Dio Millesgårdena u Zagrebu: Švedski kipar Carl Milles, njegov život i umjetnost

Izložba Milles kod Meštrovića, u organizaciji Muzeja Ivana Meštrovića i muzeja Millesgården otvorila se jučer, 16. 04. 2013. godine, uz nazočnost švedskoga kralja i kraljice te hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i njegove supruge.  U Atelijeru Meštrović u Zagrebu danas se, 17. 04. 2013. godine održalo predavanje “Švedski kipar Carl Milles, njegov život i umjetnost“. Ovo zanimljivo predavanje je, u opuštenoj atmosferi, na engleskome jeziku održala Onita Wass.

Onita Wass je ravnateljica muzeja Millesgården još od 2009. godine. Nakon studija povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Stockholmu, specijalizirala se za umjetnost dvadesetog stoljeća, posebice za švedski modernizam. Njeno vođenje muzeja Millesgården do sada se pokazalo izuzetno uspješnim.

Život i umjetnost Carla Millesa
Milles je jedan od najpoznatijih švedskih kipara dvadesetog stoljeća. Rođen je 1875. godine u Orby Gardu u pokrajini Uppland. Pravim imenom zove se Carl Emil Andersson, a promijenio ga je jer su ga svi zvali Milles barn – vojnikovo dijete. Majka mu je umrla dok je bio dijete, te su zanimljive priče njegova oca imale utjecaja na njegovu maštu. Odmalena ga zanima astronomija, voda i životinje, a u jednome pismu iz starijih dana, svojoj sestri, Ruth, kaže : “Idalje se bavim astronomijom, to mi pomaže živjeti”. Budući da je bio sanjar, zatvoren u svoj svijet,  školovanje mu nije išlo baš najbolje, pa je rano napustio školu, i postao stolarski šegrt. S dvadesetak godina upisao je Tehničku školu u Stockholmu, gdje se pokazao izuzetno vještim u drvodjeljstvu, zbog čega je dobio stipendiju švedskog Društva obrtnika. Novac od stipendije Milles je iskoristio za odlazak u Pariz, u kojemu je ostao idućih sedam godina. U Parizu je upoznao svoju buduću ženu, austrijanku Olgu Granner, koja je i sama bila talentirana umjetnica. U Parizu je upisao studij anatomije na L’Ecole des Beaux-Arts. U Parizu upoznaje Rodina, koji je imao snažan utjecaj na njegov rad. Prvi puta je izlagao u pariškom Salonu 1899. godine.  Nakon studija u Munchenu vraća se u Švedsku. Zbog rada na mramornim skulpturama imao je zdravstvenih problema s plućima pa se oporavljao u Austriji. Po uzoru na umjetnike diljem europe 1908. godine započinje sa izgradnjom svoje kuće i atelijera – koji kasnije postaje Millesgarden. U Millesgardenu se, osim brojnih njegovih dijela, nalazi i najveća zbirka antičkih skulptura u nordijskim zemljama. Od 1920. do 1931. godine  predavao je na Kraljevskoj umjetničkoj akademiji u Stockholmu kao profesor oblikovanja. Zlatno doba njegova rada bilo je u 1920-ima, kada je između ostaloga, osvojio i Grand Prix na Svjetskoj izložbi 1825. godine u Parizu. Izlagao je u mnogim velikim gradovima, uključujući London i Hamburg.

Od 1931. do 1951. godine živio je i radio u SAD-u, kao profesor kiparstva na umjetničkoj akademiji u Cranbrooku, pored Detroita. Tokom života u SAD-u zaprimio je mnoge narudžbe, ponajviše tematski povezane s američkom povijesti. Izradio je i mnoge spomenike i fontane. Nije imao nasljednika, te je svoju kuću ostavio švedskom narodu, a ona je danas muzej Millesgården. Brojna njegova djela nalaze se na javnim prostorima u Švedskoj, te je, kažu nemoguće izbjeći susret s jednim od njih, u posjetu Švedskoj. Primjerice, u Halmstadu se nalazi fontana Europa i bik, u Goteborgu Posejdon, u Likopingu Folke Filbyter, a njegov Orfejev bunar pred stockholmskom Koncertnom dvoranom. Millesgarden je  1936. godine pretvorio u zakladu koju je poklonio  švedskom narodu, a ponekad je i sam znao voditi posjetioce svojim vrtovima. Iz SAD-a se u Švedsku vratio 1951. godine, no zime ipak nije provodio u Švedskoj – već u atelijeru i kući u Rimu, koju je dobio od Američke akademije. Milles je umro u dobi od 80 godina.

Milles i Meštrović
Iako imaju mnoge različitosti u stvaranju, cilj ove izložbe bio je naglasiti njihove sličnosti. Ova dva umjetnika prvi puta su se srela 1911. godine, a Milles je Meštrović nekoliko puta posjetio u njegovom domu u SAD-u. U SAD-u su obojica postigli značajan uspjeh. Zajedno su sudjelovali na putujućoj izložbi Modern European Sculpture (1927. – 1928. godina). Obojica su upoznali Rodina, Milles u Parizu, a Meštrović u Beču, te su se divili njegovim djelima. U svojim početnim fazama bili su pod jakim utjecajem Rodinovog stvaralaštva, no tokom godina su obojica razvili svoj stil. Zajednički čin im je i darovanje svojih životnih prostora i djela svome narodu. Dijele zajedničke “teme” – inspiraciju su pronalazili u antičkoj mitologiji i renesansi – stilizaciju motiva i način oblikovanja materijala. Pridavali veliku važnost pokretu. Njihove skulpture su često intenzivne i dramatične, trenutci zamrznuti u vremenu, a krase mnoge javne površine.

Što sve možete vidjeti na izložbi?
1. Muškarac s Martiniquea (bronca, 60x40x40 cm)
Nastao je između 1898. i 1899. godine. Pri izradi ovoga kipa, Milles se koristio tehnikom nonfinito, u kojoj se neki dijelovi materijala ostavljaju neobrađeni. Ovom tehnikom, koja potječe iz renesanse (Donatello), često su se koristili francuski impresionistički kipari, poput Rodina, a uvelike i naš Meštrović.

2. Krila (bronca, 60x27x26 cm)
Ovo djelo, nastalo 1908. godine, dok je Milles boravio u bavarskome Garmisch-Partenkirchenu na oporavku od teške bolesti pluća, ima još jedno ime – Dječak s orlom. Kip se tumači antičkim mitom o Ganimedu, najljepšim dječakom na svijetu, kojega je vrhovni bog Zeus oteo, preobrazivši se u orla.

3. Menada koja pleše (bronca, 70x50x25 cm)
Kip nastao 1913. godine predstavlja menadu – pratilju boga Dioniza. Milles je, kao i Meštrović pridavao veliku važnost pokretu u svojim skulpturama.

4. Maria (bronca, 75x45x35 cm)
Iako je većinu svoga umjetničkog rada posvetio grčkoj mitologiji, u jednoj svoj fazi bavio se kršćanskom tematikom. Za to mu je možda bila inspiracija njegova pobožna supruga, Olga. Ovaj dramatični kip prikazuje Djevicu Mariju na nekonvencionalan način – kao trudnicu, koju okružuju tri žene.

5. Folke Filbyter (bronca, 74x40x40)
Folke je lik iz švedske mitologije, osnivač dinastije Folkunga. U dobi od 34 godine, Milles se upoznao sa švedskim piscem Vernervonom Heidenstamom. Između njih se razvilo doživotno prijateljstvo. Heidenstam je napisao knjigu Loza Folkunga, koja obrađuje Folkeov život na povratku kući s vikinških ekspedicija, te osnivanje imanja Folketun. Millesov kip prikazuje zgodu u kojoj Folke Filbyter jašući uz potok traži svoje nestalo unuče, pri čemu se njegov konj osklizne o stijenu. Kip je napravljen za grad Linkoping 1927. godine.

Ideja o organizaciji ove izložbe javila se nakon što su počasna generalna konzilica Švedske u San Franciscu, Barbro Osher i njen suprug 2010. godine posjetili Atelijer Ivana Meštrović i uvidjeli sličnosti između ova dva umjetnika. Izložba se otvorila u vrijeme švedskog državnog posjeta Hrvatskoj, koja je pred ulaskom u Europsku uniju, te joj je cilj putem naglašavanja sličnosti između stvaralaštva i života ova dva kipara pokazati kako su Hrvatska i Švedska, iako kilometrima udaljene, ipak povezane kulturom. Izložba je otvorena do 16. lipnja 2013. godine.