Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Film

Dok nas strast ne rastavi (“Loulou”, M. Pialat)

15.05.2017. Josipa LovrićFoto: facebook.com/PlaytimeCineclub

Francuski redatelj Maurice Pialat ovim je filmom bio nominiran za Zlatnu palmu na Cannes Film Festivalu 1980. godine, a Isabelle Huppert, koju su francuski i svjetski mediji 2015. godine prozvali „kraljicom Cannesa“, ovom je ulogom potvrdila svoj glumački talent i bitno zakoračila u svijet sedme umjetnosti. Film započinje tako što kamera, ručno držana, prati pijani par. Redatelj ovu tehniku koristi više puta, a njome ostvaruje dojam realističnosti, kao da se to doista zbiva sad pred našim očima.

Znakovito je i da je film naslovljen imenom muškog protagonista dok se okosnica filma zapravo temelji na ženi koja pokreće cijelu radnju. Njezinom odlukom da potraži ispunjenje van bračnog života, film na svojstven način govori o seksualnoj slobodi i dezintegraciji braka u pariškom društvu tog doba.

Ljubavni trokut

Loulou (Gérard Depardieu) je neodgovoran, slobodouman, devijantnog ponašanja, seksualno pohlepan te je nedavno izašao iz zatvora čime ispunjava značajke tipičnog „zločestog dečka“. Nelly, koju utjelovljuje izvrsna Isabelle Huppert, žena je srednje klase koja je udana za Andréa, odgovornog računovođu nagloga karaktera i pomalo represivne seksualnosti. Huppert je već ovdje pokazala izvrsnost u ulozi nepredvidive, neurotične, emocionalno rastrzane i pomalo ledene individue, dakle značajke od kojih se neke mogu pripisati i recentnim njezinim ulogama. (Elle iz 2016., ali i The Piano Teacher iz 2001.) Premda pripada buržujskoj klasi, Nelly svog muža i općenito život u pristojnoj, pariškoj četvrti drži vrlo dosadnim, a razvila je čežnje koje se realiziraju susretom s Loulouom. Loulou je nezaposlen, a uz Nellynu novčanu pomoć, biva lišen briga oko prozaičnih stvari francuske svakodnevnice. Dane provode vodeći ljubav do kasnog poslijepodneva, razvlače se po stanu, odlaze u barove i spavaju dokasno.

Tri kontrastirana karaktera

Likovi Andréa i Louloua snažno su kontrastirani, kao i Nellyn odnos sa svakim od njih. Dok ju je Loulou privukao snažnom, slobodnom, seksualnom energijom, odnos s Andréom temeljio se na zajedničkom poslovnom životu. Oboje rade u njegovom računovodstvenom uredu, čime su osobni i financijski interesi postali neodvojivi. Štoviše, André uspijeva zadržati kakav – takav kontakt s Nelly jedino tako što joj nudi natrag mjesto na poslu. Nakon što ga Nelly ostavlja, André nastavlja živjeti samotničkim životom, za razliku od Louloua koji je uvijek okružen ljudima. Loulouov identitet je duboko utemeljen u zajednici, on nema vlastitog prostora u kojemu živi, već povremeno spava kod brata, a povremeno u hotelu i iznajmljenom apartmanu s Nelly. On je uvijek okružen ljudima, ako ne mnogobrojnom obitelji, onda prijateljima iz zatvora ili pak drugim redovnim posjetiteljima iz lokalnog caffe bara.

Na ovoj se točki njihovi svjetonazori razdvajaju budući da Loulou, u zajednici kojoj pridonosi kada i kako može, pronalazi sigurnost, dok je za Nellyn i Andréov svijet novac garancija za sigurnost i neovisnost. Suprotno tomu, za Louloua koji je spretan u sitnim krađama, posao, kao i novac koji bi proizašao iz tog posla, uopće nemaju tu vrijednost u značenju osobne satisfakcije ili samoostvarenja. Klasne su razlike osobito vidljive iz načina ponašanja i odijevanja. Na početku filma, Nelly nosi kulturne i decentne veste neupadljivih boja, a pri kraju se pojavljuje u kožnoj jakni, jarko crvenoj bluzi i crvenoj suknji s točkicama, što bi moglo upućivati prvenstveno na njezinu želju da se uklopi u Loulouov milje.

