Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Brutal Assault (dan treći): Pijani Anselmo i odličan Jesu zatvorili 19. Brutal Assault

16.08.2014. Luka Sinković
facebook.com/brutalassault.cz

facebook.com/brutalassault.cz

Tko želi slušati koncerte u podne? Ne znam. Ne ja, ali zadnjeg dana festivala jesam. Ovakav raspored gdje bendovi počinju svirati od pola 11 je tortura. Mislim, poanta festivala jest da otkrivate bendove, da pogledate koncerte koje niste planirali, no teško je razmišljati tako kada bi dnevno željeli pogledati minimalno 10-ak koncerata za koje već znate da će biti dobri, gdje vam prvi interesantan bend počinje oko 14 sati. Što je s ovim bendovima koji sviraju prije? Što je sa svim koncertima koji se preklapaju? Ovaj festival je u stadiju gdje će organizacija imenima pokušati privući sve više i više posjetitelja, međutim pogledajte Hellfest ili barem neki sličan festival gdje u isto vrijeme imate 5 potencijalnih koncerata na kojima želite biti, na 5 različitih stejđeva. Pridodajte tome ovu glupost da bendovi koji bi vam se mogli svidjeti, a nemate ih u planu pogledati sviraju od 10:30 kada ste još u dubokom snu ako ste šator uspjeli smjestiti nekud u hlad. Dosta frustrirajuće ako mene pitate.

[Martyrdod] / Foto: Nikola Pavlec

[Martyrdod] / Foto: Nikola Pavlec

To je jednostavno tako, s rasporedom se morate nositi, jedino što možete napraviti jest odabrati festival koji vam prema satnici više ili manje odgovara. Kao što rekoh, Martyrdod je počinjao malo poslije podneva, što je apsolutno neprihvatljiva atmosfera za švedski blackened crust bend, međutim nastup pogonjen d-beat ritmom je poslužio kao dobrodošlo osvježenje od klasičnih metal žanrova koji dominiraju na festivalu (death, black, thrash). Bend je na festival stigao u kompletu s Converge, Misery Index i Okkultokrati s kojima su zajedno na turneji.

[Manes] / Foto: Nikola Pavlec

[Manes] / Foto: Nikola Pavlec

Na glavnoj pozornici smo se ponovno pojavili nekih dva sata nakon što je Martyrdod odružio svoje, kako bi vidjeli jučerašnje obećanje benda Manes kako će danas predstaviti nešto bržu set-listu, pošto je ova jučerašnja predstavljena kao akustična. Nastup je bio gotovo identičan jučerašnjem. Mogu reći da ovaj rani termin u ovom slučaju nije naštetio izvedbi benda, jer s distorzijom zvuče puno bolje. Opet moram primijetiti istu stvar, a to je da vokal kod ulaska u nastup, na prvoj pjesmi uvijek zvuči dosta loše. Ne znam radi li se o novim pjesmama ili se još uvijek na početku slaže zvuk, ali ovo je jedini aspekt koji je malo zasmetao izvedbi. Pošto im je ovo bio jedini izlet izvan Norveške, bend je velikodušno pozdravljen pljeskom, a ostaje i nada da će nekad uskoro otići na dugo očekivanu turneju. Fascinantno je da albumi „Vilosophe“ i „How the World Came to an End“ datiraju iz 2003. I 2007. godine, a bend je tek sada zbog trenutne popularnosti navedenih albuma bio prisiljen izaći iz okvira svoje države. Fascinantno je to koliko su albumi bili ispred vremena u kojem su izdani.

[Impaled Nazarene] / Foto: Nikola Pavlec

[Impaled Nazarene] / Foto: Nikola Pavlec

Odmah nakon, na pozornici do, svirao je Impaled Nazarene, čiji nastup smo popratili samo do treće pjesme pošto nas njihov fundamentalniji punk/black metal izričaj nije posebice oduševio.

[Okkultokrati] / Foto: Nikola Pavlec

[Okkultokrati] / Foto: Nikola Pavlec

Ono što smo zapravo željeli vidjeti počinjalo je odmah poslije na pozornici pod šatorom. Pošto smo stigli dosta ranije, odgledali smo dobar dio tonske benda Okkultokrati. Iako je kombinacija hardcore glazbe s black metal/sludge atmosferom u teoriji je zvučala obećavajuće, u praksi je nešto slabija. Puno više je tu hardcore ritma nego što sam očekivao, međutim odličan vokal daje tu specifičnost bendu. Izvedbe, mogli bi reći da, podsjećaju na hardcoreDarkthrone, kada bi nešto takvo postojalo. Pošto sam i previše kritičan kod kombinacija hardcorea i metala, možemo reći da je nastup zapravo bio i jako dobar, kompletna ekipa je bila puno više oduševljena od mene samog, tako da ću u ovom slučaju u obzir uzeti njihov doživljaj benda. Will Ferrel bi rekao: „I’m not even mad, that’s amazing!“.

