Biblioterapija: Može li knjiga poslužiti terapijski?
Knjiga je sredstvo zabave. Knjiga je i sredstvo učenja. Knjigom okupiramo um na različite načine. Ona ojačava naše misaone procese i opušta. No, možemo li knjigom pobošljati svoje zdravlje? Tim se pitanjem bavi biblioterapija, odnosno „vođeno čitanje“. Pod biblioterapijom podrazumijevamo svaku planiranu i metodološki pripremljenu upotrebu književnih djela, bilo koje vrste, kao pomoćnu metodu u psihoterapiji – tretmanu psihičkih poremećaja. Provode je psiholozi i psihijatri, najčešće u kliničkim uvjetima. Biblioterapija se također može provoditi i izvan institucija, odnosno može biti pomoć u stresnim situacijama i raznim životnim nedaćama. Takvo čitanje najčešće provode educirani knjižničari.
Dakle, biblioterapija je ciljana upotreba pisane ili govorene riječi s ciljem da se izazove liječenje, odnosno neka pozitivna promjena u ljudskom biću. Izraz biblioterapija upotrijebio je McChord Crothers 1916. godine. Razvila se iz knjižničarske tradicije koja već odavno prakticira preporučivanje knjiga za pojedine probleme i brige. Danas širom svijeta, na zapadu i istoku, biblioterapija stječe sve veće priznanje struke i sve širi spektar primjene.
Kako knjiga „liječi“
Pacijentima, koji imaju neki problem, psihijatri znaju „propisati“ nekakav klasik svjetske literature. Cilj je identifikacija pacijenta s književnim likom, zatim projekcija vlastitog ponašanja te na kraju katarza i uvid, kada čitatelj pomoću lika shvati kako se nositi sa svojim problemima i pitanjima.
Postoje tri tipa biblioterapije: klinička, razvojna i institucionalna. Klinička biblioterapija provodi se u bolnicama, zdravstvenim centrima i mentalnim ustanovama, dok se razvojna provodi u knjižnicama i školama, a cilj im je razvoj osobnosti, samoostvarivanje i očuvanje mentalnog zdravlja. Institucionalna biblioterapija provodi se u nekoj instituciji ili privatno, provodi je tim psihijatara ili knjižničara, a cilj joj je obično informativan, s nekim uvidom u stanje klijenta.
Biblioterapija ima široku primjenu u radu s ljudima svih dobi i uzrasta i koristi se za održavanje i jačanje zdravlja kod različitih zdravstvenih problema, kao što su ovisnost o drogama i alkoholu, poremećaj hranjenja, obiteljski problemi, psihička labilnost kod odraslih, onemogućenost u učenju i školovanju, posljedice pretrpljenog nasilja i maltretiranja. Studije pojedinih slučajeva pokazale su da je literatura moćno oruđe za različite probleme. Glavni cilj biblioterapije je izazivanje promjene, ali i povećanje samorazumijevanja i ispravnog samoopažanja. Također, cilj joj je osvijestiti životnu orijentaciju, razviti kreativnost i samoizražavanje, ohrabriti pozitivno mišljenje i kreativno rješavanje problema te ojačati komunikacijske vještine, osobito vještine slušanja i govorenja.
Književnost biblioterapija vidi kao način da se vlastiti osjećaji iskažu ili otkriju u knjizi nekog pisca, u izraženim osjećajima i mislima nekog drugog. Egzistencijalne brige, gubitak, usamljenost, strah od smrti – sve su to teme o kojima su mnogi pisali i mnogi se u njima mogu prepoznati. Knjiga može poslužiti kao most prema drugom čovjeku jer nas povezuje s drugim ljudima koji imaju slične probleme, koji se osjećaju usamljenima i napuštenima te osnažuje naš identitet u susretu sa svijetom. Kada govorimo o biblioterapiji, moramo znati da se to ne odnosi samo na čitanje priručnika za samopomoć, no oni svakako zauzimaju istaknuto mjesto u tom kontekstu.
Danas se u biblioterapiji koriste posebno pisana terapijska književna djela i knjige samopomoći. Knjige samopomoći mogu biti od koristi ukoliko imamo povjerenje u autora koji nam se obraća i već izgrađeno čitateljsko iskustvo. Puno su učinkovitije bajke, romani, poezija, pripovijetke, pa i basne, pomno odabrane uz određene probleme, uzraste i čitalačko iskustvo. Neke od knjiga koje svakako mogu poslužiti terapiji su: Ezopove basne, Andersenove bajke, Mali princ, Nevidljivi gradovi Itala Calvina, Marquezova Ljubav u doba kolere, Zovem se Crvena Orhana Pamuka, Majstor i Margarita, Mi djeca s kolodvora ZOO.
Provođenje biblioterapije
“Liječenje” čitanjem pomaže npr. djeci koja pate od nedostatka koncentracije, hiperaktivnosti, psihičkih smetnja i sl. Istovremeno, pomaže i razvoju osobnosti, samoostvarivanju, očuvanju mentalnoga zdravlja, ojačava naše misaone procese, poboljšava empatiju, opušta, odnosno ima ljekovita svojstva za duh i tijelo. U kliničkim uvjetima biblioterapiju vodi pihijatar ili psiholog, rad se provodi u grupi kroz nekoliko mjeseci. Odabiru se naslovi koji se obrađuju, a nakon nekog vremena članovi grupe mogu sami predlagati naslove koje žele čitati. Kroz samo čitanje „prolazi” se kroz temu i ona se razrađuje uz uključivanje članova grupe. Postavljanjem odgovarajućih pitanja i usmjeravanjem od strane voditelja, članovi grupe potiču se na osvješćivanje stavova, razgovor, osvješćivanje svoje reakcije na pojedini događaj i način pristupa problemu, kao i istraživanje mogućnosti njegovog savladavanja. Ipak, biblioterapiji valja pristupati sa oprezom i ne pokušavati je provoditi samoinicijativno bez pomoći stručnog lica, jer je sam izbor literature od izuzetne važnosti kao i nadzor nad tim da se simptomi i sadržaj knjige ne protumače pogrešno.
Riječi imaju moć. Njezina snaga može čovjeku promijeniti život, mogu nas učiniti zdravima ili bolesnima. Pisana i izgovorena riječ terapijski djeluje na ljude bez obzira na njihovu životnu dob. Čitajući druge i o drugima, mi, zapravo, čitamo sebe. Riječima ne možemo promijeniti svijet, ali njima možemo promijeniti svoje razmišljanje i pristup životu i na taj način svijet možemo učiniti boljim mjestom za život. U vremenu u kojem živimo, svakodnevno se susrećemo sa stresom i raznoraznim drugim problemima, a čitanje i njegovo terapijsko djelovanje svakako nam ide u korist. Bibliterapija nam je danas, doista, svima potrebna.
