Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Film

Celluloid ceiling: Tužna statistika o ženama iza scene

04.11.2014. Marija Vukšić
Foto: songsofwolves.tumblr.com

Foto: songsofwolves.tumblr.com

Poražavajuće brojke

Celluloid ceiling naziv je za fenomen statistički malog broja žena na tzv “kreativnim” pozicijama u Hollywoodu. Pod takve pozicije spadaju posao producentice, redateljice, scenaristice, dizajnerice zvuka, skladateljice, stručnjakinje za efekte, zvukove, sliku i mnogi drugi slični poslovi koje možete pročitati na odjavnoj špici zajedno s imenima ljudi zaduženih za njih. Celluloid ceiling također je naziv za istraživanje spomenutog fenomena koje traje već 16 godina (dakle počelo je 1998.) tijekom kojih se prati zapošljavanje žena u Hollywoodu zato da bi se mogla izložiti što jasnija slika “žena iza scene”. Istraživanje iz 2013. godine uzelo je u obzir 250 američkih filmova koji su te godine najviše zaradili. Otkrilo se da je ukupan postotak žena u “iza scenskim” poslovima bio 16% što je za 2% manje nego 2012. godine i za 1% manje od 1998. godine. Zaključak studije za prošlu godinu bio je da se ništa znatnog nije promijenilo jer se brojka vrti oko otprilike istog postotka još od prvih godina istraživanja. Martha Lauzen, izvršna direktorica Centra za proučavanje žena na televiziji i filmu sa Sveučilišta San Diego, izjavila je da je filmska industrija u stanju spolne inercije. S obzirom na spomenutih 250 filmova, redateljica je 2013. godine bilo 6% što je pad za 3% od 2012. i 1998., a scenaristica je bilo 10% što je pad za čak 5% od 2012. godine.

Celebrities write mean tweets

Francuski producent Charles Gillibert nedavno je napisao tweet u kojem citira visoko pozicioniranog agenta iz Los Angelesa koji je izjavio da se “ne bavi redateljicama jer one ne donose profit”. Iako je ta izjava svakako grozna, u njoj ima i istine. Žene redateljice rijetko kad dobiju priliku režirati skupi film. Agenti kao svojevrsni holivudski posrednici zarađuju upravo na skupim filmovima stoga ne žele raditi sa ženama jer znaju da vjerojatno zbog njih neće dobiti priliku sklopiti dogovor na kojem će zaraditi onoliko koliko bi mogli da je riječ o muškom redatelju.

Foto: twitter.com/charlegillibert

Foto: twitter.com/charlegillibert

Carstvo žena

The Fempire je jedan od odgovora žena u Hollywoodu na poražavajuću statistiku. Fempire čine scenaristice Diablo Cody (Juno, 2007), Dana Fox (What Happens in Vegas, 2008), Elizabeth Meriwether (No Strings Attached, 2011 i serija New girl, 2011-) i Lorene Scafaria (Coherence, 2013). Svaka ima barem jedan hit film u karijeri i cilj im je držati se zajedno i pomagati jedna drugoj. Žele razbiti mit o tome da se rijetke uspješne žene u Hollywoodu drže za sebe i u neprijateljskim su odnosima s drugim ženama. The Fempire nisu jedine žene u filmskom biznisu koje su se odlučile udružiti. Trudie Styler i Celine Rattray (The Kids are All Right, 2010) osnovale su producentsku kompaniju Maven Films kojoj je cilj zapošljavati talentirane žene i promovirati ženske filmske projekte.  “Nije nam cilj zauzeti agresivan stav, ali mi smo dvije žene u muškoj industriji i želimo podržati ženske projekte i talentirane glumice koje žele bolje uloge.” Šuška se da su sklopile ugovor s poznatim glumicama kao što su Julia Roberts, Cate Blanchett i Sarah Jessica Parker, a u svojem prvom filmu Girl Most Likely (2012) odlučile su pružiti šansu mladoj komičarki Kristen Wiig.

Zamka razmišljanja

Mnoge će začuditi ovakvo stanje u Hollywoodu jer gotovo svatko može nabrojati barem jednu uspješnu redateljicu kao što su to primjerice oskarovka Kathryn Bigelow, ujedno i jedina redateljica dosad koja je dobila Oscara, ili Catherine Hardwicke koja je režirala Twilight sagu. No to je upravo zamka u koju se najčešće upada. “Znati barem jednu” nije isto što i “znati barem deset” uspješnih redateljica. Bigelow i Hardwicke nisu dokaz da se stvari mijenjaju na bolje, već su iznimka koja potvrđuje pravilo. U Hollywoodu također postoji strah da žene mogu snimati samo “ženske filmove”. Iako nema ničeg lošeg u snimanju tzv. “ženskih” filmova i trebalo bi se svakako poraditi na tome da se makne negativan prizvuk iz te sintagme, treba napomenuti da je Bigelow dobila nagradu za ratni film i da je crtani film Kung Fu Panda 2 (2011) također režirala žena – Jennifer Yuh. Niti jedan od ta dva filmska uratka nisu tipični “ženski” filmovi.

Iako je situacija tmurna, nada za promjenu ženske statistike u Hollywoodu dolazi izvana. Mediji koji posebnu pažnju posvećuju filmskoj industriji imaju velik broj ženskih novinara i urednica kao što su primjerice Nikkie Finke, osnivačica i urednica internetske stranice Deadline Hollywood, i Sharon Waxman, glavna urednica internetske stranice The Wrap. Nažalost, ni te stranice nisu imune na seksističke naslove i teme, ali postoji nada da će se zbog njih u budućnosti veća pažnja pridonijeti ulozi žena u Hollywoodu, a manje će se obraćati pozornost na to koja je glumica popravila nos i podigla podbradak.

Komentari