordana: Treba se fokusirati na nešto što ti ide dobro; fokusirati se na pisanje pjesama pa možda i nuditi drugim izvođačima. Meni osobno su puno pomogli Pacijenti. Ne bi htjela da mi to bude zadnji projekt te vrste. U prosincu je bilo puno svirki. Ponekad bude hrpa prihoda, ali onda dođe zatišje. Svejedno mislim da se može živjeti od glazbe jer to što Ivana kaže, nije to samo nastupanje, nije to samo jedan projekt.

Ivana: Meni je bilo jako žao kad sam prije dvije godine dobila ponudu pjevati neka klasična djela u jednoj katedrali u Švicarskoj i to sam morala odbiti jer sam imala posao od 8 do 17 i nisam mogla samo otići na put za dva dana. Imala sam priliku otići nešto raditi konkretno, ali nisam mogla jer si nisam tako posložila prioritete u životu. Treba samo hrabrosti.

Gordana: Da. Shvatila sam da su i krugovi dosta zatvoreni. Svi ti ljudi rade male projektiće poluzatvorenog tipa.

Ivana: Nije ni nužno to zatvoren tip, tako funkcionira glazbeni svijet. Ako si doma i družiš se s troje ljudi nikad ništa nećeš napraviti. Treba se družiti, upoznavati ljude i cirkulirati. Sjećam se ja što nam je naša profa iz pjevanja uvijek govorila. Rekla je da moraš biti spreman. Kad god ti nešto padne, past će u pravo vrijeme. Trebaš biti spreman i imati ljude s kojima možeš raditi.

Malo smo slabi s emisijama glazbenog sadržaja na televizijama. Mislite li da je moguće i je li uopće potrebno takvo nešto glazbenicima?

Ivana: Imali smo Hit Depo pa Garažu koja je sada ponovno počela sa snimanjima, tome se veselimo. Bio je i Briljanteen. Nakon tih emisija nekako je sve krenulo u narodnije vode. Imamo CMC i na RTL-u emisiju. Ti danas možeš imati diskografsku kuću, a i ne moraš. Ako nemaš diskografsku kuću, a radiš dobro, tebi će ljudi dolaziti na nastupe, ljudi će komentirati. Napravit će se neki hype. Barem zadnje tri, četiri godine nije teško napraviti nešto u Hrvatskoj, a da nemaš diskografsku kuću. Isto je tako i s tim emisijama.

Gordana: Ako je nešto dobro staviš na internet, ali unovčiti to, to je malo druga priča. Ne može se reći da ne možeš doprijeti do ljudi.

Ivana: Veći je doseg na portalima nego na nacionalnim televizijama. Ovisno kojoj publici pristupaš.

A radio?

Ivana: Na svakoj radio postaji imaš emisiju kojoj možeš poslati svoju glazbu. Nemamo problema s tim, imamo sjajan radijski eter jer to je takva glazba koja je bliska svima.

Gordana: Na hrvatskom je i radiofonična je. Što se radija tiče – kvačica. (smijeh)

Koje radio postaje slušate?

Gordana: Najčešće mi je upaljen Laganini ili HR2.

Ivana: Sljeme noću ima odličnu glazbu. Tako smo otkrile Tedija Spalata koji pjeva obradu Josipe Lisac I dok razmišljam o nama. Stale smo i morale smo poslušati pjesmu do kraja. Našle smo ju na Shazamu. Bile smo oduševljene, ja sam se sad naježila. To ću pamtiti do kraja života.

Gordana: Malo te trenutaka tako oduševi. Bilo je to nakon nastupa Skauta u Klubu. Išle smo kući i dogodio se Tedi Spalato. To mi se jako sviđa kod klasičnih domaćih izvođača kao što su Gabi Novak, Radojka Šverko i Drago Diklić. Rame uz rame stajali su sa svjetskim imenima, potpuno je i drugi način na koji izgovaraju tekst, puno je dramatičnije. Zato mi je i taj Tedi Spalato bio efektan.

Ivana: Voljela bih da se nekom drugom dogodi to što se nama dogodilo s Tedijem Spalatom.

