Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Intervju

Borghesia: “Život je jeftin i sve manje ljudi si ga može priuštiti”

08.10.2015. Nikolina LončarFoto: https://www.facebook.com/borghesiaband

Borghesia, kultni slovenski electronic rock bend dolazi do Zagreba nakon dugog niza godina, točnije njih dvadeset i pet. Povod je promocija albuma „And Man Created God“; izdanog prošle godine pod okriljem američke diskografske kuće Metropolis Records za koju su objavljivali i izvođači kao što su Front 242, IAMX, Electric Six i Mindless Self Indulgence.

Početak benda veže se za 1982. godinu i Ljubljanu, a temelji se na kazališnoj grupi FV 112/15 koju su pokrenuli studenti s područja bivše Jugoslavije. Pored teatra ovi su se umjetnički entuzijasti bavili i video-artom, fotografijom te glazbenim večerima u Disko Študentu na kojima se puštao punk i alternativna glazba − da bi se svi ovi projekti eventualno stopili u izričaju Borghesie koja je nastala kao „novi pokušaj, novi podbačaj, pokušaj boljeg podbačaja“.

U diskografiji broje četiri albuma izdana preko priznatog belgijskog izdavača Play It Again Sam (PIAS) te mnoga druga dugometražna diskografska (i video) ostvarenja kao što je album “Pro Choice”, objavljen sad već davne 1995. kada je ova grupa odlučila da će na neko vrijeme prestati djelovati.

Borghesia se vratila u život 2009. godine uz retrospektivnu kompilaciju “20th Century – Selected Works” koja je uz izložbu i razgovor u to vrijeme promovirana u Močvari. Dugoočekivani koncert održat će se na istom mjestu 10. listopada, a tim smo povodom s Aldom Ivančićem, jednim od osnivača uz Daria Seravala, razmijenili nekoliko pitanja o bendu, lirici pjesama i njihovom recentnom uratku.

Dugo vam je trebalo da objavite novi materijal, još dulje da se vratite u Zagreb. Kako danas gledate na glazbenu scenu i sve promjene koje su se na njoj dogodile kroz posljednjih tridesetak godina?

Kad smo počeli s radom u osamdesetim godinama, pojavili su se prvi kompjuteri, CD se pojavio kao digitalni medij i zamijenio dobru staru vinilnu ploču. Danas su VHS, telefaks kao i CD završili na otpadu. Svijet se je digitalizirao i ušli smo u doba pametnih aparata i pohlepnih bankstera i političara. Danas svatko može praviti glazbu na pametnom telefonu i to prezentirati cijelom svijetu. Glazbena industrija se je još dodatno koncentrirala. Underground je postao samo inspiracija za overground. U trenutku kad se pojavi već postane mainstream. Netko na Cejlonu napravi novi beat i u sljedećem trenutku ga čujete na ploči cecebeyoncerihaNne…. Osobno, nedostaje mi subverzivnost bendova iz osamdesetih godina.

Čime ste se bavili u periodu dok je Borghesia bila “u mirovanju”?

Aldo je snimio, producirao ili miksao preko sedamdeset ploča, napravio muziku za nekoliko filmova, tv serija, plesnih i kazališnih predstava. Posebno bih naglasio ploče Bast Kolektiva i Stroj – Strojmachine.

Dario je promijenio nekoliko poslova i istovremeno s obnovom Borghesie 2009. počeo sudjelovati s kazalištem Živadinov::Turšič::Zupančič. Sa ImiAFan-om iz Bratislave je napravio preko neta album „Against The Walls“; tako je nastaje još poneki projekt.

Koje novitete smatrate da je donio vaš album „And Man Created God“ u odnosu na ranije radove benda?

