Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Intervju

Deva Premal & Miten: “Mantre su put izvan emocije, seksualnih sklonosti i interpersonalnih odnosa”

10.10.2015. Petar DukićFoto: facebook.com/devapremalimiten

Za sve ljubitelje spiritualne/istočnjačke glazbe u Zagreb dolazi indijska poslastica Deva Premal i Miten koji će svoje obožavatelje povesti na jedinstveno meditativno putovanje. Uoči koncerta popričali smo o tome što ih inspirira, zašto su mantre životno bitne te o rodnim odnosima i seksualnosti unutar istočnjačkih filozofsko/spiritualnih sustava vjerovanja. Ne zaboravite 15. listopada biti u Lisinskom!

Poznato je da stvarate spiritualnu glazbu, no možete li nam ipak malo pobliže dočarati tu fuziju s obzirom da ste vas dvoje imali u potpunosti različite puteve dok niste počeli stvarati zajedno?

Deva; Odrasla sam u Njemačkoj i moj je otac bio umjetnik koji je volio, između ostalog, izrađivati i bubnjeve od kojih je potekao moj ritam. S druge strane, majka je bila klasična glazbenica (viola de gamba) koja me podučavala violinu i glasovir te se, iako sam pohađala pjevanje u glazbenoj školi, ne mogu baš pohvaliti da sam bila najbolja učenica. Ono što je najvažnije i ono što me odredilo je utjecaj mantri koje mi je dao moj otac. A baš jedna specifična i univerzalna koju sam kao dijete mantrala svaku večer je Gayatri mantra. Usput rečeno ona je i dalje moj neiscrpan izvor radosti i inspiracije. Da, moj glazbeni put je vrlo inspirativan jer je naša kuća uvijek bila puna glazbe, poezije i mantri.

Miten; Moj put je ipak malo drugačiji. Kao tinejdžer u Engleskoj zapeo sam za rock’n roll jer je to bio dio jedne nezaustavljive, velike, kreativne i glazbene eksplozije 60-ih. Otac mi je dao gitaru i počeo sam učiti svirati Beatlese i Boba Dylana. Kasnije sam, u malo zrelijim glazbenim godinama, potpao pod utjecaj velikih blues pjevača kao što su Sonny Boy Williamson, Muddy Waters, Howlin Wolf i Blind Willy Johnson te mojih vršnjaka kao što su uglavnom Van Morrison, Eric Clapton i, naravno, The Rolling Stones. Kada smo došli u Osho može se reći kako nas je zainteresiralo nešto što možemo nazvati univerzalnom/globalnom muzikom s obzirom na silinu zvučnih varijacija koje su strujale ašramom.

Postoji li specifičan događaj koji vas je privukao k ovom žanru, ako ga tako možemo nazvati?

Miten; Mjesto ponovnog rođenja definitivno je ašram u kojem smo živjeli u Pune-u, u Indiji. Za našeg boravka ondje bio nam je dodijeljen vrlo važan zadatak – stvarali smo glazbu za večernje meditacije, a to je velika odgovornost. U to je vrijeme oko dvije tisuće ljudi bilo u ašramu i meditiralo u tišini, a naša glazba im je bila vozilo koje im je produbljivalo meditativna iskustva tišine. Osim za večernje meditacije, stvarali smo glazbu i za proslave koja je bila divlja kao uragan. I svakako bih se složio kako se u to vrijeme o našoj glazbi nije moglo govoriti kao o žanru s obzirom da je ostatku svijeta bilo skoro u cijelosti nepoznata i nedostupna.

Deva, postoji priča da vam je otac običavao pjevati Gayatri mantru dok ste još bili u majčinoj utrobi. Koliko je to danas važno za tebe kao dio iskustva koje nosiš sa sobom i jesi li dio te energije prenijela i na Mitena?

Deva; Gayatri mantra je najstarija molitva/mantra poznata čovječanstvu. Vjeruje se kako su je kozmički čuli indijski mudraci rishiji prije mnogo tisuća godina i to prije samog početka vremena, a moj otac je bio radikalan tip koji je uvijek tražio mistična iskustva pa kad je došao do Gayatri mantre i osjetio da je to neraskidiva snaga htio ju je prenijeti i na mene. Ovu mantru sam sa svojom obitelji pjevala svaki dan sve dok s 12 godina nisam postala Oshova učenica i trebalo mi je otprilike 15 godina da se s njom ponovno spojim u čemu mi je Miten iznimno pomogao, a iz čega se „rodila“ naša današnja  melodija.

Imate fanove diljem svijeta i prodajete brojne albume, što je differentia specifica vaše muzike?

