Izvještaj – Brucošijada FER-a: Brucošijada bez koje se ne može

Jesen u punom jeku između ostalog znači brucošijada FER-a i pohod na sve druge brucošijade vrijedne spomena. Sjećam se svoje prve brucošijade Šumarskog fakulteta. Imali smo nastup klape koja je izvodila obrade tada aktualnih hitova u INbaru. Nećkala sam se da li da idem ili ne, ali sam na nagovor ekipe na kraju ipak otišla i zadržala se tamo do jedan sat u noći.

Brucošijada FER-a kao svojevrstan mini festival

Ne mogu zamisliti da bi itko tko je imao ikakve veze s našim fakultetom, a nije bio brucoš, namjerno i svojevoljno posjetio našu, no zato je tu iz godine u godinu FER-ova brucošijada koja je do sada već prerasla sve okvire brucošijada i open airova u sklopu pozdrava brucošima i pretvorila se u mini festival. FER-ova brucošijada, osim po opsežnosti svog programa, posebna je i po tome što se kao takva jedina održava u prostoru samog fakulteta. Da ne bi otišli na široko, krenimo s onim zbog čega smo ovdje, a to je izvještaj.

Najavljene satnice skoro pa se držalo k′o pijan plota, s minimalnim iznimkama, tako da su koncertna događanja zapravo počela rano ako uzimamo u obzir zagrebačku kulturu izlaženja. Organizacija je bila na visokom nivou, smjerovi kretanja bili su jasno naznačeni iako ih se nitko nije pretjerano pridržavao. Zaštitari su bili ljubazni i nasmiješeni.

Stage 1: From Another Mother

From Another Mother su prvi razbili led odličnom svirkom i vrlo energičnim nastupom. Publiku su u većoj mjeri sadržavali KSET-ovi volonteri, drugi izvođači i nekolicina nadobudnih posjetitelja koji su imali prilike lutati hodnicima FER-a poput usamljenih duhova, no samo na kratko. Na trenutke su From Another Mother ostali potpuno neshvaćeni jer mislim da mnogima tamo prisutnima nije bilo jasno čemu trčanje po hodnicima usred izvođenja pjesme i jesu li ironični komentari upućeni fotografima zaista bili potrebni. Što jest da jest, From Another Mother je bend koji naginje k mini atrakciji načinom na koji nastupa i izvodi svoju glazbu.

Stage 1: JeboTon Ansambl

JeboTon Ansambl prvo je nekoliko minuta proveo u traženju svog malenog mjesta pod suncem umjetnih reflektora jer ipak treba smjestiti pozamašni broj glazbenika na pozornicu. Oni su definitivno najbrojniji sastav koji je obitavao na pozornici neke brucošijade u nas, a možda i šire. Za one koji ne znaju o čemu pričam slijedi pojašnjenje. JeboTon Ansambl čini kolektiv zagrebačkih bendova abecednim redom Antidepresiv, Lobotomija, Peglica i Komandos, Porto Morto, Sfumato i Trophy Jump. Kolektiv ovih šest bendova djeluje kao ulični ansambl. Kako to obično i biva, s Jeboton Ansamblom nastupili su i ogromna sreća i veselje. Ljudi su počeli pristizati u više nego zahvalnom broju, a pjesma  i veselje orili su se hodnicima FER-a.

Stage 1: Kandžija i Gole Žene

Kandžija i njegove Gole Žene doveli su atmosferu do usijanja i prostor publike u holu i hodniku učinili teško prohodnim. Sat vremena skakanja, deranja i ludiranja prošlo je u trenu. Donji Miholjac, Kruva, masti i paprike i Crkva izmamili su najglasnije reakcije. Kandžija je oduvijek bio majstor za live nastupe i odličan animator publike. Ništa drugačije nije bilo ni ovog puta.

Stage 2: Kurve

Rolo smo nažalost propustili, a dok je Kandžija na prvom stageu kroz svoje pjesme prezentirao publici čari Slavonije, na drugom stageu su se valjale Kurve u svom prljavom i sirovom zvuku galopirajućeg punk rokenrola okrunjenom poezijom života upakiranom u tekstove pjesama. Kurve su prašile kao da nema sutra, bilo je i naguravanja karakterističnog za sramežljivija punk okupljanja, što ipak veseli jer daje do znanja da je barem dio publike prepoznao što se prezentira. Od pjesama mogle su se čuti standardne – Olovo, Duh u boci, Mi budućnost, Trgaj Stranice i ostale. Zvuk u holu stagea 2 je problematična stvar tako da je tijekom cijele večeri bilo odzvanjanja i buke koja tamo ne bi trebala biti, no više se ne može ni očekivati od danog prostora.

Stage 1: Pips Chips & Videoclips (Piše: Nika Ilić)

Pips Chips & Videoclips počeli su svirati negdje oko ponoći. To je bend kojem se uvijek vraćamo i volimo ga, a oni ostali nakon što se jednom zateknu na njihovom koncertu nemaju izbora osim da ih zavole. Publika koja tako usklađeno i gotovo u transu pjeva s bendom rijetko se viđa, ali je na koncertu Pipsa uobičajen prizor. Počastili su prisutne hitovima kao što su Poštar lakog sna, Htio bi da me voliš, Bi li ili ne bi, Dementor, Kratka povijest, Ljeto ’85. Ono čime mene osvajaju na svakom koncertu je ta skromna te istovremeno prgava komunikacija s publikom.