Što trenutno slušate? Da netko dođe kod vas doma i uključi vaš player ili gramofon što bi sviralo?

Gordana: Ja sam na Deezeru trenutno. Malo sam čudan čovjek po pitanju glazbe. Zrinka me zarazila s LP. Gregoryja Portera volim slušati jer mi je opuštajuća njegova glazba. Taj neki easy listening jazz. Diana Krall, Sinatra.

Ivana: I ja sam na Deezeru i super mi je, ali kao glazbenik nisam zadovoljna tom politikom digitalnog sadržaja. Kao korisnik plaćaš Deezer i plaćaš njegovo korištenje, kupuješ glazbu s ostalih servisa, ali kad jednom umreš, sav taj digitalni sadržaj koji si kupio više nije tvoje vlasništvo, iako je na tvojem accountu. Tvoji nasljednici neće nikad dobiti glazbu koju si ti kupio, ali sve ploče i cd-e koje si kupio uvijek nekome ostaju. Nije ni fer share. Glazbenici ne dobivaju dovoljno tantijema od digitalnog steaminga, ali čovjek se lako se navuče na takvo konzumiranje glazbe. Sad ću ti reći što trenutno slušam. Onaj lik iz Everything But the Girl, Ben Watt i album “Fever Dream”. On radi odličnu autorsku glazbu. Jako puno slušam i Courtney Marie Andrews, album “Honest Life“. I Mumford and Sons obavezno.

Što ste zadnje Shazamale?

Gordana: Nick Cave i pjesma He Wants You.

Ivana: Mat Corby i pjesma Monday.

Koja bi vam bila one hit wonder pjesma koje se možete sjetiti?

Ivana: Natalie Imbruglia i pjesma Torn.

Imate li nekog izvođača kojeg bi smatrale svojim guilty pleasureom?

Gordana: Stari Magazin i Goran Karan. To sam slušala kad sam bila jako mala. Prošla sam jednu jako tešku igricu uz podršku Gorana Karana s kazete. Sad kad ih slušam su mi malo sumnjive. (smijeh)

Ivana: Ja sam bila prvi fan Britney Spears u Hrvatskoj. (smijeh) U jednom sam trenutku osnovala i fan club Backstreet Boysa u Špišić Bukovici 🙂

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Ivana: Josipa Lisac u predškolskoj. Ne, lažem, Severina. To je jedna od najživljih uspomena o mom ocu koje se sjećam jer je umro prije mog sedmog rođendana. Teta je živjela u Zagrebu i često smo išli kod nje. Jednom takvom prilikom stali smo u Durđevcu na benzinskoj postaji i tata mi je kupio Severininu kazetu gdje je ona u zanosnoj zelenoj haljini. Tamo je bila Tvoja prva djevojka i sve te neke pjesme koje sam kao dijete voljela slušati.

Gordana: Bio je stigao Šegrt Hlapić u kina. Bila sam sama doma, moji su radili, nisam još išla u školu. Slušala sam radio i teta je rekla da treba nazvati i otpjevati pjesmu iz crtića i kao ona će odlučiti tko će dobiti karte. Bilo me strah da mama ne sazna da sam zvala s fiksnog telefona, ali to je bilo lijepo iskustvo. Tristo puta sam morala zvati jer se nisu odmah javljali, otpjevala sam refren i osvojila karte.

Koji vam je najdraži boy bend bio?

Ivana: Meni Backstreet Boys.

Gordana: Joj sjećam se točno tog trenutka, ljuljali smo se pred zgradom i pitali su me koji mi je najdraži boy bend. Bila sam iznenađena pa sam samo bubnula Plavi Orkestar. (smijeh)

Što možemo očekivati od Augusta u budućnosti?

Gordana: Nemamo neke nastupe u planu. Nastupamo s Kensington Limom u Vinylu, ali plan nam je ove godine obilježiti pet godina benda nekim lijepim koncertom.

Ivana: Snimamo album i novi singl će biti Ostavlja me da čekam. Polažemo puno nade u tu pjesmu.

Komentari