Početak nastanka albuma bio je romantičan. Na TV smo gledali dokumentarac o plemenu iz Venezuele koje je izvodilo obred u kojem sudionici padaju u trans u ritmu bubnjeva 270 bitova na minutu. Odlučili smo se da će sve pjesme biti u tom tempu ili razdijeljenom i pomnoženom s 2, 3, 4… I dobili smo tempa kao što su 135, 90, 112.5, 180, 67.5… bitova na minutu. Od Marjana Crnkoviča (DJ Dojaja) smo si posudili Vermonu Er9, staru ritam mašinu bez midija iz nekadašnje Istočne Njemačke i snimili bazične ritmove oko kojih smo počeli graditi kompozicije. Istovremeno su nastajali tekstovi, kao nekakvi cut up grafiti, parole, slogani, transparenti, reklame, citati; pankersko direktni i u tradiciji protestnih songova.

U formalnom smislu, ploča je na neki način hommage glazbi 20. stoljeća. Zato se prepleću razni stilovi – od elektronike, rocka, bluesa, duba, etno glazbe….

Foto: facebook.com/borghesiaband

Foto: facebook.com/borghesiaband

Kada ste posljednji put nastupali u našoj metropoli, to je bilo u kultnom Kulušiću…

Polet, stripovi, novi val…. Bila su to dobra vremena i dobro smo se zabavljali.

“Borghesia za novo doba u Zagreb dolazi u peteročlanoj postavi“ – možete li nam ukratko predstaviti trenutne članove? Koliko se vaš zvuk promijenio uživo s obzirom na novu (proširenu) postavu?

Jelena Rusjan na basu i za mikrofonom do nedavno je svirala u TRUS!-u, sad svira u grupi Napravi mi dete. Andraž Mazi za gitarom već dulje surađuje s Aldom (Bast) i sudjelovao je pri nastanku novog albuma, djeluje u više grupa. Irena Tomažin (vokal) također je radila u Bastu, počela je preko suvremenog plesa a zatim se počela baviti glazbom, točnije pjevanjem, te održava solo performanse  i radionice. Za miks je zaslužan Jani Mujić (Epidemija, 2227), na svjetlima Igor Remeta, poslovne stvari upravlja Miran Rusjan iz izdavačke kuće Moonlee Records. Novi članovi su osvježili zvuk Borghesie, nabili ga sa mladenačkom energijom, koja nama starcima veoma paše.

borghesia 2

Foto: facebook.com/borghesiaband/

Na YouTube-u se danas može pogledati kolekcija ranih video radova objavljenih na VHS kaseti “Tako Mladi”. Video art je od samog početka bio važan segment Borghesie. Koliko vas je rad s redateljima Zemirom Alajbegović i Nevenom Kordom učinio vaš rad drugačijim i jedinstvenim?

Poslije “Tako Mladi” je izašla i video kaseta“Trijumf želje“ istih autora. Koncert, kakvog smo s njima radili, bio je pionirski, slično je, s više sredstava, radilo kasnije puno bendova. Jedno vrijeme smo imali viziju Borghesie kao video benda, razmišljali smo da bi nam to bio jedini medij, pretpostavljali smo, da će samostalni nosioci zvuka nestati. Video je jedan od naših izraza i dalje, napravljena su već dva spota We dont believe you (Miki Burger) i Shoot at the clock (Una Larisa Pečovnik), pripremamo Too much is not enough (Miha Turšič). Na nastupu nemamo videa jer za sada nemamo suradnika koji bi to kontinuirano radio, a ne želimo imati video za golu dekoraciju.

Kada se priča o slovenskoj sceni osamdesetih, pored vas je teško ne spomenuti i Laibach. S obzirom da vjerujem da ste upoznati s njihovim opusom, kako komentirate činjenicu da su prvi zapadnjački bend koji je svirao u Sjevernoj Koreji?

Čin v laibachovskom slogu.

Slavoj Žižek je rekao da su u osamedesetim godinama bili državni neprijatelji, danas su državni umjetnici, koji su pozvani na večeru s predsjednicima Slovenije i Njemačke.

Foto: facebook.com/borghesiaband

Foto: facebook.com/borghesiaband

Često ste koketirali s tabu temama, jeste li ikad imali problema s cenzurom u vrijeme bivše Jugoslavije?

U vrijeme bivše Jugoslavije smo jedini problem (ako isključimo Disko FV) imali u Engleskoj. Na jednom sveučilištu su nam iskopčali struju i prekinuli koncert te otkazali cijelu turneju po koledžima. Naš odgovor je bio taj da smo iduču turneju nazvali “No censorship tour“.

Recentni album objavili ste pod paskom kuće Metropolis Records, a u prošlosti ste potpisali za Play It Again Sam. S obzirom na to da se radi o dvije veće izdavačke kuće, ali je vremenski period između potpisivanja velik, možete li ukratko opisati kako se kod vas promijenio odnos izvođač-izdavač, pogotovo kada se gleda na to da se danas sve više-manje vrti online?

PIAS je financirao studio za snimanje albuma i izradu videa, bio je izdavač novog trenda, Metropolis je izdao novi album te ga pomaže promovirati.

Problem digitalne distribucije je taj da je glazba postala nematerijalna i na neki način, posebno zbog količine ponude, za potrošača je postala anonimna. U smislu, znaš onaj komad onog benda…. 🙂

U Shoot At The Clock mogu se čuti sampleovi govora Žižeka i Marcusea kako citira Waltera Benjamina. Kako ste baš ove filozofske isječke odlučili ukomponirati u skladbu i na koji način oni korespondiraju s pjesmom?

Osobno mislim, da smo došli do točke, da je parlamentarna demokracija okrenula leđa demokraciji i istinskim vrijednostima na kojima bazira europsko moderno društvo, a to su tekovine francuske revolucije i Deklaracija o pravima čovjeka i građanina – sloboda, bratstvo i jednakost. Vrijeme je da kao društvo okrenemo leđa parazitskoj i pohlepnoj politici i kao što kaže Žižek, potražimo neke nove oblike demokracije. Prije nego li nađemo pravi odgovor, moramo početi postavljati prava pitanja. Došli smo do točke, da su politika i izbori kao što kaže Russell Brand postali farsa.

Kaufen macht frei? Da li je to svojevrsna parodija na današnje konzumerističko društvo?

Kaufen macht frei je priča o škrtosti, o 99 lipa i svima nama grješnicima. Svi smo dobri potrošači i volimo rasprodaje. Život je jeftin i sve manje ljudi si ga može priuštiti!

Smatrate li da ste utjecali na neke od današnjih bendova na slovenskoj ali i regionalnoj sceni? Možete li neke od novijih sastava izdvojiti kao glazbene nade?

Da li smo utjecali na današnje bendove, bi trebalo pitati te bendove. Nikada nismo radili glazbu zbog povijesti i enciklopedija. Nekima je to jako važno, nama ne. Kreacija je uvijek stvar čistog egoizma i užitka. Lijepo je to kasnije podijeliti još s nekim.

Kao i u Hrvatskoj, tako i u Sloveniji ima puno mladih bendova, puno prostora gdje se može svirati sa puno entuzijazma. Pitanje je ima li nade?

Na vašem Facebook profilu objavili ste oglas da kolekcionirate slike obožavatelja za foto album. Kakav je odaziv, jeste li pronašli neke fotografske bisere iz prošlosti, prisjetili se nekih anegdota ili nastupa putem tih slika?

Za sada odziva nije bilo, možda ga ovaj intervju potakne.

Za kraj, što možemo očekivati u Močvari i što poručujete novoj generaciji slušatelja koje ste stekli posljednjim albumom, a koji vas nisu mogli dosad nisu imale prilike čuti uživo?

Koncert će biti presjek našeg stvaranja od prve ploče pa do danas, nadamo se da čemo svi uživati . Mladim slušaocima poručujemo, da ne jadikuju, već da s onim što imaju nešto učine: „Do it!“

Komentari