“Book of Bad Decisions” (Clutch): Stoner country rock Biblija misticizma
Možda nisu mili svakom uhu, ali mora im se priznati da su majstori svog stila. Kombiniraju americanu, blues, sludge, noise, funk i country u nezaustavljivu bujicu zvuka koja ruši sva ograničenja na svom putu. Svako ponovljeno slušanje pojačava taj efekt; Clutch su uistinu dobrodošla rock sila u dobu synth glazbe. Uvijek idu u glavu sa svim što žele reći, što posebno dolazi do izražaja na živim svirkama. Zato posebno veseli da su ovaj, dvanaesti studijski album, snimili uživo svi zajedno u istoj prostoriji hraneći se međusobnom energijom i izrastajući u rock legende (ako to dosad nisu već i bili).
“Book of Bad Decisions” snimljen je tijekom tri tjedna u srcu američke glazbene industrije, Nashvilleu, u slavnom Sputnik Sound studiju pod kreativnom palicom glazbenog teškaša Vance Powella (Jack White, Raconteurs, The Dead Weather, Chris Stapleton, LeAnn Rimes, Tinariwen, Buddy Guy). Ovo je Clutchu prvi album s toliko poznatim producentom i šlag je na torti četvrtstoljetne karijere benda. Originalno je trebao sadržavati četrnaest pjesama, no kemija benda i producenta je bila toliko snažna da su u studiju smislili i odmah snimili i petnaestu.
Album kao spomenar
“Book of Bad Decisions” koncipiran je kao spomenar i donosi priče o osobnim dogodovštinama benda i komentare društvenih i dnevno-političkih događaja koji su obilježili proteklih dvadesetak godina. Album otvara Gimme the Keys koja se vrti oko bendove stvarne zgode s ukradenim mikrofonom nakon jednog koncerta s njihove prve turneje koju su odsvirali pred točno jednim posjetiteljem. Ton pjesme pojačan je snažnim riffovima i moćnom ritam sekcijom (što je i inače bendov forte).
Spirit of ’76 donosi dašak sjećanja na vrijeme kad je SAD očekivao slavlje dvjestotog rođendana – „Bicentennial“. Tematika koju je teško proživjeti s ove strane velike bare, no barem je glazba tipično Clutchevski dobra. Naslovna Book of Bad Decisions prikladno je slavlje prihvaćanja prošlosti u namjeri da se pripremi za budućnost. Jeftina filozofija upakirana u moćne gitare, gotovo grungerski gitarski solo ispričana samouvjerenim vokalom. Ne donosi nikakve novosti u glazbenom smislu, ali ne dosađuje. Nema mnogo bendova koji slične riffove kroz čitav album uspijevaju držati zanimljivima i svježima.
Karikature i anti-kandidati
How to Shake Hands je ritmična glazbena podloga kandidacijskoj objavi za predsjednika SAD-a. Kandidat se obvezuje otkriti istinu o vanzemaljcima, staviti Hendrixa na novčanicu od 20 dolara i izljubiti sve bebe (možda i sve mame). Bilo bi smiješno da se stvarno ne pojavljuju anti-kandidati koji satirom skupljaju glasove jer su ljudi toliko razočarani stanjem u politici da radije iz protesta glasaju za karikaturu. Sklonost prema karikiranju nastavlja se i u idućoj In Walks Barbarella. Prisjećaju se doba loših policijskih serija sedamdesetih, tada sveprisutnih zvukova funka (koji glazbeno nose pjesmu) i za današnje vrijeme negledljivo loših sci-fi filmova.
Vision Quest spaja power rock gitaru i honky tonk klavir u soundtrack za fantasy priču o Sablasnom Koscu koji otkrije da više voli filozofiju nego sakupljanje duša. Vrlo bizaran kolaž stilova, ali začudo, Cluch i to predstavi kao prirodno. Vrlo slično se u Weird Times obračunavaju s futurizmom – tehnološki napredak zastrašuje jer je u rukama beskrupuloznih trgovaca, a ne znanstvenika. Melodički se oslanjaju na klasične Clutch moćne zvukove.
Oda književnosti i religijski motivi
Emily Dickinson oda je najvažnijoj američkoj pjesnikinji. Sposobnost Clutcha da tekstom i glazbom pričaju priče i oslikavaju svijet na ovoj pjesmi najbolje dolazi do izražaja. Refren koji uhvati i ne pušta jamac je da će ovo biti jedna od najradije slušanih pjesama na budućim koncertima. Glazbeno jake su i Sonic Counselor te kasnija Ghoul Wrangler koje se bavi religijom. Pune su aluzija; na Adama i Evu, Kaina i Abela, zmiju, Lazara, vječno spasenje… Što je autor htio reći prepuštam svakom na prosudbu.
Putovanje mračnim, mističnim i okultnim
Clutch se ne libe govoriti o teškim temama što se potvrđuje i u A Good Fire. Vjerojatno se odnosi na događaje koji su slijedili nakon objave knjige The Satanic Verses Salmana Rushdieja 1988. godine. Koliko god da je u ljudskoj prirodi cijeniti književnost, toliko je i prirodna histerija i paljenje svega drugačijeg jer svi mi ljudi ipak volimo dobru lomaču. Putovanje mračnim, mističnim i okultnim nastavlja se i na H.B. Is in Control. H.B. se vrlo vjerojatno odnosi na Hieronymous Boscha, poznatog nizozemskog slikarskog genija i na njegove motive koji se i nabrajaju u pjesmi preneseni na suvremene slike nemaštovite svakidašnjice. Unisona melodija basa i gitare s puno flanger i wah efekta doprinosi distopijskoj slike sadašnjosti koju inače volimo vezati uz najcrniju sliku budućnosti.
Hot Bottom Feeder dođe kao takozvani comic relief nakon teških tema i doslovno je uglazbljeni recept za Maryland crab cakes. Tu su i poznati i moćni Clutch miks ubacili prizvuke New Orleansa. Brza internetska pretraga nalazi potvrde valjanosti recepta. U slast!
Fantastični finiš
Paper & Strife priča je o američkoj težnji za (uglavnom tuđom) naftom. Nije ljubav to što pokreće svijet već novac i stalni sukobi među ljudima. Još jedna iznimno riffovski snažna pjesma s grungerskim štihom kod koje sjajno dolazi do izražaja koliko je Clutch iznimno dobro usviran bend.
Album zatvara Lorelei, melodijski najmračnija pjesma na albumu. Čovjek uči dok je živ, ali i dalje nema pravih mudrosti za dati, kao da parafraziraju staru zagorsku narodnu izreku. Možda i osobni favorit, što zbog snažne emocionalne nabijenosti, što zbog mističnih versova, moćnih refrena i rekvijemskog kraja. Fantastičan kraj fantastičnog albuma.
Neil Fallon kao frontmen fantastično nas vodi kroz cijeli album, ali bilo bi pogrešno proglasiti ga alfom i omegom Clutcha. Clutch je fantastično uklopljen spoj vrhunskih muzičara od kojih svatko ispunjava svoju ulogu u zvučnoj slici benda. Produkcija, miks i mastering također su besprijekorni i stavljaju “Book of Bad Decisions” među sam vrh ovogodišnjih rock albuma.
