Recenzija: Behind the Candelabra – ispod šljokica posljednjega Soderberghova filma
Posljednji uradak Stephena Soderbergha lako bi mogao biti i njegov posljednji u karijeri ako je suditi po redateljevom dugo najavljivanim povlačenju iz svijeta filma nakon što Behind the Candelabra ugleda svjetlo dana. Odabrati pri tome ekranizaciju biografije o Liberaceu kao finalizaciju svoje karijere svakako je riskantan potez, no sudeći u godine koje su prošle u pretprodukciji, pa i činjenicu da je većina holivudskih studija odbila financirati film jer je „previše gej“ – ostati pri svome i snimiti ga s dobrim glumačkim imenima i zavidno dobro riješenom produkcijom za skromnih 23 milijuna dolara –pothvat je vrijedan pohvale. Da odmah razjasnim, Behind the Candelabra nije u rangu jednog Weekenda, pa ni Brokeback Mountaina, ako ćemo ga gledati s aspekta ljubavne drame. Nije ni najbolji biografski film, no da ima svojih kvaliteta – ne poričem.
Za one slabije upućene, Liberace je slavni američki pijanist poznat po ekstravagantnom poslovnom i privatnom životu te jedna od najvećih performerskih zvijezda u povijesti Las Vegasa. Snimiti biografski film o čovjeku za kojeg stanovništvo preko Atlantika, pa ni ono LGBTIQ, vjerojatno nije ni čulo za jedan filmski studio već je riskantan potez sam po sebi– a fokusirati se pri tome na njegovu tajnu ljubavnu vezu s asistentom Scottom Thorsonom još i više. Neću reći da je riječ o najboljim, ali svakako se radi o najneobičnijim nastupima obje glavne zvijezde, Michaela Douglasa (Liberace) i Matta Damona (Scott) koji bez problema svojim turbulentnim odnosom nose gotovo pa dva sata filma. Douglas je skoro potpuno neprepoznatljiv kao Liberace kakvog ga fizički pamte, a dodatan je šok kada vas zabljesne nova fizička transformacija glavne zvijezde negdje po sredini filma. U fantastičnoj je, i ultra-smiješnoj ulozi, Rob Lowe koji je i najgrotesknije scene svojom pojavom učinio zabavnima.
Međutim, o čemu je točno Behind the Candelabra film? Radi se o fantastičnom prikazu života jedne (ili bolje rečeno neke) super-zvijezde, usamljenosti koju osjeća, boga kojeg se igra s ljudima koji su mu najbliži, te zlobnosti showbusinessa i njegovih agenata koji će progutati sva govna za dodatnu zaradu. Između ostalog, film poprilično vjerno dočarava i jedan istospolni odnos/vezu između dvojice muškaraca koji ne samo da se razlikuju karakterno, već ih dijeli značajna dobna i još važnije – statusna razlika. Da, Michael Douglas je sugar daddy i to poprilično uvjerljiv.
Ono što me muči kod biografskih filmova jest činjenica da su u velikom broju slučajeva – dosadni. Da, možemo mi hvaliti izvedbe Helen Mirren u The Queen, Colina Firtha u The Kings Speech, Lea Di Caprija u J. Edgaru ili Meryl Streep u The Iron Lady – no to ne mijenja činjenicu da izuzev fantastičnih izvedbi izuzetno loša priča prati biografije u posljednje vrijeme. S Behind the Candelabra je potpuno drugačija situacija. Ovo je film u kojem doznajemo sve o likovima, njihovim emocijama i turbulentnim životima osim – kakvi su uistinu bili. Michael Douglas, iako vizualno i izvedbeno korektan, ne zavodi šarmom kakvim je Liberace osvajao mase i prodavao koncertne sale u Vegasu kao danas Cher ili Celine Dion. Ispod blještavih, šljokičastih odijela ostaje, na trenutke, poražavajuće odvratan starac koji jedva na kraju filma zasluži oprost gledatelja.
Možda to, na kraju krajeva, nije ni daleko od istine…
