Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Retropetak: Susret noira i modernih autora („Blood Simple“ Joel i Ethan Coen)

13.05.2016. Borna ZidarićFoto: thatwouldbeawasteoftime.tumblr.com

Često se može čuti ili pročitati iz raznih izvora da američka kinematografija proživljava veliku krizu. Uspoređuju se tako nekadašnji filmovi s modernim ostvarenjima, ali skoro svaki put se dolazi do istog zaključka, oni stariji daleko su kvalitetniji. Nakon sloma klasičnog Hollywooda, popularni filmovi otišli su u nekoliko različitih pravaca i nerijetko odlazili u krivom smjeru. Od tada su gledatelji počeli tražiti spas u nezavisnoj kinematografiji. To je nekada bilo mnogo lakše nego danas, jer je i nezavisne autore uzdrmala svojevrsna kriza. Ipak postoje redatelji koji su obilježili, odnosno sačuvali američki film kroz posljednjih dvadesetak godina. To su sigurno Quentin Tarantino, Paul Thomas Anderson, Richard Linklater ili stariji autori u novom ruhu kao Woody Allen, Martin Scorsese i Steven Spielberg, ali ipak najviše zasluga pripada trenutno najpoznatijem filmskom dvojcu – braći Joelu i Ethanu Coenu. Njih dvojica su u tridesetak godina karijere zajedničkim snagama realizirali sedamnaest filmova, ali cjelokupni opus im je doista šarolik. Ako zanemarimo neke njihove promašaje kao što je  remake poznatog filma The Ladykillers Alexandera Mackendricka, možemo reći da nam je jasno zašto su nagrađeni s četiri Oscara i mnogo nagrada u Cannesu – uz jednoglasnu Zlatnu palmu 1991. godine za priču o intelektualnom piscu koji dolazi raditi u, tada još relativno svježi Hollywood, film koji nosi naziv po svom glavnome liku, Barton Fink. Iako su danas poznati prvenstveno po svojim crnohumornim kriminalističkim dramama, kao što su Fargo ili The Big Lebowski, braća Coen svoju karijeru započeli su sjajnim neo-noir trilerom Blood Simple 1984. godine.

Foto: dustinweaver.tumblr.com

Foto: dustinweaver.tumblr.com

Upravo je 1984. vrlo značajna godina za američki nezavisni film. Održan je prvi Sundance, pojavio se Jim Jarmusch, i dan danas najistaknutiji nezavisni autor, sa svojim filmom Stranger Than Paradise i naravno započela je karijera dvojice braće koji će kasnije povisiti letvicu ostalim autorima. Ako promatramo debitantske filmove poznatih redatelja, možemo primijetiti da se uglavnom radi o pričama s podosta autobiografskih elemenata, tj. priče koje su temeljene na iskustvu samog autora, najbolji primjer je 400 udaraca Francoisa Truffauta. Kod braće Coen nije bilo tako, oni su ipak inspiraciju potražili u vrhunskim ostvarenjima starijih američkih autora. Noir filmovi iz prve polovine 20. Stoljeća obiluju pričama o muškarcima koji angažiraju privatnog detektiva da prati, nekada čak i ubije, njihovu nevjernu ženu. Taj motiv su autori u potpunosti preslikali na svoj prvijenac. Blood Simple priča je o ljubomornom mužu, antipatičnom vlasniku opskurnog bara (Dan Hedaya), koji angažira privatnog detektiva (M. Emmet Walsh) kako bi pratio njegovu nevjernu ženu (Frances McDormand). Što se same radnje tiče, podosta je inspirirana klasičnim noir filmom, mnogo revolvera, neočekivanih obrata, vožnje autima, preljuba i veliki finale koji samo nevjernu ženu ostavlja na životu. Ali, protagonist radnje u ovom slučaju nije kristalno jasan kao u noir filmu, priča brzo mijenja lokacije i dodaje nove dimenzije svakom od likova pa se nije lako fokusirati samo na jednu osobu. Ovaj film je doista dokaz da su braća Coen od samog početka najviše fokusirani na likove. Svaki od njih je razrađen, karakterne osobine vrlo brzo izlaze na vidjelo i svaka rečenica paše liku koji ju izgovara. To sve ne bi bilo tako lako izvedivo da glumci nisu odradili veliki dio posla fantastično uprizorivši svakog lika. Također treba imati na umu da autori tada nisu imali pomoć fenomenalnog snimatelja Rogera Deakinsa s kojim su danas nerazdvojni, a niti glumačka postava nije približno poznata kao one u kasnijim ostvarenjima. Ipak atmosfera koju su Joel i Ethan Coen uspjeli stvoriti teško je usporediva s bilo kojim modernim filmom. Odiše duhom klasičnog kriminalističkog filma, ali ipak publici prikazuje kadrove koji do tada nisu viđeni ili barem nisu iskorišteni na dovoljno dobar način da bi privukli pažnju. Ako samo pogledate uvodni kadar u kojem se muškarac i žena voze autocestom po kiši i mraku dok istovremeno razgovaraju o stvarima o kojima gledatelj još nije informiran, svatko barem malo može osjetiti neprirodnost čitave situacije. Tako se to nastavilo do dan danas, iako su kadrovi komponirani na njima svojstven način, skoro uvijek uzrokuju određenu emociju kod gledatelja samo pozicioniranjem kamere. Recept u kojem su njih dvojica istovremeno producenti, redatelji, scenaristi i montažeri preslikali su na mnogo svojih budućih filmova. Upravo im je takav pristup omogućio da bez prevelikog vanjskog utjecaja uspiju iz svakog filma izvući maksimum.

Foto: dustinweaver.tumblr.com

Foto: dustinweaver.tumblr.com

“Kada vidite filmove određenih mladih redatelja, dobijete dojam da je povijest filma započela otprilike 1980. godine.” – izjavio je jednom prilikom nedavno preminuli francuski redatelj Jacques Rivette. Vjerujem da taj isti dojam nitko nije dobio kada je pogledao Blood Simple. Bilo bi lijepo kada bi se suvremeni redatelji češće odlučivali na kombinaciju tradicionalnog i modernog filma jer su u mnogo slučajeva rezultati takvih pothvata bili vrlo zanimljivi. Bez obzira na to što opus braće Coen sadrži mnogo različitih filmova, od kultnih do vrhunskih pa čak i ispodprosječnih, prvi film je postavio čvrste temelje za sve što su od tada ostvarili. Njihov prvijenac pobijedio je na Sundanceu održanom 1985. godine i pružio im mogućnost da američkom filmu dodaju jednu novu i zanimljivu dimenziju, što su i učinili.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(No Ratings Yet)

Komentari