Biblioteka Na tragu klasika – Evis Peeters: Utorak
Roman Utorak djelo je Nizozemca Elvisa Peetersa koje je napisao u suradnji sa suprugom Nicole Van Bael. Elvis Peeters, pravim imenom Jos Verlooy, rođen je 1957. godine. Karijeru je započeo početkom 80-ih kao pjevač new wave benda „Aroma di Amore“, koji i danas uživa kultni status. Pjevao je društveno angažirane tekstove na flamanskom. U novije vrijeme nastupa sa svojim novim bendom „De Legende“. Početkom 90-ih posvećuje se pisanju u suradnji sa suprugom Nicole Van Bael – piše kazališne komade, radiodrame, priče, knjige za djecu i romane. Iako se zna da Nicole piše zajedno s njim, ona ne istupa u javnosti. Proslavio se romanima Wij, Bezbrojni, a u rujnu prošle godine Disputova biblioteka Na tragu klasika objavila je Utorak, najnoviji njegov roman u prijevodu Romane Perečinec.
Utorak govori naizgled o samo jednom danu u životu neimenovanog 76-godišnjaka u predgrađu Bruxellesa. Taj dan slučajno je utorak. Ipak, kroz njegova stanja svijesti doznajemo detalje njegove burne prošlosti. U mladosti je bio silovatelj, ženskar, sitni kriminalac, okrutni plaćenik u Kongu. Više je loših osobina njegova karaktera, nego onih dobrih. Ne osjeća bilo kakvu povezanost s obitelji, ne vezuje se ni za koga i ne ostaje dugo na jednome mjestu. S lakoćom prepričava prošle događaje, a ne iznosi ni trunke kajanja za počinjena djela.
„Čovjek mora znati svoje mjesto, a ono je naposljetku uvijek ispod zemlje. S vremena na vrijeme, ustanovim da još uvijek postojim, da su drugi ti koji odlaze i da me oni koji ostaju sve manje zanimaju. Jednog dana smrt će me savladati i onda će biti gotovo.“
U životu ovoga antijunaka prisutne su i dvije žene. Jedna je prostitutka Erna kojoj je on bivša mušterija. Starija je od njega deset godina. Boluje od raka pluća i naposljetku umire. Druga žena, Simona, umire od Alzheimerove bolesti. Smještena je u starački dom, a on je često posjećuje, spominjući joj njezino ime kako ga ne bi zaboravila. Dirljivi su trenuci u kojima iskazuje brigu za nju, dirljiva je njegova moralna i blaga strana koja je toliko rijetka u romanu da biva neobičnom.
Kongo – bolna tema belgijske prošlosti
U romanu se također proteže i tema Konga. Bezimeni junak dospijeva ondje nešto prije proglašenja neovisnosti 1960. godine. Radi na plantaži zajedno s crncima, radi u pilani i tiskari, vozi kamion, skuter, brod, avion. Prijateljuje s crncima, ali spava s njihovim ženama. Uskoro dolazi Čombe, budući predsjednik Katange, a naš antijunak postaje plaćenik koji mijenja strane kako mu najviše odgovara. Priključuje se i ozoglašenim pobunjenicima Simbama s kojima napadne misionare, siluje časne sestre, ubija svećenike. Mogli bismo reći da je ovo najveća okrutnost opisana u romanu, ali on ne pokazuje kajanje prisjećajući ga se.
Glavni junak Utorka, u trenutku kada se prisjeća svoje prošlosti, živi u sam u kući, ne želi spavati u spavaćoj sobi koju je dijelio sa Simone, već spava na tavanu. Očekuje dolazak djevojke iz socijalne službe koja će mu vjerojatno predložiti preseljenje u starački dom. „Djevojka iz socijalne službe bolje da ne zna za ovo. Starac na tavanu, na vjetru i hladnoći, to je dovoljno da ga pošalje u starački dom. Za vaše dobro, reći će. Znam za čije dobro, odgovara on. Ondje imate sve, smještaj, hranu, zabavu, ne morate se više ni za što brinuti, kaže ona.“
Sjećanja ovog naizgled običnog umirovljenika otkrivaju njegov životni put, ispunjen brojnim kaznenim, moralnim i seksualnim prijestupima, ali i intimnim trenucima ljudskosti. Roman je ovo o starosti i bolesti, usamljenosti i potrebi za ljubavlju, ali i o Kongu, bolnoj temi belgijske kolonijalne prošlosti.
