Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Film

Dokukutak: Pogled iza kulisa Studija Ghibli (“The Kingdom of Dreams and Madness”, M.Sunada)

30.04.2016. Marija VukšićFoto: Screenshot

Studio Ghibli je japanski filmski studio s primarnim fokusom na produkciju i stvaranje animea, a osnovali su ga Hayao Miyazaki, Isao Takahata, Toshio Suzuki i Yasuyoshi Tokuma. Studio je najpoznatiji po animeima kao što su Spirited Away, Princess Mononoke, My Neighbour Totoro, Kiki’s Delivery Service, Nausicaä of the Valley of the Wind i Grave of the Fireflies, ali to je tek mali dio dugogodišnje i obilne produkcije ovog studija. Naziv “Ghibli” znači “topli vjetar koju puše kroz Saharu”, a taj su naziv koristili talijanski avioni izviđači tijekom Drugog svjetskog rata. Naziv odražava Miyazakijevu ljubav prema ratnim avionima i Italiji. U dokumentarnom filmu The Kingdom of Dreams and Madness (Yume to kyoki no okoku, 2013) redateljica Mami Sunada pokušala je istovremeno dokumentirati  produkciju Miyazakijevog posljednjeg animea The Wind Rises i atmosferu i ljude unutar Studija Ghibli.

Studio Ghibli i sam izgleda kao da je ispao iz jedne od Miyazakijevih priča. Svijetle boje, crteži s porukama, zabavne porukice, posteri animea, fotografije djece i mačka neobičnog repa koja živi u studiju čine se kao dobar uvod u još jednu Ghibli priču. Takva je vedra scena studija u kojem se čarolija događa izuzetno važna za podizanje atmosfere jer ono što slijedi je opis Miyazakijevog radnog dana, ili bolje rečeno radnih dana, jer njegov radni dan traje do 9 navečer i za njega ne postoje praznici, samo nedjelje jer radi i subotom. Na jednome stolu u studiju nalijepljene su tri naljepnice: crvena, žuta i plava. Na crvenoj piše “pakao”, na žutoj “još malo pa tamo” i na plavoj “raj”. Svaka je indikacija faze u razvoju produkcije anime. Iako u svojim sedamdesetima, Miyazaki i dalje crta za svoje animee i nadgleda rad svih svojih suradnika u studiju.

Osim teme radne atmosfere i procesa smišljanja priče i artworka anime, izražene su još dvije teme. Jedna je ona o razvoju Studija Ghibli i Miyakazijevim počecima u industriji filma i animacije koju prate arhivske snimke i fotografije Japana iz šezdesetih godina prošlog stoljeća i Miyazakijevog prvog radnog mjesta i poslovnog partnera koji mu je kasnije postao konkurencija, Isaoa Takahate. “Ja sam dijete 20. stoljeća“, u jednome trenu kaže Miyazaki, “ne zanima me 21.stoljeće, ali za mene rade mnoga djeca 21.stoljeća.” Ta je rečenica blagi uvod u drugu temu: Miyazakijeva promišljanja o životu i njegov kompleksni pogled na svijet koji, više od ičega, odražava umor sadašnjicom i zabrinutost zbog budućnost, ne samo Japana, već i čitavog svijeta. Njegove su brige i slutnje dobile i stvaran oblik nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi 11.ožujka 2011.godine. “Nisam to očekivao, ali nije me niti iznenadilo,” kaže Miyazaki dok gasi jednu od mnogih cigareta koje je taj dan popušio.

Foto: Screenshot

Foto: Screenshot

Ambivalentnost Miyazakijevog karaktera najbolje je izražena upravo u njegovom posljednjem animeu, The Wind Rises u kojem je glavni lik Jiro Horikoshi, dizajner Mitsubishi A5M ratnog aviona. Jiro voli avione i san mu je letjeti u avionu, ali njegova se ljubav prema avijaciji i razvoju tehnologije iskoristi u svrhu izrade ratnih aviona kojima cilj nije uzdizanje leta već ratna učinkovitost. To je zato jer su, kako Miyazaki kaže, snovi ljudi koji se bave izradom aviona i njima sličnih tehnologija, uvijek prokleti. Miyazaki, poput Jira, obožava ratne avione, ali pošto je rođen 1941. godine svjestan je posljedica ratnih uništenja i striktno je protiv nuklearki. Tu je dvojnost vlastitog karaktera Miyazaki odlučio unijeti u svoj posljednji uradak.

The Kingdom of Dreams and Madness pruža uvid u svijet o kojem inače samo čitamo i možemo ga tek površno razumjeti. Sve su faze u produkciji, od izrade scenarija, crtanja scena, pravnih zavrzlama, marketinga i promocije prikazane u ovome dokumentarcu, ali na način koji ih ne naglašava već ih stavlja u širi kontekst zanimljivih karaktera i poslovnih života ljudi koji su ključni za funkcioniranje Studija Ghibli. Dokumentarac suptilno izražava jednu neizbježnu istinu: Hayao Miyazaki je, poput nedavno preminulog Terryja Pratchetta, jedan od onih ljudi koje je nemoguće zamijeniti i čija je kreativnost poput sile prirode, bogata životom, nezamislivo široka, nepresušna i zauvijek će ostaviti svoj trag na ovome svijetu.

Što misliš o ovom filmu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari