Istaknuto
13.07.2017.

Osim što Šimek aktivno radi na novim materijalima, publiku će počastiti dvostrukim nastupom na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici. Na Izštekanom stageu predstavlja se u solo izdanju, dok će sa svojim matičnim bendom She Loves Pablo nastupiti na glavnoj pozornici kao support metal divovima braći Cavalera, osnivačima čuvene Sepulture. Povodom tih nastupa i novog singla razgovarali s jednim od najboljih vokala hrvatske scene.

09.07.2017.

U skrivenim ambijentima diljem Lijepe naše i ovog nas ljeta čekaju najpoznatiji dramski naslovi, opere i baleti. Provjerite što sve nude Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Kazalište Ulysses, Riječke ljetne noći, Histrioni i Ljetne noći Teatra Exit.

Glazba

Balašević izazvao neviđenu gužvu na stanici u Puli

07.08.2016. Anja NežićFoto: Ziher.hr

Ne postoji puno izvođača koji mogu napuniti pulsku Arenu. Neki, vrlo rijetki, to pak mogu učiniti i više puta, a jedan je od njih i Đorđe Balašević koji je u četvrtak 4. kolovoza izazvao neviđenu gužvu Na stanici u Puli. Ne samo da je koncert bio rasprodan već se tražila i karta više pa je tako nekolicina publike koncert pratila s obližnjih cesta lukavo vireći kroz volte magične Arene. Ambijent u kojem je održan koncert sam je po sebi poseban, ali atmosfera ne bi bila ni približno slična onoj u četvrtak da kojim slučajem vječni mladić iz Novog Sada i njegov raskošan orkestar ne obiluju tolikim šarmom i smislom za estetiku. Organizatori su doista najavljivali i posebnu scenografiju, i posebno složen program koncerta prilagođen isključivo za Pulu, i, ruku na srce, nisu lagali. S projekcijom pulskog željezničkog kolodvora, pozdravom konduktera i prvim taktovima Oprosti mi Katrin vlak je sa stanice u Puli krenuo i odveo nas na četverosatno putovanje u neke ljepše, tolerantnije i ljubavi sklonije krajeve.

Da ovo neće biti samo jedan u nizu koncerata (što je samo po sebi vrlo diskutabilno jer će se oni koji nisu skloni Balaševiću pozivati na to da on puno recitira, a malo pjeva i da je sve dosadno, dok će oni njemu skloniji tvrditi kako je svaki Balaševićev koncert drugačiji i da nema ni trunke monotonije) pokazalo se odmah na početku kada smo čuli Katrin u mirnijoj verziji. Uslijedila je Istra je naša, balaševićevska oda Terri magici, ali i ultimativan potez zavođenja već ionako zavedene Arene („koga ima Istra, njegov je svijet“). Usporedimo li ovaj koncert s onim održanim na istome mjestu 2011., lako je zaključiti da govorimo o dvije različite priče. U četvrtak je Balašević iz rukava izvukao primjerice Viroviticu, pjesmu koju i ne izvodi prečesto, a kojom je diskretno prokomentirao što misli o američkim predsjedničkim kandidatima, rekavši da ga sada ponovno plaši Donald, a ne Ronald. Da nije samo homo romanticus pokazao je i izvevši pjesme Nevernik i Krivi smo mi/Putuj Evropo kojom se dotakao tonućeg broda zvanog Balkan, a ono što je bilo posebno lijepo vidjeti bila je reakcija publike koja je gromoglasno podržala svako spominjanje zajedništva i svaku osudu mržnje i diskriminacije. Tek površno gledajući na dva koncerta, u četvrtak smo dobili manje prvoloptaških hitova, a više intimnijih i donekle zaboravljenih (koliko pjesme Đ. B.-a mogu biti zaboravljene s obzirom na sveprisutno eksploatiranje po bespućima statusa na društvenim mrežama) Balaševićevih fragmenata zbog kojih smo ga zavoljeli i zbog kojih ćemo i za idući koncert u Areni kupiti kartu.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Program je koncerta bio složen pomno pa tako nije bilo pretjerivanja (a zna ga nekada biti) u tamburicama ili recitacijama. Do izražaja su posebno dolazile pjesme izvedene u rockerskom štihu (izuzetno dobre gitare), a nekolicina se nas složila da bi ovakvih aranžmana na Balaševićevim koncertima trebalo biti više. Boža zvani Pub, Sve je otišlo u Honduras ili Ljerka pa onda tamburaška kontra u vidu Devojke s čardaš nogama, Lakonoge (Otilije) i Anite. Nema smisla nabrajati sve pjesme koje su izvedene te večeri (a) koncert je trajao četiri sata, b) do sutra se ne bih sjetila svake, c) emocije iznad imena pjesama), ali svatko se vjerojatno mogao sjetiti bar jedne koju je htio čuti, a za to, ovaj put, nije dobio priliku. Ali baš u tome je čar koncerata panonskog mornara i baš zato njegovi koncerti nisu svi isti. Svaka pjesma uz priču njenoga autora ima i bezbroj pridodanih priča svakoga od nas koji smo se našli u četvrtak u publici, a našli smo se doista svakakvi, različitih nacionalnosti, dobnih skupina, afiniteta, ideoloških stavova. I u tome je čar i moć Đorđe Balaševića, dobrog duha ex-Ju scene na kojega bi se brojni tobože popularni izvođači mogli ugledati ili ga barem poslušati, vjerujem da bi bilo čisto dovoljno.

Svoje su mjesto na set listi pronašle i balade poput D-mola, Ne lomite mi bagrenje ili Lepe protine kći. Uz Ringišpil je plesala cijela Arena, a ni nakon tri i pol sata i službenog kraja koncerta publici nije bilo dovoljno. Uz povike „Đole, Đole“ legendarni se Đole vratio i izveo epilog. Život je more, Portret života mog, Nedostaje mi naša ljubav. Na pozornicu su doletjeli i magarci (tijekom izvođenja Bože, Bože), ali i tradicionalni mali beli zečevi bez kojih ne mogu proći Neki novi klinci. Nazovite me patetičnom (patetična i jesam), ali ako se emocije mogu opisati, opjevati ili dočarati, onda to Balašević možda i jedini zna napraviti.

Foto: Ziher.hr

Foto: Ziher.hr

Izostala je Priča o Vasi Ladačkom, Svirajte mi Jesen stiže Dunjo moja ili Netko to od gore vidi sve, ali nešto je jednostavno moralo jer u protivnom nitko od otprilike deset tisuća naguranih u Areni ne bi osjećao tabane. Osim toga, svaka je neizvedena pjesma i razlog da se za neko vrijeme ponovi isti a potpuno različiti koncert i okupe neki novi ljubitelji Balaševića koji će tek upoznati njegov opus. A riječ je o opusu koji se ne mora svakome sviđati i koji nekome može biti dosadan, ali koji ima suštinsku notu zdravog stava prema životu, koji poziva na ljubav i zajedništvo i koji je jednako vrijedan kada se pjeva, ali  i kada se čita. Neke su stvari, poput poezije, vječne, a neke, poput koncerta, nisu pa tako svaki cirkus na kraju mora otići. I prava je šteta što smo na četverosatno putovanje mogli samo dvosmjernom kartom jer se zbilja teško vratiti iz idile u surovu, tužnu i ružnu stvarnost koja zaboravlja kako voljeti. Od patetike još nitko nije umro, od mržnje jest.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari