Istaknuto
01.12.2016.

Cijela naša povijest satkana je na slučajnosti i poticajima vremena u kojem smo se našli. Bez ikakvog problema mogu zamisliti situaciju u kojem nas je umjesto rock manije prije 40 ili 30 godina pokosila neka druga „zarazna bolest“.

28.11.2016.

Izložba se dokazala kao kompleksan narativ jer je od izrazite kulturne važnosti za povijest kazališta, glazbe, kostimografije i baleta. Otvorenjem ove izložbe MUO se ucrtao na umjetničku kartu svijeta kao prvak u cjelokupnoj prezentaciji Orašara, remek-djela klasičnog baleta.

Film

Dokukutak: Nadrealnost inspirirana Davidom Lynchem (“My Beautiful Broken Brain”, S. Robinson)

22.10.2016. Marija VukšićFoto: facebook.com/My-Beautiful-Broken-Brain
Tko je Lotje?

My Beautiful Broken Brain (2014) dokumentarac je o Lotje Sodderland, mladoj ženi koja radi u filmskoj industriji, piše scenarije i voli čitati knjige, ali je odjednom zadesi neočekivana nesreća – pretrpi moždani udar koji joj trajno ošteti dio mozga te zbog tog oštećenja izgubi upravo ono što ju je činilo osobom kakva je bila: svoju komunikativnost, dio vokabulara, kreativnost, pismenost i sposobnost organizacije. “Ako više nemam ono što je činilo okosnicu mojeg identiteta, tko sam ja sada?” – jedno je od pitanja koje si Lotje postavi na samome početku.

Izrazita je vrijednost dokumentarca, možda više iz medicinske nego filmske perspektive, činjenica da je snimanje počelo samo danima nakon što je Lotje pretrpjela moždani udar, na njezin vlastiti zahtjev. Na tu pomalo neobičnu odluku ponukala ju je činjenica da zaboravlja mnogo toga te da postoji mogućnost da u jednome trenutku zaboravi sve što je dosad uradila i rekla. Osim snimaka koje je načinila redateljica Sophie Robinskon, gledatelji također svjedoče i auto-snimkama same Lotje koja na taj način bilježi sve misli koje smatra važnima jer su joj audiovizualni materijali jedini preostali način izražavanja, sad kad više ne može ni čitati niti pisati.

Iskrivljena slika stvarnosti

Kamera je usmjerena na dočaravanje onoga što Lotje misli i njezinu percepciju svijeta. Na trenutke je kaotična i neorganizirana, a scene svakodnevnih zvukova isprepliću se s nerazumljivim odjecima glasova te nas dokumentarac tako pokušava približiti Lotjinom poimanju stvarnosti koje se znatno razlikuje od drugih ljudi. Povrh toga svega što je izgubila, Lotje također odjednom vidi boje koje dosad nije vidjela, a svijet joj mjestimice izgleda izobličeno, “poput najgore noćne more, ali i nečeg prekrasnog” u čemu se može satima izgubiti. Njezin osjećaj za vrijeme također je poremećen pa joj neki trenuci traju puno dulje nego što je uobičajeno.

Da se kamerom ne pokušava izraziti iskrivljena slika stvarnosti koju Lotje proživljava, ovaj bi dokumentarac imao znatno manji učinak na publiku. Izobličene slike, žarke boje, glasni zvukovi i nerazumljivi odjeci smetaju pri gledanju dokumentarca i ometaju radnju te nas na taj način približavaju samoj Lotje i situaciji u kojoj se našla, kao Alisa kad je propala kroz rupu naizgled bez mogućnosti povratka na staro. Sama Lotje svoje stanje uspoređuje sa scenom Crvene sobe u seriji Twin Peaks i često se referencira na Davida Lyncha i njegovo poigravanje s nadrealnosti.

Strah od budućnosti

Dominantan osjećaj koji Lotje proživljava je strah, neka vrsta post-šoka koji dolazi nakon faze oporavka kada uviđa da su se neke njezine funkcije popravile, ali druge su ostale jednako “krive”: “Bojim se da ću možda zauvijek ostati ovakva. Bojim se za svoj ljubavni, društveni i profesionalni život. Strašno je biti izgubljen u vlastitome tijelu.

Usprkos tome, Lotje rijetko skida osmijeh s lica, iako ponekad usred smijanja brizne u plač, što samo naglašava podijeljenost situacije – s jedne strane sreća jer je ipak ostala živa i otkriva novi svijet u sebi, s druge strane duboka tuga zbog onoga što je izgubila. Vrhunac je dokumentarca ipak uključenje Davida Lyncha u samu produkciju. Nakon što mu je Lotje poslala svoj video u kojem mu objašnjava na koji je način njezina nova percepcija svijeta podsjeća na njegove filmove, odlučio je pridružiti se stvaranju dokumentarca.

Novi život

Lotje i dalje ima problema s pisanjem i čitanjem, ali nastavila je raditi u filmskoj produkciji, ima novog partnera i njezin život ide dalje – “moj je život sad puno jednostavniji i fokusiraniji, ali pomirila sam se s time i cijenim njegovu ljepotu.My Beautiful Broken Brain nije dokumentarac o velikim pobjedama, ali je zanimljivo svjedočanstvo o preživljavanju moždanog udara te istovremeno i uspješan filmski eksperiment dočaravanja posljedica istog.

Komentari