Istaknuto
11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

08.10.2017.

Zadnja tri mjeseca 2017. godine očekuje nas veliki broj raznolikih glazbenih sadržaja, od premijernog koncerta kultnog islandskog sastava Sigur Ros u Domu sportova do novih sezona popularnih programa kao što su MIMO, ZEZ, Good Vibrations, Začarana Močvara i drugi.

Knjige

Danas slavimo Međunarodni dan poezije!

21.03.2013. Lorena Grubišić
foto: facebook.com/Tin Ujević

foto: facebook.com/Tin Ujević

Premda je astronomski proljeće počelo jučer malo iza podne, svi znamo da je danas kalendarski prvi dan proljeća. No je li vam poznato da se danas obilježava i Međunarodni dan poezije? UNESCO je 21. ožujka 1999. godine ovaj dan proglasio “praznikom” poezije s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, podučavanja i objavljivanja poezije diljem svijeta.

Međutim, Svjetski dan poezije nije izum modernog doba. Počeci slavljenja poezije sežu u daleku 1505. godinu kad se najčešće obilježavao 15. listopada, na rođendan poznatog rimskog pjesnika Vergilija. Ovaj je praznik naizmjenice slavljen u listopadu i studenom sve do UNESCO-ve službene odluke o proglašenju jedinstvenog dana.

Čitate li i vi poeziju? Raspon tema je uistinu raznolik, počevši od očito neraščišćenih ljubavnih odnosa o kojima piše Sergej Jesenjin u pjesmi Nemoj likovati:

Nemoj likovati, nemoj da se smiješ,
ja sad volim drugu, do tebe mi nije.

Ta i ti znaš sama, priznaj makar sebi,
niti tebe vidim, niti dođoh k tebi.

Samo prođoh mimo, pa sam usput htio
zirnuti kroz prozor, otvoren je bio.

No poezija ima i svoju “mračnu” stranu, tj. pjesme i pjesnike pred koje je život stavljao drugačija pitanja. Johann Wolfgang von Goethe davne 1782. godine napisao je Vilinskog kralja, pjesmu o djetetu koji u svojim posljednjim trenutcima halucinira o Vilinskom kralju:

(ulomci)

Moj sinko, zašto strah te hvata?
Zar ne vidiš vilinskog kralja, tata?
Vilinskog kralja s krunom, u plaštu?
To pram je magle, obuzdaj maštu.

Moj oče, moj oče, uši otvori,
Čuješ li što mi vilenjak zbori?
Umiri se, miruj, dijete moje;
Šum vjetra u suhu lišću to je.

”Ljubim te, željan sam tvoje ljepote,
Nisi li voljan, silom ću po te!”
Moj oče, moj oče, evo ga, tu je!
Vilenjak me hvata, napastuje!

I otac se ježi, jaše ko munja,
U ruci mu dijete stenje, trabunja,
Do dvora stiže u nuždi i muci;
A dijete mu mrtvo leži na ruci.

foto: facebook.com/ Johann Wolfgang von Goethe

foto: facebook.com/ Johann Wolfgang von Goethe

Koliko je poezija dio naših života, unatoč tome što nije česta tema medija, a ni svakidašnjih razgovora, svjedoče brojne pjesme kako stranih, tako i hrvatskih pjesnika koje su nam svima dobro poznate. Podsjetit ćemo vas na neke poznate uratke hrvatskih autora koji su danas sastavni dio školskih udžbenika. Možda vas potaknu da se i sami izrazite poezijom.

Tin Ujević, Notturno:

Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.

Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.

Antun Branko Šimić, Opomena:

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.

Komentari