Objavljeni dobitnici nagrade za dramsko djelo “Marin Držić” za 2018. godinu
Na konferenciji za medije koja je u ponedjeljak, 11. ožujka održana u Ministarstvu kulture pomoćnica ministrice dr. sc. Iva Hraste Sočo objavila je imena dobitnika Nagrade za dramsko djelo “Marin Držić” za 2018. godinu.
Prvu nagradu osvojio je Predrag Raos za dramski tekst “Raj pa kraj“. Drugu nagradu ravnopravno dijele Sanja Porobija za dramski tekst “Bez traga (par riječi predgovora)” i Dorotea Šušak za dramski tekst “Kako smo preživjeli Dies Irae“, dok treću nagradu ravnopravno dijele Beatrica Kurbel za dramski tekst “Park” i Ivana Vuković za dramski tekst “55 kvadrata“.
Na Javni poziv za Nagradu za dramsku djelo “Marin Držić” za 2018. godinu bilo je prijavljeno 40 dramskih tekstova autora iz cijele Hrvatske, prijavljenih pod šifrom. Pristigli dramski tekstovi na ovogodišnji natječaj iznimno su raznoliki u žanrovskim odrednicama, temama, narječjima i kvaliteti što dokazuje pluralizam hrvatskog dramskog stvaralaštva.
Osim nagrađenih naslova, Povjerenstvo preporuča i ukazuje na još tri naslova koji svojim kvalitetama zaslužuju da ih se iščita kao potencijalna uprizorenja. To su drame “Drage naše ruševine” Ružice Aščić, “Generator snova (skica života i mita H. P. Lovercraft)” Jadranke Bargh i “Zvijezda na Mjesecu” Borne Vujčića.
Svečana dodjela Nagrade “Marin Držić” tradicionalno će se održati na otvorenju Festivala hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu 23. travnja 2019. godine.
Beatrice Kurbel, “Park”
“Autorica je u ovoj potresnoj drami stvorila funkcionalnu cjelinu koja potresa sadržanim emocijama, vješto ih polagano otkrivajući kako radnja odmiče te gradeći priču prema vrhuncu i razrješenju koje ostavlja kraj otvoren s prijetećom porukom upozorenja. Najistaknutija vrijednost ove drame upravo je način na koji autorica simbiotički isprepliće žal za boljim vremenima sa suvremenim društveno aktualnim problemom nasilja, evocirajući uspomene među likovima što dovodi do krajnje spoznaje.”
Ivana Vuković, “55 kvadrata”
“Drama 55 kvadrata još je jedna suvremena, aktualna i na trenutke duboko emocionalna priča o današnjici u kojoj se gube stare vrijednosti, u ovom primjeru utkanom u jednu splitsku obitelj, ali koji zapravo funkcionira univerzalno na cjelokupnom prostoru Hrvatske. Priča tako predstavlja sažetu kroniku događanja u kojem jedna obitelj zbog turizma, ali i postupaka užih članova obitelji iskvarenih suvremenim načinim života gubi sve. Prisiljeni su zajedno živjeti u 55 kvadrata zbog iznajmljivanja stanova turistima, baka nikada ne dočekuje odlazak u dom jer je sin prodao stan i prokockao novce…”
Sanja Porobija, “Bez traga (par riječi predgovora)”
“Drama Sanje Porobije iznimno je vješto strukturirani triler s elementima horora koji drži u napetosti od samog otvaranja pa sve do potpuno neočekivanih obrata i kraja. Radnja drame smještena je u jednom selu na otoku gdje prilikom pogreba u grobu pronalaze leš nepoznate djevojke. U maloj sredini u kojoj se svi poznaju, isprva su šokirani otkrićem, međutim kako se priča razvija otkriva se sve veća involviranost cijelog mjesta u strašni zločin. (…) Osim iznimno vještine strukturiranja napete priče, autorica je kroz fino karakterno nijansiranje i društvenu kontekstualizaciju prikazala i problem odnosa žena-muškarac-djeca te progovorila kritički o problematici obiteljskog nasilja, patrijarhalnog društva i razornim posljedicama na sve uključene.”
Dorotea Šušak, Kako smo preživjeli Dies Irae
“Glavni lik je nastavnica, samohrana majka troje djece koja donosi svoju životnu priču borbe sa Zakonom o stečaju potrošača Republike Hrvatske. Drama u pitanju je svojevrsno ispovjedno-poetska drama o nepoetskoj stvarnosti individue. Pisana gotovo isključivo u monološkoj formi slobodnog stiha, drama otkriva široki dijapazon emocionalne razine rastrganosti osobe između financijske krize, svakodnevnog života i brige za djecu kojoj želi priuštiti sve što i druga djeca imaju. Autorica vrlo vješto strukturira monologe kao glavno izražajno i značenjsko sredstvo, krećući s tematiziranjem problematike in medias res, vodeći radnju polako i bolno, sve više otkrivajući emocionalnu jakost danas gotovo svakodnevnog problema sve većeg broja ljudi, dovodeći je na poetsku razinu, a iznimno uvjerljivo pri tome djeluju ovršitelji koji su prikazani poput prijetećeg antičkog kora.”
Predrag Raos, “Raj pa kraj”
“Prvonagrađena drama iznimno je duhovit i satiričan tekst o Božjoj kreaciji Adama i Eve uz asistiranje Lucifera i pomoć poslušnih anđela predvođenih arkanđelom Mihaelom. Tekst govori o kontra evoluciji čovjeka i žene koji iz Raja kreću kao razmaženi i bahati, stereotipni predstavnici suvremenog muškarca s pivom u ruci i ženom u ulozi dominirajućeg zanovijetala, a sve pod dirigentskom palicom Lucifera. U ovom se tekstu autor vješto poigrao civilizacijskim tekovinama, izvrnuvši priču postanka, ukazujući na problematiku međuljudskih odnosa od samih početaka ukorijenjenu u egocentričnosti, neradu i željom za zadovoljavanjem osnovnih instikata, poentirajući ih kroz lucidni, crnohumorni kut gledanja obogaćen suvremenim referencama. Jednako vještim, kreativnim i zanimljivim načinom pisanja, kao što je strukturirana i cijela drama, autor zaključuje Božjom odlukom o protjerivanju Adama i Eve u novi svijet u kojem će morati raditi i ovisiti jedno o drugome te naučiti biti zahvalni na supostojanju i podršci, nagradivši ih smrtnošću kao nadom za bolji život.”