[Exivious] / Foto: Nikola Pavlec

[Exivious] / Foto: Nikola Pavlec

Ono zbog čeka se u današnje vrijeme isplati otići na metal festival jest ogromna količina različite glazbe koja je iznikla iz takvog, dosta širokog žanra. Nezanimljivu većinu čine: stare legende, bendovi koji hrane intelektualno siromašne plitkim notama, bendovi oko kojih se trenutno diže dosta prašine – hype bendovi, međutim postoje i bendovi ispred kojih možete vidjeti daleko manju količinu ljudi. Upravo ti potonji su bendovi zbog kojih se isplati pratiti kompletna metal scena, to su bendovi koji u svoju glazbu uspiju ugurati nešto novo, nešto inovativno, nešto ne-toliko-blisko metalu i obično na klasičnim metal festivalima prolaze dosta loše. Takav bend je i Exivious. Radi se o Nizozemcima koji su svoju glazbu odlučili svirati bez vokala i tehnički zahtjevno. Zapravo su spojili tekk death metal i jazz fusion što je rezultiralo oduševljavajućom glazbenom kombinacijom. Nije da su to napravili prvi, ali rade to jako dobro i na vrlo osebujan način, a takve koncerte je oduvijek gušt pogledati.

[Down] / Foto: Nikola Pavlec

[Down] / Foto: Nikola Pavlec

Prvi od današnjih headlinera bila je legendarna američka stoner metal supergrupa Down. Očekivao sam barem nastup u rangu s onim u Tvornici prošle godine, kada je Phil Anselmo kompletan nastup zabavljao publiku, a ona mu vraćala dvostruko boljom atmosferom. Međutim nastup na Brutal Assaultu i nije bio tako dobar prvenstveno iz razloga jer Anselmo nije bio najbolje raspoložen. Često vulgaran i vidno pijan u više je navrata vrijeđao publiku, što bi se nekome možda učinilo normalno ili barem na neki čudan način simpatično (Corey Taylor svoju publiku naziva crvima), međutim nije bilo tako. Također, Anselmo je kroz godine prljavog života vokalno oslabio do te granice da mu publika otpjeva gotovo 70 posto vokalnih dionica, a ovih 30 posto zvuči kao kombinacija današnjeg Miše Kovača i promukle koze. Crowd control je i u ovakvim pripitim okolnostima dosta dobar. Dobro se koristi legendarni status benda, posvećuje se pjesma Dimebagu Darellu, nastup se završava s pjevanjem Stairway To Heaven Led Zeppelina, na što sve publika genijalno reagira. Nastup u Zagrebu, moram još jednom primijetiti, je bio mnogostruko bolji i iskreniji, a kada se Phil Anselmo publici obrati riječima „You’re as good as any, but better than most…“, to ipak nešto znači.

[Satyricon] / Foto: Nikola Pavlec

[Satyricon] / Foto: Nikola Pavlec

Nikad neću prežaliti što nastup norveških black metal legendi Satyricon nisam mogao pogledati u, recimo 2000. godini, taman poslije albuma „Rebel Extravaganza“, ili čak dvije godine prije, kako nastup ne bi bio pokvaren ovim prosječnim albumom. Ono kako taj bend izgleda i djeluje danas isprofiliralo je nekoliko loših ili barem u neku ruku prosječnih albuma. Genijalne prastare pjesme pod navalom novog materijala su zaboravljene, a ovo novo jednostavno nije na toliko visokom nivou. Nažalost, čuli smo samo nekolicinu uvodnih pjesama kako bi na vrijeme stigli na koncert kojeg je pripremao Jesu, a propuštena je black metal himna Mother North.

[Jesu] / Foto: Nikola Pavlec

[Jesu] / Foto: Nikola Pavlec

Iako s malim žaljenjem što smo ostali bez jedne od najboljih black metal pjesama i pomalo ljuti na satnicu i raspored festivala, barem samo malo zadovoljni time što ćemo biti u mogućnosti odgledati kompletan Jesu, drugi bend Justina Broadricka iz legendarnog Godflesha s kojim je prije dvije godine također nastupio na festivalu. Sudeći prema tom nastupu, očekivalo nas je neponovljivih sat vremena, a tako je i bilo. Jesu se pokazao kao jedan od najglasnijih bendova na festivalu, što je dosta fascinantno uzmemo li u obzir da se radi o dvojcu na gitari i basu s pozadinskom elektronskom ritam-mašinom. Ovo će biti vrlo subjektivno, ali iz moje perspektive, radi se možda o nastupu festivala. Možda je to iz razloga jer je glazba toliko drugačija od kompletne ponude na festivalu, no nije ni važno jer nastup je stvarno bio odličan.

[Converge] / Foto: Nikola Pavlec

[Converge] / Foto: Nikola Pavlec

Nikola je paralelno, nakon dvije uvodne pjesme Jesua, otišao na glavnu pozornicu pogledati nastup Convergea. Rekao je ono što sam i pretpostavljao, da je nastup bio velebno energičan, da je chaotic hardcore pristup osvojio i najzagriženije metalce. To je bilo evidentno i na nastupima u Zagrebu i prije dvije godine na Brutalu. S ovim bih zaključio izvještavanje s Brutal Assaulta, s kojim sumnjam da ćemo se ponovno družiti, osim ako ponovno pokleknemo pred nemoguće odličnim line-upom.

Komentari