Deset albuma od prije deset godina

Što se to slušalo 2007. godine? Za koje pjesme i albume možemo reći da ih i danas znamo staviti u CD-player? Vjerojatno ni za jednu jer tko još koristi čitač i CD kako bi preslušao omiljeni mu bend ili kantautora. Uistinu, danas se u sekundi može pronaći pjesma koju želimo preslušati. Prije deset godina situacija još nije bila toliko ubrzana, a albumi koji su tada izašli itekako su nam ostali u lijepom sjećanju. Ovo su samo neki od dragih koje i danas znamo otpjevati, čuti na nekoj playlisti ili koncertu određenog izvođača.

Bon Iver – “For Emma, Forever Ago”

Debitirati s ovakvim albumom, kreirati takvu atmosferu, snimati u daščari, stihovima pobuditi davno zaboravljene emocije… Justin Vernon možda je ušao na mala vrata jer ga je rijetko tko očekivao, no nakon deset godina može se reći da je ovaj album mnogima bio prekretnica, a indie folk ušao je u naše živote. Posveta je to životu, što duhovnom, što fizičkom. Prelamanja u pjesmama izvedena su nevjerojatno osjećajno i živo. S Flume, Lump Sum i Skinny Love započelo je zaista divno putovanje – koje još i dan danas traje.

Babyshambles – “Shotter’s Nation”  

Na albumu je radilo puno više ljudi nego što se za jedan indie rock album čini da bi to trebalo, ali kada pored sebe imate Petera Dohertyja kao frontmena, stvari nikako ne mogu teći glatko. Na stranu sve, singl Delivery predstavljao je album prije izlaska, a drugi singl You Talk objavili su nakon izlaska. Nisu se previše trudili oko promocije, ali britanski šarm koji se nalazi u esenciji ovog izdanja može se nazvati ključnim. Na kraju, od 2003. kada su se okupili, Babyshambles su do današnjih dana snimili samo tri studijska izdanja, a ovo je zapamćeno kao najbolje.

Arcade Fire – “Neon Bible”

Nakon fantastičnog prvijenca Arcade Fire postao je sinonim za kvalitetu i sve što se od njih dalje očekivalo bilo je nepredvidljivo. S drugim albumom ostali su vjerni sebi, a iako nije dostignuti uspjeh „Funerala“, može se reći da su pjesme poput No Cars Go, My Body Is a Cage i Ocean of Noise, uz Intervention, dogradile njihov veličanstven opus koji se do danas smatra glazbom najviše klase.

Queens of the Stone Age – “Era Vulgaris”

Sve što je 2007. godine falilo bilo je malo dobrog rocka koji će se odmaknuti od indie naljepnice. Tko drugi nego Amerikanci, tko drugi nego Joshua Homme za peti studijski album QOTSA. Dosljedni sebi, kritika je na kraju bila podijeljena. Nije bio toliko dobar kao „Lullabies to paralyze“, niti blizu „Songs for the Deaf“, ali sami izlazak Hommea i ekipe iz pustinjske tvornice rocka i objava albuma bila je dovoljna da ga se sjećamo. Kao zanimljivost može se navesti da je ovo posljednji QOTSA album na kojem je bas svirao legendarni Nick Oliveri.

Klaxons – “Myths of the Near Future”

Kada ste za debi album nagrađeni Mercury nagradom, onda znate da ćete ostati upamćeni. Neposredno prije njih nagradu su dobivali Arctic Monkeys, Franz Ferdinand i PJ Harvey, a Klaxons uz šest objavljenih singlova poput Magick, Gravity’s Rainbow, Golden Skans i It’s Not Over Yet zasigurno, već sada, spadaju u skupinu velikih. Ali čudnih. Naravno, to je nešto od čega ne možete pobjeći čim radite konceptualni album, prvi u trilogiji, u kojoj se članovi sukobljavaju sa sadašnjošću i prošlošću.

Radiohead – “In Rainbows”

Gotovo svaki album Radioheada je “onaj” album. Poseban, originalan, ostane dugo u obožavateljskom pamćenju. Ono što je, osim pjesama, obilježilo sedmo studijsko izdanje iz čarobnog glasa Yorkea i ekipe, spada u domenu revolucionarnih zbivanja u području glazbe. Za album su slušatelji mogli platiti koliko žele, a to je značilo i nula dolara, kuna, eura, funti… Vrednovanje rada i otvaranje fanovima da sami procjene koliko su spremni ponuditi novčanica za jedno glazbeno djelo koje se „kuhalo“ dvije godine izazvalo je mnoge debate u glazbenoj industriji. S dva Grammyja, potpunu kritičku i slušateljsku prihvaćenost, “In Rainbows” je trijumfirao, a Radiohead se još malo učvrstio na vrhu najkvalitetnijih i najoriginalnijih bendova.

The National – “Boxer”

Mitomana i mitova u vezi s The Nationalom u Hrvatskoj ima koliko želite. “Svi” su bili na onom njihovom koncertu u KSET-u, a kasnije su “zaista” svi bili na svim sljedećim koncertima u Zagrebu i šibenskoj trilogiji. Ako nakon “Alligatora” nešto nije bilo jasno, onda se nakon “Boxera” situacija uvelike promijenila i lopta je pala na stranu benda iz Cincinnatija. Brojne pop-kulturalne reference, Rolling Stone hvalospjevi, kritika kao podmazana, Fake Empire u ušima, a publika u deliriju i zborno pjeva tužne stihove Matta Berningera.

Arctic Monkeys – “Favourite Worst Nightmare”

S prvim albumom uvjerili su nas da mogu dospjeti daleko. U granicama modernog rock izričaja, sa simpatičnim britanskim naglaskom i pamtljivim stihovima, Turner, Helders, Cook i O’Malley stvorili su dostojnog nasljednika “Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not”. Bolja produkcija, ime koje se pročulo svijetom, Brainstorm na otvaranju i 505 na zatvaranju bili su dovoljni da osvoje “BRIT Award” za najbolji britanski album. Kako godine prolaze, možemo reći da je ovaj album zaslužio mnogo više pažnje.

Kings of Leon – “Because of the Times”

Album s kojim se okrenula paradigma. Kingsi su od “Because of the Times” prema većini zakoračili u mainstream, prodali se i zauvijek okrenuli leđa korijenima. Sasvim je prihvatljivo imati takvo mišljenje, ali braća i bratić Followill – popularna svećenikova djeca – napravila su podlogu za komercijalno najpopularniji “Only by the Night”. S posljednjom pjesmom Arizona, oprostili smo se od južnjačkog rocka i zakoračili u vode u kojima se i dan danas dobro snalaze. Šteta što se ponekad i ne usude još jednom preokrenuti paradigmu.

Interpol – “Our Love to Admire”

Album je veličanstven i grandiozan, a tri godine nakon “Antics“, bend s izgrađenim imenom prošao je i s uvjerljivo najboljom prolaznom ocjenom na prodajnim mjestima. Obožavatelji ga još uvijek uspoređuju s debi albumom “Turn on the Bright Lights”, a zbog Pioneer to the Falls, The Heinrich Maneuver i The Lighthouse to je i zaslužio.