SPIKE JONZE: Opus lagan za progutati, a težak za probaviti

Napisao: David Gašo

Sjećate li se onog spota gdje je Björk bila u nesretnom braku s kućnom mačkom? Ako ne, to je prva stvar koju ćete pogledati – Triumph of a Heart – a nakon toga možemo razgovarati o redatelju ovog bizarnog spota.

Spike Jonze je jedan od najinverznijih umova koji danas pliva u svjetskim strujama poznatih filmaša. Osim što ponekad snima filmove, a najčešće temeljito osmišljene reklame ili video spotove, Jonze je i sam glumac – i skateboarder– u svakom slučaju je svestran i vrlo nadahnut…

Naime, Jonze je režirao četiri dugometražna igrana filma, trinaest kratkometražnih i tri dokumentarna, a glumio je u njih četrnaest, dok mu je najčešća uloga bila on sam. Najdraži mi je podatak da je radio na ukupno više od 50 glazbenih spotova, a među njima se nalazi sve od Beastie Boysa, Puff Daddyja i R.E.M.-a do Becka, Kanye Westa i, naravno, Björk – It’s Oh So Quiet još je jedno obvezno iskustvo nastalo kao proizvod ove plodne suradnje. Nije ni čudo da je Björk odabrala upravo Jonzea. Dvoje umjetnika zajedničko je i njihovo najbitnije obilježje – neumorno izazivanje uobičajenog.

Ni Björk ni Jonze nikad nisu nastojali biti usiljeno čudni, komercijalno drukčiji ili površno provokativni, put kakav su odabrali, primjerice, Lady Gaga ili Tim Burton, a njihovo je stvaralaštvo uvijek bilo korak ili dva – ili deset ispred svih ostalih pa i obožavatelja kojima je cilj bio upiti njihov sadržaj.

Jonze nastoji izazvati, propitati, zavarati i odvući u smjeru u kojem ne želimo nužno ići, a ubrzo shvaćamo da i nebi bio toliko loš. Jonze probija četvrti zid našeg četvrtog zida, a u njegovoj viziji, Trumanov Show ili Matrix tek su prvo poglavlje složenije slagalice – Jonze nikad ne napušta mogućnost iznenadnog obrata, ma koliko god on apsurdan bio.

Od skateboarda do redateljske stolice

S obzirom da je većinu svojih srednjoškolskih dana proveo vozeći svoj skateboard ili BMX (ili neku drugu stvar s točkovima za koju nisam siguran kako se zove), Jonze je odlučio preskočiti izbor fakulteta i direktno se posvetiti namjerama pisanja za časopise kao što su Freestylin’, Go i BMX Action, a čak je pokušao pokrenuti i vlastiti – zvuči super, no ovo, naime, nije bio vrhunac karijere mladog skateboardera.

Na njegovu sreću, jako mu je dobro išlo snimanje video spotova koji uključuju stvari s točkovima pa je tako 1994. radio na svojem prvom spotu za skupinu Beastie Boys. Spot za pjesmu Sabotage uskoro ga je doveo do prilike režiranja spota Sean Lennonove pjesme Home te je redatelj ubrzo počeo dobivati jako puno nominacija za MTV-ove nagrade (kao i svi ostali kul ljudi toga vremena).

Kad je shvatio da režiranje spotova jednostavno nije bilo dovoljno, pojavio se prvi put na mjestu glumca u filmu Pig 1996. godine te je poslije nastupio u nekoliko manjih uloga i režirao par kratkih dokumentaraca dok se 1999. nije u potpunosti proslavio s filmom o lutkaru koji u minijaturnom uredu pronalazi tunel u um glumca koji je nakon čitanja prve verzije scenarija za glavnu ulogu ipak predložio Toma Cruisea – Spike Jonze je, doduše, u ulozi Johna Malkovicha vidio samo Johna Malkovicha – i nikog drugog.

Prvi dugometražni uspjeh i adaptacija

Jonzeova prva Oscar nominacija za najboljeg redatelja razvila se iz scenarija Charlija Kaufmana koji je scenarij prvo predložio Francisu Fordu Coppoli, koji je scenarij predložio svojoj kćeri – Sofiji Coppoli čiji je tadašnji muž bio toliko oduševljen scenarijem da ga je morao režirati sam. Muž Sofije Coppole tada je bio Spike Jonze, a četiri godine poslije su se razveli.

Uglavnom, ovaj film čiji koncept ni u kojem slučaju nije trebao izgledati dobro izvan stranica Kaufmanove bilježnice za ono što smatra super idejama, nekako je ispao fantastično, a svih petnaestak tema kojima se film bavi, Jonze je uspio spojiti u film čijih je zadnjih sat vremena jednako inovativno, ako ne i inovativnije od njegovih prvih te film čije navedene teme i raspršeni obrati nikad ne djeluju previše ili nedobrodošlo. Biti John Malkovich jedinstven je film i najsjajnija točka u Jonzeovoj karijeri.

Nakon ovog filma, Kaufman je odlučio napisati još jedan film o stvarnoj osobi – sebi. Adaptation je izašao 2002., a temelji se na Kaufmanovoj vlastitoj blokadi pisanja scenarija adaptiranog iz knjige o orhidejama i njegovoj konačnoj odluci da Jonzeu i ostalima preda scenarij o vlastitoj blokadi pisanja scenarija adaptiranog iz knjige o orhidejama.

Kaufman je vjerovao kako će ovaj film uništiti njegovu karijeru, no Jonze je bio uvjeren kako je ovo samo još jedan u nizu uvrnutih klasika koji su jednako onoliko jasni koliko ih je potrebno razjasniti da bi bili ugodno gledateljsko iskustvo. Glavni glumci ovog projekta, Nicolas Cage i Meryl Streep, kasnije su izjavili kako je scenarij filma Adaptation „najbolji koji su ikada pročitali“, a Cage je izjavio kako je ovo prvi put da se u potpunosti prepustio glumačkim uputama redatelja – Jonzea, a kasnije je za ulogu Kaufmana dobio i nominaciju za najboljeg glumca na tadašnjim Oscarima.

Nakon metafilmova

Nakon kritički uzdignutog Adaptation, Jonze se ne-toliko-kratko bavio produkcijom serijala Jackass razvijenim iz MTV-jevog istoimenog TV serijala koji se u tri riječi može opisati kao smiješan, odvratan i neoprezan. Istim se ovim serijalom, naime, bavio još i dugi niz godina poslije, a tu su bili, osim filma Jackass: The Movie, i filmovi Jackass 2, Jackass 2.5 te Jackass 3D i konačno Jackass Presents: Bad Grandpa. Jackass serijal nikad nije u potpunosti osvojio srca kritičara kao ostali plodovi Jonzeovog stvaralaštva, no skupio je odanu publiku sklonu nepromišljenim postupcima i nasilju, valjda…

Dva glavna režijska pothvata nakon John Malkovicha i Adaptation bili su dirljivi dječji film Where the Wild Things Are (2009) prema slikovnici Mauricea Sendaka te sci-fi romantična priča nazvana Her (2013) koja istražuje ljubav muškarca i digitalnog upravljačkog sustava. Jonze je za Her napisao scenarij koji mu je kasnije zaslužio i Oscara za najbolji originalni scenarij. Jonze se danas većinski bavi produkcijom projekata kao što je bio nesuđeni YouTube Music Awards, Frank Oceanova ljetna festivalska turneja ili režijom reklama poput one za Appleove Homepod uređaje u kojoj se pojavila FKA Twigs, a prije nešto više od mjesec dana izbacio je projekt nazvan The New Normal koji u suradnji s tvrtkom MedMen poziva na legalizaciju kanabisa.

Uzmete li u obzir gledanje Jonzeove filmografije, bili to njegovi igrani metafilmovi ili reklame, nesumnjivo ćete primijetiti Jonzeov jedinstveni talent ubrizgavanja onog što je daleko od konvencionalnog izravno unutar ustaljene mainstream formule. Upravo je zbog ovog Jonze jedna od iznimno potrebnih, ali tihih pokretačkih sila u Hollywoodu koja industriju kriomice probija organskom kreativnošću upakiranom u privlačan proizvod lagan za progutati, a težak za probaviti.