Dalibor Martinis postavio brojna pitanja sebi u 2077. godini
Sinoć je u Umjetničkom paviljonu otvorena izložba Dalibora Martinisa Request_replay.DM/2077 koja se sastoji od 15 pitanja u formi kratkih eksperimentalnih filmova snimljenih u posljednje dvije godine. Dalibor Martinis je još 1978. godine započeo razgovor s pretpostavljenim Daliborom Martinisom iz 2010. godine, a ova izložba donosi nastavak razgovora. Druga je polovica 21. stoljeća, točno 99 godina proći će od prvog temporalno uvjetovanog razgovora, a pitanja su iz 2016. godine.
O kakvim je pitanjima tu zapravo riječ? U kratkim filmovima umjetnik postavlja pitanja budućemu sebi, odnosno entitetu u 2077. godini. Tada umjetnika više neće biti, ali on je vođen idejom da je moguće stvoriti entitet koji će prikazivati njegove fizičke značajke te misli. Upravo zato umjetnik pitanja nije postavio na drugačiji način, primjerice ispisao ih na zid ili poslao poštom, već ih je odlučio prikazati u obliku kratkih filmova zbog prenosive estetske vrijednosti.
Pitanja nisu povezana, niti tematski, niti geografski. No, lokacija je poprilično bitna jer svaki snimani prostor iziskuje pitanje ili se pak filmska lokacija određuje prema pitanju. Filmovi su snimani na lokacijama diljem svijeta – u Parizu, Rio de Janeiru, Nashvilleu, Kijevu, ali i u Hrvatskoj u Zadru te na Palagruži. Neka pitanja su društveno angažirana te se bave trenutnom problematikom dok su druga osobnije prirode poput govora iz prvog lica upućenih umjetnikovoj svijesti. Ponekad su retorička, ali itekako tjeraju na razmišljanje. S obzirom na broj postavljenih pitanja, zasigurno će vas barem jedan film potaknuti na propitivanje. Mi vam donosimo nekoliko postavljenih pitanja, a za ostatak posjetite Umjetnički paviljon.
– Tko će izgraditi novo socijalističko društvo?
– Tko sam ja?
– Can you hear one hand clapping?
– Where is my mind? – Pixies
– Does the future need me?
– Do you believe in radical transformation of society?
– How come the dead person could teach me something?
– Ima li u tvojem svijetu ikog osim mene?
Spoj ambijenta Umjetničkog paviljona i izložbe je zaista na prvu ruku neobičan, no uistinu je čaroban. Svjetlost koju šalje 15 projektora osvjetljava raskošni interijer te daje poseban ugođaj gledanju filmova. Ispred svakog filma postoji nekoliko stolaca sa slušalicama, a kako bi smisao rada bio jasniji, važno je sjesti i poslušati zvuk tih nekoliko minuta. Ukoliko odlučite posjetiti ovu izložbu, izdvojite dovoljno vremena kako biste ju pogledali i čuli što više filmova-pitanja.
Ovaj audio-vizualni projekt samo je uvertira u Martinisovu izložbu Data recovery koja će se održati krajem ove godine u Muzeju suvremene umjetnosti. Izložba u Umjetničkom paviljonu se može pogledati do 17. travnja, a važno je spomenuti da sve osnovne i srednje škole imaju slobodan ulaz na izložbu kako bi se umjetnost približila i mlađim naraštajima.
