Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Izvedbene umjetnosti

“Disco svinje” (Teatar Exit): Priča o bilo kojem “Šporkogradu”

31.01.2016. Sara LivljanićFoto: facebook.com/teatarexit.hr

Teatar Exit prošle je subote, 23. siječnja, novu godinu otvorio s dvostrukom premijerom predstave “Disco svinje” u režiji Matka Raguža. Predstava je nastala po istoimenom književnom predlošku irskog dramatičara Ende Walsha, hrvatskoj publici poznatijeg po mjuziklu “Once” u kojem je na West Endu glavnu ulogu odigrala Zrinka Cvitešić. Osim što je izvedena na brojnim europskim i američkim pozornicama, drama “Disco svinje” početkom dvijetisućitih ekranizirana je na velikom platnu s Cillianom Murphyjem i Elaine Cassidy u glavnim ulogama.

Radnja prati dvoje tinejdžera koji su tek navršili sedamnaest godina, a njihova su prava imena Saša i Darko. Iako su rođeni isti dan, sa samo par sekundi razlike, oni nisu brat i sestra, već susjedi i najbolji prijatelji. Godinama stvaraju vlastiti svijet prepun mašte i izmišljenog jezika pomoću kojeg se odvajaju od surove realnosti koja ih okružuje. Budući da su odrastali u obiteljima koje se bore s golom egzistencijom, prisilnim, neodređenim godišnjim odmorom i alkoholizmom, a sreću pronalaze u stvarima poput sapunica svih vrsta ili nogometnih utakmica, njih su se dvoje morali sami odgajati.

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Vodeći se mišlju da je napad  najbolja obrana, oni postaju nekulturni, surovi i agresivni prema svima, osim jedan prema drugome te se zbog toga uspoređuju s Bonnie i Clydeom, a nazivaju se nadimcima koje su dobili u vrtiću – Svinja i Praščica. Svoj grad nazivaju Šporkogradom, ali taj bi grad mogao predstavljati svaki grad koji je u očima nostalgičara u neko ranije doba bio lijep, ali sad ne nudi ništa doli straha za vlastitu egzistenciju. Upravo su zbog toga imena grada i likova, kao i njihovi nadimci, prevedeni, kako bi se publika mogla prepoznati u njihovoj društvenoj okolini ili suosjećati s njihovim sudbinama.

Sekvencama radnje pratimo razvoj Svinje i Praščice, predstavnika izgubljene generacije. Iako bi ih na prvu mogli osuditi, razvojem radnje pratimo polagani raspad njihova mikrokozmosa te rađanje želje za ljubavlju i prihvaćenosti. Nakon sedamnaestog rođendana stvari se polako počinju mijenjati. Tako se u Svinji budi želja za seksualnošću i romantični osjećaji koji se izvrsno očituju u njegovoj replici: „Donio sam ruksak da svu ovu ljepotu pospremim u njega za tebe“. S druge strane, u njoj se rađa želja za afirmiranjem u nekom drugom, izvanjskom svijetu kojem dosad nije pripadala, a to najbolje opisuje kroz konzumaciju pića – sad loče, a u novoj okolini bi pijuckala.

Za njih je svako novo druženje prilika za ismijavanje drugih ljudi, ali problem nastane kada stignu u Disko palaču, san njihova djetinjstva i karta za svijet odraslih. Iako Praščica Svinju smatra velikim dijelom svoga života, ipak ne misli da je on cijeli njezin život te joj pažnju zaokupi drugi dečko. On pak misli da još uvijek igraju igru te na smrt pretuče suparnika. Tim činom svjedočimo raspadu sistema i svijeta koji su do tog trena gradili. Osim što je izgubio ono najvrjednije – nju, izgubio je i vlastitu slobodu.

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Matko Raguž, redatelj i osnivač Teatra Exit, u svojim predstavama želi dati priliku mladim neafirmiranim glumcima te iz tog razloga “Disco svinje” možemo pogledati u dvije varijante s dvije različite glumačke postave – inače studentima ili netom diplomiranim glumcima Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Tandem prve predstave čine Elizabeta Brodić i Karlo Mrkša, a druge Ivana Gulin i Matija Čigir. Dramski tekst obiju predstava je isti, ali one se razlikuju po glumačkim impresijama dvaju tandema, koji su odlične uloge odigrali na različite načine. Tako je Karlo Mrkša lik Svinje odigrao  zaigranije koristeći šaroliku gestikulaciju, dok je Matija Čigir kao Svinja staloženiji, ali puno se bolje snalazi u pjevačkim dionicama te je pjesmu Be my baby grupe Ronettes izveo bez greške. Ivana Gulin kao Praščica igra na kartu seksepila te djeluje samouvjerenije od Elizabete Brodić, koja je pak svoju Praščicu izvrsno izgradila kao djevojku iz susjedstva. U paru Mrkša-Brodić osjeća se puno veća kemija među glumcima, ali drugi par djeluje prirodnije.

Scenograf i redatelj Raguž odlučio se za ogoljenu scenografiju na kojoj su glumci prepušteni sami sebi, svom umijeću glume i mogućnošću ovladavanja scenskim pokretom s kojim im je pomogla Ksenija Zec. Osim svojih likova, uprizorili su i šankera, vozača autobusa, pa čak i samu vožnju busom, a kod gledatelja ni u jednom trenu ne ostavljaju prostor za dvoumljenjem onog što uprizoruju. Sekvence povezane s noćnim klubom ili kafićem popraćene su glazbom za koju je zaslužan Damir Šimunović. Sve glazbene točke vrlo su popularne u današnje vrijeme te se izvrsno uklapaju u priču i svijet likova. Marita Ćopo zaslužna je za kostimografiju koja predstavlja odjeću tipičnih tinejdžera, što se izvrsno uklopilo u minimalističku scenografiju popraćenu izvrsnom rasvjetom (Marino Frankola), koja po potrebi osvjetljava cijelu pozornicu, a u scenama u Disco palači odaje dojam pravog disco kluba.

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Foto: facebook.com/teatarexit.hr

Predstava “Disco svinje” tematski se nadovezuje na prvu ovosezonsku premijeru Teatra Exit, predstavu Saše Anočića “Nas dva i ja” koja, slično odnosu Svinje i Praščice, portretira prijateljstvo djevojčice i muškarca koji su prepušteni sami sebi, jedno u drugome nalaze utjehu i srodnu dušu, dok ih njihova društvena okolina ignorira i zaboravlja. Kao što je već spomenuto, glazba, imena i obrasci ponašanja prevedeni su tako da bi ih mogli do određene mjere smatrati univerzalnima jer se, bez obzira na generacijsku raznolikost publike, svako može pronaći u jednom od tih segmenata te odlučiti hoće li ih osuditi ili suosjećati s njima.

Životnu priču ispričanu u predstavi mogli bi smatrati pretjeranom u nekom idealnom svijetu, ali ako se ogledamo oko sebe, takve obrasce ponašanja možemo pronaći bilo gdje. Predstavu možemo promatrati iz dva kuta, iz pozicije roditelja koji se nisu uspjeli snaći u kapitalističkom društvu ili djece koja su odrastala bez ljubavi i odgoja te ne žele poraditi sami na sebi. Bez obzira na to koju stranu odabrali, “Disco svinje” odlična je kritika obima stranama te postavlja pitanje zašto dolazi do tog odustajanja od nekih općih moralno-odgojnih vrijednosti?

Što misliš o ovoj predstavi?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(22 votes, average: 2.955 out of 5)

Komentari