Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Biblioteka Na tragu klasika: Gwenaëlle Aubry – Podjele

28.12.2014. Tijana Živko
Foto: disput.hr

Foto: disput.hr

„Tu je podjelu shvatila još kao mala a da joj nitko nije objasnio: svijet se dijelio na one koji vas štite i one koji vas izdaju, one koji vas skrivaju i one koji vas prokazuju, one koji s vama umiru i one koji, s druge strane bodljikave žice, obrađuju svoja polja, gluhi, slijepi i nijemi.“

Roman Podjele, francuske autorice Gwenaëlle Aubry, objavljen je ove godine u izdanju Disputove biblioteke Na tragu klasika, u prijevodu Sanje Šoštarić. Gwenaëlle Aubry, suvremena francuska autorica, rođena je 1971. godine. Profesorica je filozofije na Sorboni i spisateljica. Na Cambridgeu je studirala i doktorirala filozofiju, a neko je vrijeme živjela u Italiji i Obali Bjelokosti. Objavila je nekoliko djela, od kojih se ističe roman-abecedarij Nitko, u kojem se isprepliće autobiografija i fikcija, a dobio je uglednu književnu nagradu Femina 2009. godine te je preveden na desetak jezika.

Roman Podjele priča je o dvije sedamnaestogodišnje djevojčice – Židovki Sari i Palestinki Leili. Prema riječima autorice, a kako navodi prevoditeljica Sanja  Šoštarić, priča o glavnim junakinjama bila je neka vrsta opsesije koja ju je progonila od trenutka kada je u novinama vidjela slike dviju vrlo sličnih djevojaka od kojih je jedna bila bombaš samoubojica, a druga njezina žrtva. Sarah i Leila nalaze se  u Jeruzalemu  u vrijeme izraelsko-palestinskog sukoba i svaka pripovijeda svoju stranu priče. One su nositelji radnje i glavni pripovjedači. Sarah i njezina majka odlaze iz Amerike u Jeruzalem nakon bombaškog napada 11. rujna. Roditelji su joj razvedeni, a otac ostaje u Americi. Leila je rođena u izbjegličkom logoru na Zapadoj obali, odgojena u strogoj islamskoj kulturi. Ipak, ona sanja o drugom svijetu, želi studirati, šetati slobodna i ogoljene glave. Čita Hemingweya, stihove T. S. Eliota i sanja o novinarskoj karijeri.

„Ako pobjedim na ovom natjecanju, upisat ću se na fakultet. Studirat ću englesku književnost. Otići ću na Oxford. Tamo ću piti čaj u toplim sobama i raspravljati o T. S. Eliotu sa starim profesorima zlobna pogleda i kišobranom s rožnatom drškom. (…) U meni više neće biti ni straha ni ljutnje. Zlato, šminka i svila pobijedit će nasilje i ono će ležati pod mojim nogama poput mršavog psa. Hodat ću ravnim i svijetlim cestama, pravo, bez skretanja, bez zanosa i bez veselja, ispunjena, pomirena.“

S druge strane Sarah, koja naizgled ima sve, još uvijek vuče konce prošlosti svojih predaka, poljskih Židova, koji su preživjeli Holokaust. Ipak, ona u Jeruzalem donosi dašak Zapada – sluša Radiohead, odlazi u Kinoteku na projekciju Titanica, voli Kubricka i Lubitscha i zaljubljena je u školskog kolegu. Zanimljivo je da obje djevojke nose imena svojih preminuliha baka, kao znakove utjecaja prošlosti na sadašnjost. Na satovima povijesti djevojke uče različite činjenice koje su oprečno interpretirane. Sarah i Leila fizički su slične, a i njihovi se putevi nekoliko puta isprepliću. Prvi se put susreću u ogledalu postavljenom na tržnici u arapskoj četvrti i nisu sigurne vide li svoj ili tuđi odraz. „A onda sam tamo na trenutak u uskom okviru ugledala dva lica koja su bila tako slična da više nisam znala koga gledam. To me preplašilo, brzo sam otišla, nestala.“

Autorica kroz cijeli roman koristi strukturu ogledala u pripovijedanju  i na kraju s lijeve stane knjige pratimo Sarinu priču, a s desne strane priču djevojčice Leile. Sarah trči svome voljenom u zagrljaj, a Lejla na mjesto na kojem nema boli. Njihove su misli ubrzane, tekst gubi interpunkciju i daje potpunu sliku njihovih raspršenih razmišljanja. One se na kraju susreću i tu roman završava. U njihovim je pričama sadržan odnos dvaju naroda, židovskog i palestinskog, kojeg ujedinjuje prostor na kojem žive, zajednička povijest, odnos prema precima.  Njihove priče daju nadu da će se prekinuti jaz između tih dvaju naroda, ali prošlost je ipak neraskidiva jer: „Vidi, postoji nešto što me ovaj pakao naučio: nije najteže oduprijeti se neprijatelju nego mržnji koju prema njemu osjećamo.“

(Visited 90 times, 1 visits today)
Što misliš o ovoj knjizi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari