Izvještaj: Zoran Ferić u Vinylu u opuštenom tonu predstavio svoj novi roman
Na osami blizu mora
Dok se sunce zemlji smije,
Slušam tebe kako kličeš.
Lipo mi je, lipo mi je
moj galebe.
Ovo su, zasigurno, stihovi koji vam prvi padaju na pamet kada pročitate naslov novog Ferićevog romana. Reći ću vam samo da niste previše u krivu.
Roman tematski, ali i vizualizacijom boja, mirisa i radnje podsjeća na more, galebe i dalmatinski mentalitet uopće. Upravo je njegova radnja smještena na slikopisan sjevernodalmatinski otok Rab, a njegova esencija traži se u pojmu ljeta. Kroz ljeto je sve prikazano, od njegova početka koje na moru počinje znatno ranije nego što to kalendar obilježava pa sve do njegova završetka, takozvanog „babljeg“ ljeta kada njegova čarolija završava, a nebo se polako prekrilo sivilom i depresijom koje vode do rane jeseni.
Otprilike, u ovome tonu je tekla i večerašnja opuštena diskusija u baru Vinyl u Bogovićevoj ulici. Promociji knjige u stilu druženja prisustvovali su sam autor Zorana Ferića, odlični komentatori na knjigu Romana Simića Bodrožića i Jagnu Pogačnik te moderator razgovora, Dragu Glamuzinu.
Upravo su se Roman i Jagna upustili u zanimljivu diskusiju o tome kako se četiri godine nakon Kalendara Maja Zoran Ferić pojavljuje s romanom koji se ponajviše vrti oko muško-ženskih relacija i peripetija. Nailazimo na, naizgled idiličnu, ljetnu atmosferu koja uopće nije idilična. U svakoj priči događaju se male situacije u kojima progovara, bolje rečeno iz kojih viri „tamni anđeo“. Onaj anđeo u ofsajdu koji se smije i bdije nad tom situacijom. U romanu nalazimo Ferićeve prepoznatljive motive koji se protežu kroz njegove prethodne romane i zbirke priča; na bizarnost, spoj lijepog i ružnog, alternativni otočki zavičaj, ljubav, seks i prepoznatljive groteskne situacije koje uvijek tumači pomalo komičnim tonalitetima, ali i na motiv vječne borbe sa životom koji nas uvijek, nekako, ‘zajebe’. A specifičan motiv koji se proteže kroz sve priče ovog romana jest motiv galebarenja. Ono je prikazano na metaforičkoj razini gdje je metafora za mladost i neobuzdanost.
Od svake priče ondje, mogao je nastati samostalni roman. One uspjevaju sudbine svojih likova dobro ispreplesti i izmiksati da sve savršeno funkcionira i čini cjelovitu strukturu. Epilog je taj koji nam dokazuje da se radi o pravom romanu, rekao je sam autor.
Vrlo su diskutabilna bila žanrovska određenja ovog djela i teškom mukom gosti su ga na kraju smjestili u dimenzije romana. Prvotno je trebala biti knjiga kratkih romana, no budući da se sve priče isprepliću i imaju puno zajedničkih motiva i simbola te cjelovitu sliku knjige dobivamo tek kada iščitamo svih šest priča, djelo je dobilo naziv roman, objašnjavao je moderator Drago Glamuzina.
Publika je sa zanimanjem slušala i uživala u promociji. Popila se i čašica vina više, a slobodnog stolca nije niti bilo. Bila je to jedna sasvim ugodna kulturna večer u Vinylu, baš kao stvorena za petak navečer.