Vjeruj mi da nitko od nas dvoje ovo nije planirao! Samo smo pjevali i mantrali u Osho meditacijskim centrima širom Europe. Zanimljivo je kako u to vrijeme nije bilo cd-a ili uopće glazbe s prepjevanim mantrama. Tako smo odlučili kako ćemo snimiti naše mantre i nazvali smo taj prvi album “The essence” koji je uključivao Gayatri i ostale mantre koje volimo – i odjednom su ga svi počeli tražiti. Eto, tako smo zapravo počeli razvijati naš glazbeni žanr.

Možemo samo reći kako naša muzika dolazi iz mjesta duboke meditacije i zahvalnosti što smo živi. Zahvaljujemo  se ‘velikom duhu’ za blagoslov jer nas je on/ona obogatio/la.

Kako mantre koje inkorporirate u svoju glazbu utječu na vas osobno, ali i na vašu publiku?

Mantre podižu duh, uništavaju depresiju, otvaraju nam oči i srca te, ono najvažnije, uče nas kako život nije “protiv nas” nego s nama.

U vašim (kao i u mnogim drugim) mantrama vrlo lako je prepoznati heteropatrijarhalno strukturiranje značenja pa nam recite kako ih vi kao takve pozicionirate kod spiritualnog dijela LGBTIQ populacije koja vas sluša?

Mantre su put izvan emocije, seksualnih sklonosti i interpersonalnih odnosa. Naravno, one nam mogu pomoći te je znanstveno dokazano kako mantrički zvukovi/tekstovi imaju iscjeljujuća svojstva, što znači da oni utječu na naše tijelo – fizički i meta-fizički. One su sveobuhvatne, bez obzira na to što su određene jezičnim kodovima.

Na primjer Rigveda, inače najstariji hinduisitički sveti rukopis, kaže sljedeće “Vikruti evam prakruti” ili u prijevodu sa sanskrta “ Što je naizgled neprirodno je u potpunosti prirodno”. Tako se u hinduističkoj mitološkoj plejadi bogova i boginja ne pronalazi prostor za rodnu diskriminaciju, ali ni marginalizaciju niti jedne društvene skupine. Mahabharata i Ramayana također obiluju queer narativima, a najpoznatija je priča o Shikhandini kćeri kralja Drupada koja je prošla kroz tranziciju te postala muškarac kako bi otišla na ratište s obzirom kako to ženama nije bilo dozvoljeno. Ovakvi i slični mitološki prikazi nezaobilazni su religijsko/kulturnoj baštini Indije.

Je li moguće kroz vašu glazbu prevladati ove kulturno/religijski kreirane stereotipe? Želim pitati je li moguće, prema vašem tumačenju, živjeti izbalansirano van heteroseksualne matrice?

Itekako je moguće jer mantre nisu vezane niti za jedan religijski put, one su univerzalne, domorodačke te nas potiču da se preselimo van emocija, stereotipa i definiranih obrazaca te, ono najvažnije, da ih zaboravimo. One su ovdje za nas da ih koristimo kako bi podržali život bez obzira na dominantne matrice. Mantre nemaju interes za naše seksualne orijentacije niti političke pozicije ili identitete jer one presijecaju svu tu kulturalnu nagomilanost i kompleksnost i tu su da nas prosvijetle tako da možemo uživati ​​u životu na bilo koji način. Ne postoji pravo ili krivo ponašanje, odabir ili životni stil što se tiče mantri i sve što morate učiniti je da im se približite otvorenog uma, otvorena srca te uvidjete što se događa!

Je li Bog/energija/kako god to definirali aseksualan/bezrodan ili on/ona/ono obraća pozornost na ove antropocentrične kategorije?

Kako Bog može biti rodan/spolan? Velika majka – veliki otac nebo. Sve je to pjesnički izraz. Veliko i beskrajno iskustvo meditacije ne poznaje spol. To iskustvo je toliko veliko da je čak i bezimeno. Unatoč tome, čovječanstvo to iskustvo ipak pokušava nazvati određenim imenom; Bog, Nirvana, Allah, OM, itd, itd, ali sve je to besmisleno u kontekstu samog iskustva. Iskustvo za neke čak može biti zastrašujuće s obzirom da se ne definira u odnosu na materijalni svijet ispunjen beznačajnim obrascima što je vjerojatno razlog zašto mnogi ljudi ne meditiraju. Čini se kako je to ipak presporo u ovim modernim vremenima!  Ako ste ikada sjedili nepomično jedan sat, bez ikakvih kretnji mišića, jednostavno sjedili bez najmanjeg pokreta, vidjet ćete da ste bez oblika – ni muško, ni žensko. Samo veliko prazno nebo blaženstva! U tom prostoru, slavimo našu muškost i našu ženskost jednako. Sve je jedno!

Komentari