U priznanju svojemu bratu da su žene zainteresirane jedino za seks s njim, Loulou je također nesiguran u vezi opstanka odnosa s Nelly, kao što je to svojedobno bio i André.

Foto: startingplace.tumblr.com

Rušenje granica seksualne slobode

Ono što Nelly privlači kod Louloua je sirova strast koja neće zamrijeti jutarnjom budilicom i odlaskom na posao, već se prolongira na čitav dan: čas u krevetu, čas u noćnom baru, na ulici i na bilo kojem javnom mjestu. Dokle će to trajati ovisi o trenutku kad će životne brige prodrijeti u taj gotovo pa utopistički svijet. Strast se održava i skitničkim, životnim stilom obaju likova, bezbrižnim i neodgovornim životom ‘od danas do sutra’. Kad André, Nellyn ostavljeni muž, upita kakav život uopće može imati s jednom nezaposlenom protuhom s kojom se viđa u hotelskoj sobi, ona mu odgovara:

„U hotelskoj sobi zatvorim vrata i zaboravim na sve.“

 Ova rečenica sažima njezinu motivaciju za održavanjem odnosa s Loulouom, premda je svjesna da je budućnost s njim uvijek neizvjesna. A na što ona hoće zaboraviti? Hoće zaboraviti na identitet žene kakva je bila s Andréom, točnije, želi zaboraviti da identitet nije ni imala, na svakidašnju kolotečinu u kojoj se nešto mora činiti, i konačno, želi oživjeti seksualnost koja je u odnosu s Andreom bila sputana.

Za Nelly, lijepo uređen stan u urednoj, pariškoj četvrti, decentan posao, odgovoran muž i sigurno ‘sutra’, gubitkom unutarnjeg osjećaja ljubavi i slobode, izgubili su svaku vrijednost.  I premda gledatelj vidi koliko je Loulouov svijet limitiran za nekoga poput nje, može shvatiti zašto ju baš on privlači. Loulou je šarmantan  u svojoj  jednostavnosti, sirovosti i prenaglašenoj seksualnosti, a skupa tvore svijet udaljen od svijeta koji je dosad poznavala i od kojega se, u konačnici, gnušala.

Vremenski kontekst

Premda je ovo u teoriji ljubavna priča, odnosno drama, ona svakom scenom i socijalno angažira podsjećajući na klasnu različitost francuskog, modernog društva. Uhvaćen između dva desetljeća, film zapravo prikazuje i tranziciju od seksualne revolucije 60-ih godina do 80-ih koje su shvaćene kao seksualna kontrarevolucija i u kojima se film vraća obilježju narativnosti.

Tim slijedom, lik žene koji dezintegrira brak tražeći seksualnu slobodu, na određeni je način revolucionaran u vrijeme kad je seksualna revolucija zamrla. Pialat je ovim filmom svakako nastojao ukazati na važnost seksualnosti koja bitno utječe na obrasce ponašanja u društvenim situacijama. Konačno, Loulou pokazuje i dvoznačne afinitete para čija se veza temelji na recipročnoj eksploataciji: Loulou živi od novca koji Nelly donosi, a on njoj zauzvrat pruža žuđenu strast te seksualno i, uvjetno rečeno, emocionalno ispunjenje.

I na kraju…

Ako mladi Gérard Depardieu i mlada Isabelle Huppert nisu već dovoljni razlozi za gledanje filma, onda će magnetizam njihovih likova, koji se očituje prije u radnjama nego u dijalozima, iznenađujuća seksualna eksplicitnost, atmosfera pariškog miljea te redateljeva usredotočenost na sitne detalje svakodnevnice, tomu svakako udovoljiti.

Film je prikazan u sklopu Ciklusa francuskog filma u Kinu Tuškanac koji je započeo 2. svibnja, a trajat će do 1. srpnja.

Komentari