Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Biblioterapija: Može li knjiga poslužiti terapijski?

21.03.2015. Tijana Živko
Foto: facebook.com/Biblioterapia

Foto: facebook.com/Biblioterapia

Knjiga je sredstvo zabave. Knjiga je i sredstvo učenja. Knjigom okupiramo um na različite načine. Ona ojačava naše misaone procese i opušta. No, možemo li knjigom pobošljati svoje zdravlje? Tim se pitanjem bavi biblioterapija, odnosno „vođeno čitanje“. Pod biblioterapijom podrazumijevamo svaku planiranu i metodološki pripremljenu upotrebu književnih djela, bilo koje vrste, kao pomoćnu metodu u psihoterapiji – tretmanu psihičkih poremećaja. Provode je psiholozi i psihijatri, najčešće u kliničkim uvjetima. Biblioterapija se također može provoditi i izvan institucija, odnosno može biti pomoć u stresnim situacijama i raznim životnim nedaćama. Takvo čitanje najčešće provode educirani knjižničari.

Dakle, biblioterapija je ciljana upotreba pisane ili govorene riječi s ciljem da se izazove liječenje, odnosno neka pozitivna promjena u ljudskom biću. Izraz biblioterapija upotrijebio je McChord Crothers 1916. godine. Razvila se iz knjižničarske tradicije koja već odavno prakticira preporučivanje knjiga za pojedine probleme i brige. Danas širom svijeta, na zapadu i istoku, biblioterapija stječe sve veće priznanje struke i sve širi spektar primjene.

Kako knjiga „liječi“

Pacijentima, koji imaju neki problem, psihijatri znaju „propisati“ nekakav klasik svjetske literature. Cilj je identifikacija pacijenta s književnim likom, zatim projekcija vlastitog ponašanja te na kraju katarza i uvid, kada čitatelj pomoću lika shvati kako se nositi sa svojim problemima i pitanjima.

Postoje tri tipa biblioterapije: klinička, razvojna i institucionalna. Klinička biblioterapija provodi se u bolnicama, zdravstvenim centrima i mentalnim ustanovama, dok se razvojna provodi u knjižnicama i školama, a cilj im je razvoj osobnosti, samoostvarivanje i očuvanje mentalnog zdravlja. Institucionalna biblioterapija provodi se u nekoj instituciji ili privatno, provodi je tim psihijatara ili knjižničara, a cilj joj je obično informativan, s nekim uvidom u stanje klijenta.

Biblioterapija ima široku primjenu u radu s ljudima svih dobi i uzrasta i koristi se za održavanje i jačanje zdravlja kod različitih zdravstvenih problema, kao što su ovisnost o drogama i alkoholu, poremećaj hranjenja, obiteljski problemi, psihička labilnost kod odraslih, onemogućenost u učenju i školovanju, posljedice pretrpljenog nasilja i maltretiranja. Studije pojedinih slučajeva pokazale su da je literatura moćno oruđe za različite probleme. Glavni cilj biblioterapije je izazivanje promjene, ali i povećanje samorazumijevanja i ispravnog samoopažanja. Također, cilj joj je osvijestiti životnu orijentaciju, razviti kreativnost i samoizražavanje, ohrabriti pozitivno mišljenje i kreativno rješavanje problema te ojačati komunikacijske vještine, osobito vještine slušanja i govorenja.

Foto: facebook.com/Biblioterapia

Foto: facebook.com/Biblioterapia

Književnost biblioterapija vidi kao način da se vlastiti osjećaji iskažu ili otkriju u knjizi nekog pisca, u izraženim osjećajima i mislima nekog drugog. Egzistencijalne brige, gubitak, usamljenost, strah od smrti – sve su to teme o kojima su mnogi pisali i mnogi se u njima mogu prepoznati. Knjiga može poslužiti kao most prema drugom čovjeku jer nas povezuje s drugim ljudima koji imaju slične probleme, koji se osjećaju usamljenima i napuštenima te osnažuje naš identitet u susretu sa svijetom. Kada govorimo o biblioterapiji, moramo znati da se to ne odnosi samo na čitanje priručnika za samopomoć, no oni svakako zauzimaju istaknuto mjesto u tom kontekstu.

Danas se u biblioterapiji koriste posebno pisana terapijska književna djela i knjige samopomoći. Knjige samopomoći mogu biti od koristi ukoliko imamo povjerenje u autora koji nam se obraća i već izgrađeno čitateljsko iskustvo. Puno su učinkovitije bajke, romani, poezija, pripovijetke, pa i basne, pomno odabrane uz određene probleme, uzraste i čitalačko iskustvo. Neke od knjiga koje svakako mogu poslužiti terapiji su: Ezopove basne, Andersenove bajke, Mali princNevidljivi gradovi Itala Calvina,  Marquezova Ljubav u doba kolere, Zovem se Crvena Orhana Pamuka, Majstor i Margarita, Mi djeca s kolodvora ZOO.

Provođenje biblioterapije

“Liječenje” čitanjem pomaže npr. djeci koja pate od nedostatka koncentracije, hiperaktivnosti, psihičkih smetnja i sl. Istovremeno, pomaže i razvoju osobnosti, samoostvarivanju, očuvanju mentalnoga zdravlja, ojačava naše misaone procese, poboljšava empatiju, opušta, odnosno ima ljekovita svojstva za duh i tijelo. U kliničkim uvjetima biblioterapiju vodi pihijatar ili psiholog, rad se provodi u grupi kroz nekoliko mjeseci. Odabiru se naslovi koji se obrađuju, a nakon nekog vremena članovi grupe mogu sami predlagati naslove koje žele čitati. Kroz samo čitanje „prolazi” se kroz temu i ona se razrađuje uz uključivanje članova grupe. Postavljanjem odgovarajućih pitanja i usmjeravanjem od strane voditelja, članovi grupe potiču se na osvješćivanje stavova, razgovor, osvješćivanje svoje reakcije na pojedini događaj i način pristupa problemu, kao i istraživanje mogućnosti njegovog savladavanja. Ipak, biblioterapiji valja pristupati sa oprezom i ne pokušavati je provoditi samoinicijativno bez pomoći stručnog lica, jer je sam izbor literature od izuzetne važnosti kao i nadzor nad tim da se simptomi i sadržaj knjige ne protumače pogrešno.

Riječi imaju moć. Njezina snaga može čovjeku promijeniti život, mogu nas učiniti zdravima ili bolesnima. Pisana i izgovorena riječ terapijski djeluje na ljude bez obzira na njihovu životnu dob. Čitajući druge i o drugima, mi, zapravo, čitamo sebe. Riječima ne možemo promijeniti svijet, ali njima možemo promijeniti svoje razmišljanje i pristup životu i na taj način svijet možemo učiniti boljim mjestom za život. U vremenu u kojem živimo, svakodnevno se susrećemo sa stresom i raznoraznim drugim problemima, a čitanje i njegovo terapijsko djelovanje svakako nam ide u korist. Bibliterapija nam je danas, doista, svima potrebna.

(Visited 480 times, 3 visits today)

Komentari