Otrovna Kristina na drugom stageu je slušana iz prikrajka i bilo se vrlo teško koncentrirati na svirku jer je u prvom planu bilo ludiranje vesele ekipe u traperu popraćeno žongliranjem s bocom viskija na glavi.

Stage 2: Sassja (Piše: Nika Ilić)

Na manjem stageu još za vrijeme koncerta Pipsa publika je već bila okupljena u velikom broju i svi su napeto čekali Sassjin izlazak. Onog trenutka kad je stupila na binu publika je već bila njezina. Na opasno dobre zvukove duba, reggaea i dancehalla nitko nije mogao ostati miran, rasplesala je sve prisutne. Opuštena bez prijetvornosti i mnogo truda svojim prirodnim držanjem i iskrenošću ova žena FM JAM-a osvaja publiku. Na svakom koncertu onda dokazuje koliko je bitna i velika u hip-hop svijetu dominiranom muškarcima. Optimizam kojim su njene pjesme nabijene ona uspješno širi na sve prisutne i prostor je tako, osim ljudima, bio ispunjen pozitivnom energijom koje smo se uz ono malo zraka svi nadisali. Nema rasprave – sestra jednostavno zna znanje.

Stage 2: Rochelle, Rochelle

Rochelle, Rochelle dio su zagrebačkog undergrounda već neko vrijeme, samim time vrlo je teško redovito i učestalo naletjeti na njihov nastup. Za brucošijadu FER-a pripremili su zaista poseban nastup. Odjeveni u traper od glave do pete s plavim traper košuljama poput svojevrsnih jahača apokalipse i paklenih rock’n’roll rifova ušetali su na drugi stage i predstavili se publici koja se nažalost razvodnila nakon Sassjinog nastupa. Onima koji su znali što ih čeka bilo je sve kao jedna odlična predstava, znatiželjnicima koji su se pred Rochelle, Rochelle našli prvi put, možda i nije sve bilo jasno, ali bilo im je poprilično zabavno.

Jimmy se odlično snašao u ulozi frontmana i svojim vrlo teatralnim, ali nadasve prikladnim pokretima i kretnjama dominirao prostorom. Njegove nasilno odrezane hlačice od trapera, umjetni brkovi i bijele cipele činile su najbolju moguću dozu kiča u tom trenutku, sve su oči bile uprte u njega. Komunikacija s publikom bila je na opisnoj razini s šaljivim komentarima o pjesmama koje slijede. Usudila bi se reći kako je njihov nastup činio jedan od najzabavnijih ‘sporednih’ nastupa ovogodišnjeg izdanja brucošijade.

Stage 1: Let 3

Let 3 jedan je od onih kultnih bendova koji uvijek napravi koncert za pamćenje. Vizualno uvijek vjerni sebi, a o kvaliteti izvođenja nema smisla raspravljati nakon toliko iskustva i utakmica u nogama. Prepun prostor publike pred glavnim stageom širio se okolnim hodnicima i prolazima. Publika je uživala u nastupu, mnogi od prisutnih došli su upravo zbog njih.

High 5 zadnji je od izvođača koji su nastupali na glavnom stageu. Kako nismo svjedočili njihovom nastupu, pitali smo nekolicinu posjetitelja što misle o samom nastupu. Mišljenja su bila vrlo podijeljena – od skeptika koji nisu bili zadovoljni kvalitetom izvedbe do onih koji su ga proglasili jednim od najboljih na brucošijadi. Kako je glazba sama po sebi vrlo subjektivne prirode, ostavit ćemo vas same sa svojim dojmovima.

Stage 2: Plastic Knives (Piše: Valentina Sertić)

Electro-rock duo Plastic Knives nije najzanimljiviji bend na svijetu. Dva čovjeka, njihov light i povremeni trenuci kakofonične genijalnosti. Nije malo, ali nije ni puno. Tek u određenim okolnostima te tri stvari mogu postati upravo ono što vam treba – 3 AM na brucošijadi koju ste prerasli je dosta točan opis tih okolnosti. U zamagljenom prolazu niskog stropa koji u tri ujutro izgleda kao ruševina seta distopijskog SF-a, glazba Plastic Knivesa uspjela je biti motorna pila i pokositi sve ono što nas je te večeri moglo razočarati.

Još jedno izdanje brucošijade FER-a je uspjelo. Uspjelo je na toliko mnogo razina, nekih od tih razina posjetitelji nisu ni svjesni. Prije svega treba se zahvaliti i čestitati svim volonterima KSET-a, organizatorima, zaštitarima i ostalim akterima na odlično obavljenom poslu. Mnogi od njih zadnjih dana nisu spavali zbog najvećeg uzbuđenja u gradu ovog vikenda. Brucošijada FER-a odavno nije više samo brucošijada. To je kultno događanje koje se pohodi svake godine bez obzira na to jeste li brucoš ili niste.