“Braća Grimm i princeza Luise” (Kazalište Trešnja): Kako odgojiti razmaženu princezu
U gradskom kazalištu Trešnja 8. travnja premijerno je izvedena predstava “Braća Grimm i princeza Luise” u režiji Paola Tišljarića prema tekstu Branka Ružića koji je za njega 2011. nagrađen Malim Marulićem. Riječ je o kazališnom komadu koji kroz život autora klasičnih bajki stvara zanimljivu priču na njihovom tragu koja govori ponajprije o ljubavi.
Braća Willem (Krunoslav Klabučar) i Jacob Grimm (Jure Radnić) pojavljuju se u predstavi u dvostrukoj ulozi, kao pripovjedači i kao značajni likovi u radnji. Naime, oni su odlučili ispričati svoju vlastitu priču o životu na dvoru. Ta se odluka donosi na samome prosceniju, dok se u drugom planu, lagano odvojenom mrežastom zavjesom, nalazi dvorska scenografija i dame koje uz podizanje zavjese kroz pjesmu predstavljaju dvor. Tako se predstava otvara kroz poprilično dinamičan format koji je dobro ostvaren i kroz ostatak predstave.
U ovoj predstavi braća Grimm ne pišu samo priče za djecu, već se mnogo izravnije bave odgojem. Jacob i Willem zaduženi su za čuvanje mlade i razmažene princeze Luise (Karla Brbić). Taj se posao pokazuje kao izrazito zahtjevan, ali i pogodan za razvoj kreativnosti koja je potrebna da bi se Luisu motiviralo za neku od aktivnosti. Naime, Luisa se budi u podne i proklinje pretke koji su izgradili zvonik, dosadno joj je svirati klavir ili pjevati, a što se tiče hrane stalno je nezadovoljna i prigovara posluzi. Strpljenje njene majke, kraljice Friederike von Hessen-Darmstadt (Ivana Bakarić) dosegne granicu kada Luisa ponizi mnoštvo plemića koji su ju došli zaprositi. Kraljica donosi odluku da se Luisa mora udati za prvog muškarca koji dođe na dvor.
Scena bala režirana je uz dinamičnu izmjenu plesa i njegova naglog prestanka, za vrijeme čega princeza lijeno komentira mane zamrznutih slika urešenih plemića. Tako je postignuta ritmičnost koju mlađa publika dobro prihvaća. Kako je prvi muškarac koji dolazi na dvor siromašni svirač (Andrej Dojkić), Luisa se udaje po brzom postupku te završi u trošnoj kolibi koja prokišnjava. Tu valja svakako pohvaliti Irenu Kraljić koja je napravila jako dobar posao po pitanju scenografije, ali i Martu Crnobrnju koja je bila zadužena za slikarske i dekorativne elemente na scenografiji te Vlatku Škoro koja se pozabavila kiparskim radovima. Naime, Luisa i njen novopečeni suprug stižu do vizualno izrazito atraktivne kolibe na konju koji je iznimno realistične izrade.
U šumi do izražaja dolazi niz glumačkih mogućnosti pri oponašanju raznolikih životinja, stoga valja posebno pohvaliti Tenu Jeić Gajski, Dariu Knez Rukavinu, Aleksandru Naumov, Marijanu Mikulić, Neru Stipičević, Dubravku Lelas, Anu Vučak, Tenu Tadić, Luku Bulovića, Matiju Čigira, Pavla Vrkljana i Filipa Vidovića koji su svojim vokalnim mogućnostima oduševili mladu publiku u izgradnji noćnog šumskog ambijenta. Tradicionalno suprotstavljanje grada i sela, koje se ovdje očituje u vidu suprotnosti dvora i sela, rezultira nizom komičnih situacija u kojima se nađe Luisa, primjerice njeni neugodni susreti s medvjedom, kravom ili bikom. Sve su spomenute scene odigrane uz pomalo karikirane kretnje te dodatno doprinose duhovitoj strani priče.
U tom pogledu u predstavi se ponajviše ističe upravo Karla Brbić koja prikazuje nešto veći raspon lika. Dok je u početku razmažena, nakon što vidi da ju svirač voli i spreman je riskirati život za nju u borbi s bikom, ljubav je istinski mijenja. Prihvaća teške poslove i iako isprva neuspješna, zbog ljubavi ne odustaje i postepeno napreduje. Predstava “Braća Grimm i princeza Luise” na najbolji mogući način otkriva snagu ljubavi i mogućnost naše promjene kada nekoga volimo.
Na samome kraju događa se pravi obrat jer se otkriva da je siromašni svirač zapravo princ Friedrich Wilhelms III. i da je čitava Luisina avantura pomalo urotnički smišljena s njegove strane i provedena uz pomoć kraljice i braće Grimm. U tom se obratu zapravo očituje veliko umjetničko bogatstvo ove predstave jer je s jedne strane riječ o klasičnom metateatru koji je dodatno uokviren pripovjedanjem braće Grimm, a s druge strane publika po pitanju količine informacija zaostaje baš kao i Luisa jer također ne zna da je siromašni svirač zapravo princ.
Upravo se tu očituje i kvaliteta izvedbe Krunoslava Klabučara, Jure Radnića i Andreja Dojkića koji s velikom vještinom prikazuju različite likove i zaista kvalitetno uspijevaju izgraditi njihove različite karaktere na sceni. Uz već spomenutu atraktivnu scenografiju, predstavu na vizualnom planu svakako podiže i bogata kostimografija kojem se pozabavila Tea Bašić uz asistenciju Laure Buljan i Vesne Mihetec. Vesna Kolare potpisuje oblikovanje rasvjete koje posebno dobro upotpunjuje onirične šumske ambijente.
Već spomenutoj ritmičnosti predstave svakako su doprinijeli i plesni dijelovi koje je dobro osmislila koreografkinja Blaženka Kovač Carić uz Mateu Bilosnić, a svakako treba pohvaliti Willema Miličevića kao kompozitora koji je uz Vice Rossinija ujedno zaslužan za oblikovanje video projekcija. Zoran Branković zaslužan je za izradu rekvizita, a Irena Königsknecht i Tatjana Bjeliš su majstorice šminke. U svakom slučaju Paolo Tišljarić je izabrao kvalitetan tim koji je napravio vrlo dobar posao.
Predstava “Braća Grimm i princeza Luise” zabavna je priča o odrastanju i svojevrsnom sazrijevanju koje dolazi spoznajom prave ljubavi. Uz to predstava obiluje dobro osmišljenim redateljskim potezima koje ciljana publika neće prepoznati, ali će zato zasigurno uživati u zanimljivoj i dinamičnoj predstavi koja iz njih proizlazi i uz čiju je pomoć duhovit i poučan tekst Branka Ružića uspješno oživljen na Trešnjinoj pozornici.
