novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Recenzija: Poezija običnoga (“Brooklyn”, J. Crowley, 2015)

foto: http://www.foxsearchlight.com/brooklyn/
Vrijeme čitanja: 3 minute

Brooklyn Johna Crowleya, ovogodišnji kandidat za Oscara u kategoriji najboljeg filma, filmsko je djelo koje krasi neobična suptilnost, harmonična fabularna struktura i graciozna nesklonost ekscesu i napetosti. Film je to koji se poput lijene rijeke mirno valja ravnicom, uporno nastavljajući prema moru, bez naročitih iznenađenja. Međutim, izostanak napetosti (ponajviše temeljen na izostanku klasičnog dramskog sukoba) Brooklyn na mahove čini iznimno zahtjevnim za gledanje. Zašto, naime, gledati dvosatni film o posvema običnom životu jedne neiznimne žene?

Odgovor je: upravo zato što je tako običan. Smješten u 50-ete godine prošlog stoljeća, Brooklyn prati životnu priču mlade Irkinje Eilis (Saoirse Ronan) koja odluči emigrirati u Sjedinjene Američke Države. Životni problemi s kojima se suočava Eilis oni su stjecanja zrelosti, samostalnosti i začinjanja vlastitog obiteljskog života u novoj sredini. Jedna od ključnih točaka Brooklyna iznenadna je smrt njezine sestre (Fiona Glascott) – događaj s otprilike  polovice trajanja Brooklyna koji radnju dijeli na dva dijela. U filmu možda i pomalo opsesivno koncentriranom na pitanja autoriteta i postizanja uspješnog, tj. u ovome slučaju „normalnog“ života, smrt je sestre točka rascjepa koja dijeli razdoblje povinovanja raznim autoritetima od razdoblja bivanja jednim od autoriteta. Eilis je u prvome dijelu relativno neuspješna i neostvarena jedinka – takorekuć tabula rasa. Da bi svoju ploču ispunila uspjehom, izlazi iz sfere utjecaja majke i uspješne starije sestre (ističu se poslovni i ljubavni aspekti uspjeha) i pokreće vlastiti projekt uspostavljanja života u novoj, američkoj sredini. U trenutku kada se iz fabule iznenadnom smrću izbaci lik njezine sestre, Eilis je osigurala oba glavna elementa „sretnog“ života koje je ranije izolirala kao ključne kod Rose – karijeru i ljubav – pa onda i sama postala prilagođena jedinka. Eilis, dakle, više nije naizgled pasivni objekt tuđih autoritativnih utjecaja već je dovoljno zrela da se drugima nametne kao uzor i osoba vrijedna poštovanja. Stoga, kada se zbog sestrine smrti vrati u Irsku, dočekuju je kao građanku svijeta: elegantno odjevenu, obrazovanu, inteligentnu i sposobnu ženu koja je na ponos čitavoj zajednici.

foto: http://www.foxsearchlight.com/brooklyn/
foto: http://www.foxsearchlight.com/brooklyn/

Nakon kratkih irskih ljuvenih previranja koja u osnovi potvrđuju Eilisin životni uspjeh – jer je sada očito da i u rodnoj Irskoj može ostvariti „ispunjen“ život (što god to „ispunjen“ život bio) – ona se vrati u Brooklyn. Ovo drugo putovanje u Ameriku unekoliko je ponavljanje prvog, samo s drugačijim podjelama uloga. Na svojem je prvom prekooceanskom putovanju bila podređena divljem talasanju Atlantskog oceana, ali i savjetima mlade, ali iskusnije suputnice. Na drugom putovanju Eilis na brodu postaje mentor izgubljenom djevojčetu koje je podsjeti na raniju verziju sebe. Zatvaranjem ove cirkularne strukture, harmonija sustava u cjelini opet je uspostavljena (iako de facto nikada nije ni bila ozbiljnije narušena), učenica je postala učiteljica, a život nastavlja dalje.

Za osnaživanje retoričke efikasnosti cirkularne strukture u predočavanju pogleda na život baziranog na autoritetima, stabilnosti i vječitom ponavljanju koristi se vremenski odmak. Radnja je zato izmještena pola stoljeća u prošlost – gdje svojom vremenskom pozicijom praktično upozorava na dugovječnost društvenih obrazaca koje film prikazuje – ali i na unekoliko „vanvremensku“ neoriginalnost problema s kojima su se i prije nas suočavali naši predci. Ne iznenađuje, stoga, često oslanjanje Eilis na dugovječnu rimokatoličku crkvenu instituciju u prvoj polovici filma. Međutim, ovo oslanjanje na tradicionalnost i harmoniju ima svoje probleme. Osnovni je, jasno, taj da je nonkonformizam posve izbrisan iz idiličnog svijeta Brooklyna. On je izlišan, zato što Eilis ne mora stvoriti svoju poziciju u svijetu već tek mora efikasno imitirati obrasce ponašanja ljudi koji joj se nadaju kao mudriji, iskusniji ili uspješniji.

Međutim, ovu autorsku odluku nije moguće kritizirati kao takvu, zato što je ona izvedena uz zavidnu ljupkost i dosljednost u pomno promišljenom i čvrsto strukturiranom djelu. Osim toga, John Crowley od Eilis je – inače skoro pa banalno dosadne žene – uspio stvoriti pravi filmski lik i pridati mu auru decencije i ozbiljnosti. Poetički i ideološki, moguće je, jasno, prigovoriti rigidnosti i konvencionalnosti izgrađenoga filmskoga svijeta, ali tomu unatoč stoji činjenica da je Crowley zaista uzeo posve tipičnu fabulu iz niskog registra i oplemenio je razumijevanjem, suptilnošću i odmjerenošću koja će formirati filmsko djelo itekako vrijedno utrošenog gledateljskog vremena.

 

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari