Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Borba za stimulaciju uma i klitorisa (“20th Century Women”, M. Mills)

18.02.2017. Arman FatićFoto: facebook.com/20thcenturywomen

Mike Mills je ime koje je vjerojatno više poznato ljubiteljima glazbe, konkretno glazbenih spotova, nego ljubiteljima filma. Redatelj koji je surađivao s glazbenicima poput Yoko Ono, Beck, Pulp i Pond filmsku karijeru započeo je 2005. godine adaptacijom novele „Thumbsucker“ Walter Kirna. Ova „coming of age“ indie komedija o tinejdžeru kojem je ustanovljen ADHD prošla je nezapaženo u svijetu filma. Njegov naredni film Beginners bio je drama autobiografskog karaktera o teškim odnosima s majkom i ocem koji izlazi iz ormara u svojoj sedamdesetoj godini. Ono što se kritici i publici dopalo u ovom filmu bio je način na koji Mills žonglira radnjom kroz nekoliko perioda života protagoniste, te nas vodi u šetnju kroz nizove arhivskih snimaka koji izražavaju „duh vremena“ u kojem se odvija radnja.

Dvadeseto stoljeće i povijesna osviještenost

Oni koji su gledati film Beginners (2010), vjerojatno se sjećaju scene u kojoj protagonista Oliver oslobađa svoju buntovnu stranu ispisujući sprejem na zidovima „povijesnu osviještenost, nešto mnogo veće od njega samoga“. Mills se očito osjećao veoma privrženim ideji povijesne osviještenosti, stoga njegov novi rad 20th Century Women upravo zadire u ono mnogo veće od individue: društveno-politički položaj žene u dvadesetom vijeku. Arhivski snimci i istovremeno pripovijedanje radnje u nekoliko razdoblja koji su proslavili redatelja, ovog puta bolje su montirani i ne zahtijevaju od gledatelja naprezanje kako bi pratili slijed događaja u filmu.

U središtu filma nalazi se Jamie (Lucas Jade Zumann), povodljivi tinejdžer željan stjecanja životnih iskustava kojeg samohrana majka Dorothea (Annette Bening) nije sposobna sama odgajati. Dorothea stoga traži pomoć od Abbie (Greta Gerwig), djevojke koja iznajmljuje sobu u njihovoj kući te Julie (Elle Fanning), koja je prijateljica sa Jamijem od djetinjstva. Tri žene, odrasle u tri različita, zbunjujuća i teška perioda, koje imaju previše osobnih problema, nalaze se pred zadatkom: preobraziti izgubljenog dječaka u dostojanstvenog muškarca.

Foto: facebook.com/20thcenturywomen

Tri majke

Mills svoj filmski talent ovog puta oslobađa do kraja. Svaka protagonistkinja ima jedinstvene stavove, izgrađene na osnovu iskustava koje im donosi život, različite u odnosu na druge dvije, ali nikada u binarnoj opoziciji. Lik Dorothee, kao i svi likovi majki u Millsovim filmovima, baziran je na njegovoj majci. Ona je rođena u doba velike gospodarske krize u Americi, u doba „kada ljudi nisu imali novac, hranu niti TV, ali su bili stvarni“. Ona je otvorena za nove koncepte koje svijet nudi, pokušava ostati u centru dešavanja, a da pritom ne izlazi previše iz svoje sigurne zone i da ne odstupi od onog što su ljudi u njenoj mladosti smatrali ispravnim

Vjerojatno najveća suprotnost liku Dorothee je umjetnica Abbie koja pripada dobu punk i new wave glazbe. Njena majka nakon nekoliko pobačaja dobila je nju zahvaljujući DES-u, koji se na Abbie odrazio kroz rak vrata maternice. Jamie za nju jednim dijelom predstavlja jedinu priliku da odgaja dijete, za koje istovremeno nije spremna, ali ga ipak želi. Njena metoda odgoja sadrži teorijsku osnovu satkanu na modernoj feminističkoj literaturi ( Our bodies, Ourselves, Sisterhood is Powerful) te praktične savjete kako se pravilno odnositi prema ženama. Treća odgajateljica Julie, praktično je reprezentacija klišeja tinejdžera s kraja 70-ih i početka 80-ih. Njen doprinos je bolji uvid u misli tinejdžera, a njena korist je to što u svojem životu ima muškarca s kojim ne mora imati spolne odnose.

Niti jedan otac i kriza povjerenja

Mills se ipak ne zaustavlja na ova 4 karaktera, koji su svakako detaljno realizirani i osmišljeni s poviješću i intelektualnom dubinom, nego implementira još jednog sustanara Williama (Billy Crudup) rađenog po uzoru na vlastitog oca. Iako muškarac, Williamov utjecaj na Dorotheinog sina je minimalan, on je više neuspješna verzija emancipiranog muškarca. Njegova mladost provedena u hipi koloniji, njegovi feministički stavovi, sve to pada u vodu zbog njegove emotivne nestabilnosti koja vuče korijene duboko iz prošlosti. Tek s uvidom u njegov život, redatelj kompletira sliku društva i položaj žena u dvadesetom stoljeću.

Ono što film sjajno uspijeva uraditi, osim reprezentacije stotinu godina kompleksne historije, je da gledatelje natjera da sebi postave pitanje u kakvom vremenu žive? Je li moguće da su ljudi u sedamdesetim, bilo da im je petnaest ili pedeset godina, bili manje konzervativni? Jesu li egocentrični životi koji vode današnje generacije, gdje svijetu šalju lažnu sliku sebe, bolji od života iskrenih ljudi dvadesetog vijeka, koliko god njihovo lično Ja ne bilo savršeno.

Američka filmska akademija nominirala je 20th Century Women za Oscara u kategoriji “Najbolji originalni scenarij”. Mada se nalazi u konkurenciji sa sjajnim filmovima Lobster, La La Land, Hell or High Water i Manchester by the Sea, Mike Millsa ni slučajno se ne smije otpisati kao potencijalnog dobitnika ove nagrade.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari