Darko Petković (Jonathan): “Stvorila se publika koja viče: ‘sviraj stare'”
Na desetom Ferragosto Jamu naslušali smo se odličnih koncerata, a jedan od njih svakako je bio nastup Jonathana. Riječki bend drugi je put nastupio na festivalu u Orahovici, a nakon ovogodišnjeg albuma “To Love” u pripremi je i njegov nastavak “Or To Hold”. U sat vremena nastupa pokazali su da imaju svoju publiku, da imaju neograničenu energiju i glazbeno znanje koje se iskazuje na najbitnijem mjestu za glazbenike, a to je pozornica. U kratkom razgovoru prije nastupa gitarist Darko Petković rekao nam je nešto o merchu, odnosima starog i novog albuma, producentima, snimanjima i ljetnoj festivalskoj strci.
Prvo pitanje nije klasično već se odnosi na vaš merchandise. Naime, kako prolazim festivalom tako viđam ljude s bedževima, majicama ili kapama omiljenih hrvatskih bendova. S obzirom na to da ste već neko vrijeme na sceni i postali ste poznati bend i van regionalnih okvira, kako to da se još niste odlučili za svoju dozu mercha?
Moram priznati da nismo baš od mercha. Imamo svoje ploče koje uvijek zaboravimo izvaditi iz kombija. Majice uvijek ostanu samo na priči, iako znamo da je to fanovima ful bitno.
Drugi je album već malo više od pola godine vani. Kako biste usporedili prijem kod publike kada je izašao prvijenac, a kako sada kada iza sebe već imate određenu slušateljsku bazu koja je spremna bez razmišljanja otići na koncert?
Kada je izašao prvi album nekako se stvorio veliki hype oko toga jer je sve bilo prvi put. Sada jasno imamo svoju publiku koja od prije zna neke pjesme, a oko svih ostalih stvari je sve više-manje isto. Mi i dalje jednako sviramo s tim da nam je svaki koncert novo iskustvo. Jednostavno, sada se stvorilo publike koja viče: “Sviraj stare”.
Što se drugog dijela drugog albuma tiče – “Or To Hold” – teče li snimanje prema planu? Hoćemo li ga slušati do kraja godine?
Radimo, sigurno neće biti kao prošli put. Pola tog albuma već je snimljeno i sada dorađujemo još drugu polovicu te polovice. Želimo da broj pjesama bude jednak kao i na “To Love”, što bi značilo osam pjesama. U studenom bi trebao biti spreman. S prošlim albumom malo smo zapeli, ali sada će sve biti u redu.
Snimanje se i dalje odvija u Rijeci kod Mateja Zeca ili se nešto promijenilo i na tom polju?
To je dosta velika zavrzlama (smijeh). Snimali smo kod Marka Mrakovčića i počeli smo raditi s njim, ali smo onda nešto opet premiksavali s Garcijom. Tako da smo vokale snimali kod Zeca, što nam je lakše jer je on u Rijeci, a Mrakovčić u Zagrebu. Na kraju surađujemo sa svom trojicom. Isprobavamo i nove stvari, znaš kako je to. Koliko god smo mi bend i ljudi nas doživljavaju profesionalno, i dalje je to onako poluamaterski jer svi ti ljudi imaju drugog posla i druge izvođače. Svi su prenatrpani poslom, a mi imamo i svog drugog posla osim mjuze i onda radiš kako stigneš.
Realno, mi i nemamo baš toliko vremena kao neki veliki bendovi koji kažu: “Ajmo se sada zatvoriti na mjesec dana u studio i nećemo raditi ništa drugo u životu”. Ljudi (u studiju) posvetit će se sto posto pjesmama, a na kraju to sve puno košta, a kod nas jednostavno ne funkcionira to tako. Kod nas je tako da radiš, malo snimaš, radiš, pa onda opet nastavljaš sa snimanjem.
Vezano uz Mrakovčića, on je producirao jednu pjesmu na “To Love”, i to posljednju – Allison – koja malo odudara od ostatka albuma. Kreće li se u tom smjeru s novim pjesmama?
Pa što se mjuze tiče, ne toliko. Bit će baš svega. Više će biti pjesama koje su up-tempo. Ovaj protekli album bio je više s pjesmama koje su onako “dolje”. Sigurno će takvih biti i na nadolazećem, ne u tolikim količinama, ali prevladavat će up-tempo pjesme.
Festivali su u punom zamahu. Kako se snalazite u toj koncertno-festivalskoj strci i tempu?
Ljeto je radno, super sviramo. Čak i po mom mišljenju ne toliko puno koliko bi se moglo svirati. Sviramo rjeđe, ali sami koncerti su bolji, valjda je to tako.
